30.03.2008., nedjelja

Referendum

"Hrvatska vlast je odlučila da je moguće ući u NATO natpolovičnom većinom
glasova saborskih zastupnika. Neovisno o tome, činjenica je kako ulazak
Hrvatske u NATO određuje poziciju naše zemlje u vojno-političkom smislu na
dugačak rok, svrstava nas na određenu stranu i sa sobom sasvim sigurno
donosi i neke obveze (ali i prava). Ne ulazim sada u to da li je ulazak u
NATO dobar ili loš, nego jednostavno smatram da je pitanje ulaska u NATO
toliko bitna strateška tema za ovu zemlju, da je nužno o tome raspisati
referendum.

Prije nekoliko mjeseci nekolicina nevladinih organizacija, vanparlamentarnih
stranaka i pojedinaca sastali su se i odlučili organizirati sakupljanje
potpisa kako bi do referenduma došlo. Ono što je sjajno i jedinstveno u toj
inicijativi je da ona okuplja organizacije najrazličitijih mogućih interesa,
političkih i ostalih stavova - no u ovome konkretnome slučaju, svima njima
je važno da do referenduma dođe. Ovo je bez premca prva takva suradnja od
devedesetih i po prvi puta postoji realna šansa da se ti potpisi doista i
prikupe i da iziđemo na referendum, prvi nakon referenduma o samostalnosti
Hrvatske. Uspjeh ove akcije će sasvim sigurno trajno promijeniti odnose
između vlasti i birača i smatram da je to jedan od ključnih interesa koji bi
nam svima morao biti zajednički neovisno o tome na kojoj strani političkog
spektra se nalazimo ili koji je naš osobni stav o ulasku Hrvatske u NATO.
Uspjeh ove akcije je važniji od samog pitanja ulaska Hrvatske u NATO."


Ovo je izvadak iz jednog cirkularnog maila kojeg sam primio neki dan.. Dijelovi koje sam izostavio nisu toliko bitni.

Odmah ću reći, da izbjegnem svaku zabunu, navedeni citat bez zadrške potpisujem. Izrečene stavove čvrsto podupirem. I sam sam, doduše puno prepasivno, dao podršku jednoj od udruga koja se nastoji izboriti za referendum.

Najjednostavnije će biti da odmah prijeđemo na FAQ. Evo mog izbora i pokušaja odgovora.

1.Nije li inicijativa za referendumom pokušaj opstrukcije ulaska RH u NATO?
Nipošto. Referendum je neutralan i zadaća mu je točno ono što traži: neka se građani RH osobno izjasne u pristupanju naše države u NATO. Pitanje je dugoročno strateški važno i nitko nema pravo (i ne smije si ga prisvajati) da u takvim stvarima manipulira javnošću.

2. Ipak, nije li startna pozicija mnogih udruga i organizacija koje su se uključile u ovu inicijativu anti-NATO stav?
Možda i jest, bar nekih. No, to nije bitno. Dužnost je svih inicijatora referenduma da zatome svoje stavove oko pristupanja NATO-u unutar ove inicijative te da se privremeno suzdrže u agitaciji oko same činjenice pristupanja/nepristupanja. A ako je i prisutna percepcija o anti-NATO prirodi referenduma, ona je posljedica dviju tužnih činjenica: prvo, da se argumentirana rasprava o Hrvatskoj u NATO-u uporno izbjegava i drugo, da se protivnici pristupanja na određen način getoiziraju. Za oboje je kriva, i to ne samo iz nehata, naša politička elita. Ona gura javnu raspravu o pristupanju NATO-u u zonu protesta. To je nemoralno.

3. Nisu li dovoljne ankete?
Pshaw. Ankete se u nas kroje kako kome treba. A i političari ankete interpretiraju kako god im se svidi. Sjetite se samo izlaznih anketa na izborni dan (OK, to je bila neoprezna greška) i, što je još važnije, naknadnih izjava političara o općenitoj relevantnosti anketa. Npr., pođite od tadašnjih premijerovih izjava.

