Srušiti?
"Deset godina primjene mirovinske reforme pokazalo je da je drugi mirovinski stup promašaj i Vlada je ovim potezom pokazala osjetljivost na zahtjeve građana", objasnio je jučer ministar Ivan Šuker. Kako ovo nazvati drugačije, nego paničnom reakcijom?
Najbolje što je Vlada na čelu s premijerom i ministrom financija u stanju izmisliti jest dobrovoljno i instantno prizivanje bankrota. Ideja da se imovina mirovinskih fondova pripiše državi (u ma kojoj njezinoj inkarnaciji), da se redizajn mirovinskog sustava poništi te da sve mirovine vrate u sustav međugeneracijske solidarnosti je jednostavno sumanuta.
Udruge umirovljenika ukazuju na loš položaj onih koji su u trenutku uvođenja 2. mirovinskog stupa imali između 40 i 50 godina te su, iako nisu morali, dobrovoljno ušli u drugi stup. Sad su ti umirovljenici, kao, zakinuti. Treba im pomoći jer će im mirovine biti male.
Umirovljenički čelnici i članovi Vlade RH imaju jednu vrlo izraženu zajedničku crtu: oni ne razumiju što novi mirovinski sustav jest i kako on zapravo funkcionira. Njihovo je tumačenje otprilike sljedeće: mi bismo ulagali na burzi i inkasirali prinos ako ga ima, a ako ulaganje u nekoj godini dovede do gubitka onda tražimo povrat izgubljenog novca.
Naravno, ako su to pravila, onda ne moraš biti Rain man da i u kasinu pobjeđuješ, ne samo na burzi. Ni Hrelja ni Šuker nisu imali primjedbi na 2. mirovinski stup, recimo, sredinom 2007.
Na osobnoj razini nije lako. Nitko nije ni rekao da će biti. Mirovinsko ulaganje je duga i neizvjesna operacija. Uostalom, pogledajte koliku su štetu pretrpjeli američki mirovinski fondovi. Jedino što se kao protumjera i zaštita može ponuditi je dugotrajnost perioda mirovinske štednje i akumulacije. Upravo zato pri uvođenju 2. stupa ljudi koji su tada bili stariji od 40 godina nisu bili dužni ući u novi sustav. Mogli su, ali nisu morali. Oni koji su ušli sad se kaju.
Treba li zato srušiti cijeli koncept? I još onako kolateralno iscipelariti financijsko tržište? A sve da spasi proračun jer nas hvata panika od mogućeg bankrota. Doduše, kaže jučer minister Šuker da o svemu treba razgovarati, te da još ništa nisu odlučili. Kad bi mene pitali, razgovor bi bio kratak: možda je ideja o napuštanju mirovinske reforme nekome i privlačna, ali to nije ideja. To je katastrofa.
Učvrstiti!
Da vidimo: proračun je već na konopcima, umirovljenici-dobrovoljci drugog stupa u rezignaciji, vlada u panici, mirovinski fondovi u još i većoj, financijsko tržište priključeno na aparate. Postoji li plan koji može pomoći svim navedenima? (U trenutku zanemarimo inače potpuno opravdano pitanje zašto bi se pomagalo vladi – nije sad taj trenutak.)
Evo plana. Paradoks je u tome da je inspiriran Sanaderom i Šukerom – trebalo je samo dodati spin.
Plan
(1) Sve osiguranike iz 2. mirovinskog stupa koji su u njega ušli dobrovoljno – to su oni koji u trenutku uvođenja imali između 40 i 50 godina – vratiti u 1. Stup, tj. HZMO. Označimo ovu skupinu osiguranika sa S. Zajedno s njima vratiti u HZMO , tj. proračun njihove dosad uplaćene i akumulirane doprinose u 2. stup. Ovim osiguranicima pripast će mirovina iz 1. stupa kakvu bi dobili da nisu optirali za 2. stup.
(2) Svim obveznim osiguranicima iz 2. stupa povećati stopu doprinosa za 2. stup sa sadašnjih 5% na 6%. To implicira smanjenje njihove stope doprinosa u 1. stup sa sadašnjih 15% na 14%. Ovu skupinu osiguranika označimo s M.