4. Nije li Sabor dovoljno reprezentativan da donese takvu odluku?
Nije. Evo dva odgovora iz izloga br. 1. Prvo, jedna od članica vladajuće koalicije svoju izbornu platformu je izrijekom gradila na inzistiranju na referendumu. Mora biti da je i zbog toga ta stranka dobila izvjestan broj glasova. Sad su se oni prometnuli u realpolitičare (vrlo lijep izraz) koji hladno kažu da su ankete dovoljne. Drugo i okrutnije: je li Sabor stvarno reprezentativan i kompetentan? Čast pojedincima, ali pošteno recite mislite li zaista da saborski zastupnici općenito posjeduju dostatnu količinu znanja, poštenja i neovisnosti da odlučuju o tako fundamentalnim pitanjima? Sjetite se samo zlosretnog ZERP-a. O tome su nekoliko puta donosili proturječne odluke (ne doduše u istom sazivu, ali u de facto istoj konstelaciji parlamentarnih snaga). Bilo je kako Vlada okrene kaput.

5. Što referendum uopće može promijeniti?
U formalnom smislu, sve. Bit će kako mi odlučimo. Ako odlučimo za NATO kako i predviđaju ankete, super. Ako odlučimo protiv pristupanja, Vlada, doduše, može provesti za kratko vrijeme novi referendum, i nakon njega novi, i tako sve dok ne istjera svoju volju. Neka i bude tako. No u sadržajnom smislu i u metodičkom smislu dobit je nemjerljiva. Neka se raspiše referendum; tada će Vlada koja je glavni zagovornik referenduma i te kako morati potegnuti da agitira, da pribavi i/ili načini odgovarajuće strateške analize, predoči političke konzekvence i financijske projekcije. Uostalom, tada će i oponenti pristupanju morati solidno potegnuti da kažu nešto argumentirano, a ne samo da ispaljuju jednostavne anti-Bush anti-američke parole. Dajte nam argumente i protuargumente i dajte da o njima promislimo. (A sve to, naravno, pod uvjetom da nismo digli ruke od svega.)
Ima npr. i nekoliko očitih sekundarnih prednosti pristupanju NATO-u. Jedna, ne najmanje važna, jest da će malo teže postati petljati s nabavkom oružja i opreme (nije sad bitno tko će diktirati dobavljače i po kojoj cijeni). To nam je važno, zar ne? Ili možda i ne volimo puno taj dio? Druga je, na primjer, da NATO podrazumijeva malo drugačije standarde ponašanja prema građanima što sigurno čini težim sastavljanje tajnih lista branitelja, vojnika i činovnika.

6. A zašto bismo uopće i raspravljali o NATO-u kad ni o kojoj drugoj fundamentalnoj strateškoj odluci ne raspravljamo zapravo?
Priznajem da sam ovo pitanje podmetnuo. To nije FAQ, to je moja intervencija. Eto, vrijeme je da se počne. Nekako je došla praksa da se više niti o jednoj strateškoj odluci ne podastiru ozbiljne analize, kamoli računi. Školstvo, zdravstvo, sudstvo, mirovine, voda, urbanizam ... Ili ćemo u rezignaciju, ili ćemo pritjerati političare da počnu raditi svoj posao. Državna uprava je neodgovorna i arogantna jer misli da se svaka strateška odluka može nametnuti bez ikakve provjere, golom saborskom većinom a bez dovoljnih argumenata. No, nismo li neodgovorni i mi građani u svojoj apatiji?

7. Nije li referendum preskupa igračka kad ishod ionako možemo predvidjeti?
Evo sad tri brza odgovora. Prvo, sjetite se koliko je ono RH dužna isplatiti Hypo banci po najnovijoj presudi objavljenoj u svim medijima. Drugo, ništa nije preskupo ako unaprijedimo demokraciju i javni život barem i za majušni koračić. Treće, ako ovo nije pitanje za referendum, a koje onda je?

8. Hoće li nam NATO zamjeriti ako raspišemo referendum nakon dobivanja pozivnice za pristupanje?
Nije baš VSQ, niti FAQ, ali nije naodmet da i to raspravimo. Pa naravno da referendum Hrvatskoj samo može dati na kredibilitetu. To je jasno kao dva više dva.