Pogledajmo sada učinke. Nemam pri ruci brojeve pa ih samo procjenjujem. Sve ovo zahtijeva provjeru, ali mislim da ne griješim u redu veličine.
Trenutno u 2. stupu ima otprilike 1.450.000 osiguranika. Recimo da je njih 150.000 u skupini S, ostalih 1.300.000 u skupini M.
Trenutni godišnji doprinos u 2.stup iznosi 5.200.000.000 kn. Od toga skupina S uplati 540.000.000 kn, a skupina M preostalih 4.660.000.000 kn.
Neka je ukupna dosadašnja akumulacija skupine S otprilike 3.300.000.000 kn. (Ponavljam, svi iznosi se temelje na gruboj procjeni; možda uspijem sutra doći do preciznijih podataka.)
Efekti
(a) Osiguranici iz skupine S u naredne 3-5 godina u mirovinu će ići samo sporadično (invalidska, prijevremena). Oni, dakle, neće u idućem razdoblju povećati rashode HZMO.
(b) Na godišnjoj razini HZMO gubi 400.000.000 kn doprinosa. Naime, dobiva se 540.000.000 doprinosa skupine S (to su “povratnici" u 1.stup), ali se gubi 1 postotni poen doprinosa skupine M (jer smo rekli da ćemo za njih podebljati 2. stup) što iznosi cca 930.000.000 kn. “Manjak” prihoda iznosi oko 400.000.000 kn godišnje.
(c) Akumulacija iz 2. stupa skupine S u iznosu 3.300.000.000 kn prebacuje se u HZMO, odnosno u proračun. Od toga se 800.000.000 rezervira za namirenje novonastalog deficita 1.stupa u ovoj i idućoj godini. Time se brani ovogodišnji proračun i unaprijed štiti sljedeći.
(d) Preostalih 2.500.000.000 kn predstavlja antirecesijski fond te pomoć preživljavanju ovogodišnjeg proračuna.
(e) Umirovljenici skupine S sada su bolje zaštićeni kako to i traže njihove udruge. U najmanju ruku, sada su izjednačeni sa svojim vršnjacima koji nisu optirali za 2. stup.
(f) Stopa doprinosa za 2. stup sada se povećava što je mjera koju su ionako svi željeli – samo dosad za to nije bilo mogućnosti (tj. novaca da se pokrije “dodatni manjak” u 1. stupu). U mirovinskim fondovima ostaje sad samo skupina M, dakle broj članova opada na cca 1.300.000. Međutim, zbog povećanja doprinosa za 2. stup, volumen doprinosa za drugi stup raste za cca 7,5% (sa sadašnjih 5.200.000.000 na otprilike 5.600.000.000 kn u ovoj godini).
(g) Možda, možda, to može pomoći i financijskom tržištu u cjelini. Uostalom, fondovi će sada kupovati one papire koje su transferirali državi, odnosno HZMO na ime akumulacije skupine S.
Uputa za upotrebu
Naravno, prvo treba provjeriti brojeve.
U momentu, pretpostavimo da su ovi iznijeti okvirno točni. Tada treba vidjeti razne scenarije u okviru ovog plana. Prvenstveno treba odvagnuti je li moguće i je li poželjno mirovinski doprinos za drugi stup povećati ne na 6, nego možda na 7%. To opet za sobom vuče prilično manji iznos "antirecesijskih novaca“ iz točke (d).
Iznos iz točke (c) treba također provjeriti, ali na toj stavci treba inzistirati. Barem za 2010. treba postići da ovaj plan ne doprinese rastu proračuna.
Iznos iz točke (d) je od početka bio mračni predmet želja. Usput, korisno je primijetiti da je to samo malo više od 2% proračuna. Ne smije se nikako dozvoliti da se to raskrčmi. Taj novac ne bi trebao služiti za spust-stazu na Sljemenu, pametne ploče, tunel Pelješac-Korčula, te slične benzin-naš-vaše-ideje. U što i kada treba utrošiti taj novac trebaju odlučiti kompetentni ljudi.
Najvažnije: ova karta se ne može dvaput odigrati. Podjednako važno: ovo bi bila otprilike zadnja linija obrane mirovinskog sustava. Pa ne može se, pobogu, koncepcija mirovinskog sustava mijenjati svakog proljeća.
Post je objavljen 12.02.2009. u 08:18 sati.