Zato, narode, podržite referendum. Uzmite koju minutu i dajte svoj potpis. Nakon toga na referendumu glasajte kako mislite da je ispravno. To je jedini način da ne pogriješite.


Popis mjesta na kojima svojim potpisom možete podržati referendum naći ćete na http://www.natonareferendum.org/gdje.php

- 19:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.03.2008., petak

Višedimenzionalni Einstein

U prirodi je religije da ulazi u područje mističnog i transcedentnog. Mnoge teološke zamisli i tumačenja zato je nemoguće i nepotrebno analizirati racionalnim pristupom. Možda i štetno. No, podjednako je štetno kad teolozi površno ulaze u sferu znanstvenog. Osobito kad se teološki argumenti prikazuju kao anticipacija znanstvenih postignuća.
Piše jučer don Živko Kustić u svojoj kolumni u Jutarnjem: „ On [je] u hostiji cijeli, a mi to ne vidimo. Ako je to njegovo tijelo, ono mora biti protegnuto u prostoru – inače bi bila točka a ne tijelo. ... On mora biti protegnut, ali da to može biti u odnosu na svoj unutrašnji, a ne naš vanjski prostor.“

Neka bude tako. Uostalom, teološka pitanja su za teologe.

No, sad don Kustić poantira: „Eto, da nije bilo euharistije nitko valjda prije Einsteina ne bi naslutio postojanje različitih dimenzija, različitih prostora u neizrecivoj međuovisnosti.“

Što je previše, previše je. Jednostavno je previše interpretirati teološke teze kao anticipaciju znanstvenih koncepata u matematici i teorijskoj fizici. Možda se nekoga može time mpresionirati, ali to je baš kao kićenje tuđim perjem.
Mudrije bi bilo da se naša crkva suzdrži od fizičara; ta i oko procesa Galileu ima još nedovršenog posla, pa je zato bolje pustiti Einsteina na miru.
Što se tiče višedimenzionalnih prostora, neka se ima na umu da su koncept uveli matematičari i prije Einsteinovog rada. A i međuovisnost takvih prostora nipošto nije neizreciva; o tome mnogošto znaju i studenti matematike i fizike. To su činjenice. Ali, sve da ih i nema, nije li malo prehrabro tako olako, bez pokrića, svrstavati se u znanstvenu avangardu.
Zato bi bilo i mudrije i bolje da se crkveni ljudi i komentatori okane ovakvih neutemeljenih konstrukcija i aspiracija, barem kad je o fizici riječ.



- 01:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

17.03.2008., ponedjeljak

Šarli u nevoljama

A, šta da radim.
Evo kakvo sam pismo dobio na sarli.euklid@gmail.com


Poštovani gospodine,

obraćamo Vam se kao punomoćnici XY d.o.o., njezinog direktora N.N. te XZ d.o.o. i njezinog direktora N.N., a u svezi sa komentarima na tekst objavljen na adresi euklid.blog.hr pod naslovom «Svašta u mojoj glavi-LD», Vas kao autora pod pseudonimom sarli.euklid, koji komentari se svakodnevno objavljuju na internet stranicama www.blog.hr, odnosno euklid.blog.hr.
Navedeni tekst, objavljen je 14. veljače 2007. godine, ali se komentari na navedeni članak objavljuju i danas.
Autori navedenih komentara, posebno oni pod pseudonimima lili, market, linđo, silvana, dezbjegasti, realna, ljiguliver, dipl.oec.milan m i dr. na račun naših stranaka, posebice N.N., direktora XY d.o.o. i N.N., direktora XZ d.o.o., izrekli su niz neistina, uvreda i najgrubljih kleveta.
Kako je jedno od pravila servisa Bloh.hr da «korisnik Blog.hr-a, može svoj blog puniti sadržajem kojim želi. Svaki tekst je stav isključivo njegovog autora i ne odražava stav vlasnika Bloh.hr alata, koji se ne može smatrati odgovornima za njegov sadržaj», sukladno članku 40., a u svezi sa čl. 22. Zakona o medijima, budući su našim strankama, kako «XY» d.o.o. i «XZ» d.o.o, tako i njihovim direktorima, komentarima objavljenim na Vašim internet stranicama, povrijeđena prava osobnosti, posebno pravo na čast, dobar glas, poslovni ugled, dostojanstvo, na duševno zdravlje, te im je nanesena šteta, zahtijevamo od Vas, da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od primitka ovog dopisa uklonite sve komentare na naprijed navedeni članak kojima se iznose neistine, klevete i uvrede protiv naših stranaka, te ubuduće onemogućite iznošenje takovih ili sličnih komentara koji bi i dalje našim strankama nanosili nenadoknadivu štetu, jer ste Vi za to ovlašteni.
Ujedno Vas izvješćujemo da ćemo, za slučaj da ne postupite na traženi način, bit primorani protiv Vas kao autora navedenog bloga, kao i glavnog urednika, pokrenuti postupke pred nadležnim tijelima i sudovima.
Sa ovim problemom je upoznat i urednik internet servisa Blog.hr, N.N. i direktor N.N..
Za slučaj nejasnoća, kontaktirajte nas na telefone navedene u zaglavlju ili putem e-mail adresa.

Primite naše pozdrave,

Odvjetnici


Ovo je gotovo doslovno copy-paste. Osim što sam imena sklonio.
Evo o čemu se radi.
Zaista sam 14.2.2007. objavio post u kojem se na ironičan način, među ostalim, osvrćem i na jednu tvrtku. Još uvijek mislim da nisam napisao ništa uvredljivo. Uostalom, klonim se takvih stvari. U biti, taj put, kao i mnogo puta inače, više sam sam ironično pisao o pojavi, ne o akterima. I evo što se dogodilo. Grupa mamlaza je nekim nevjerojatnim putevima sudbine odlučila iskoristiti moj blog kao privatni forum za uvrede i iživljavanje opće prakse. Te je kontinuirano nadopisivila komentare na komentare, sve redom uvredljive, do danas ukupno 230 komentara.
Ja zaista ne znam što im je poslužilo kao detonator, ali eto.
Naravno da sam nakon dobivenog maila izbrisao i post, ne samo komentare. Uostalom, evo mog odgovora kojeg sam poslao pošiljaocima uvodnog maila.

Poštovana g. Odvjetnici,
obavještavam Vas da sam spomenuti post na svom blogu, zajedno s pripadajućim komentarima, izbrisao. Žao mi je što se mimo i protiv moje volje taj post prometnuo u poligon za neprimjerene komentare. Nije mi bila namjera nikome naštetiti. Pretpostavljam da ste i sami dokučili kako je moj blog uglavnom kritičan prema pojavama, ne prema pojedincima. Moj je propust da nisam provjeravao komentare na stare postove - ovaj spomenuti je star preko godinu dana. U normalnim okolnostima, post na blogu ima vijek ne dulji od tjedan-dva i nije mi ni padalo na pamet da bi moglo doći do ovakve zlouporabe. Iz istog razloga nije mi na pamet padalo niti da provjeravam komentare na stare postove.
Ubuduće ću se, očito, morati i o tome pobrinuti. Nadam se da ćete prihvatiti ovo tumačenje. U svakom slučaju, žao mi je ako sam ikom, nehotice, samom egzistencijom objavljenog posta, nanio štetu.
Srdačan pozdrav.


I tako. Možda bih zbog svega mogao imati i daljnjih neugodnosti. Nadam se ipak da neću.

Nego je drugi razlog zbog kojeg ovo pišem. (Sad bi tu dobro došao smajlić koji se češka po glavi). Do đavola! Ovo pišem iz hobija i zbog prijatelja. Naravno da sam odgovoran za ono što napišem. Ali kako, do đavola, da znam što pišu neke protuhe na mom blogu u komentarima na post star godinu dana. Jel vi provjeravate komentare na stare postove? Što da radim? Molim za savjete svih dobrih vrsta. Kako sam informatički 1/2-pismen, napišite ako štogod pametnog možete savjetovati onako lijepo po narodski da i ja mogu shvatit. (Sad bi tu došao smajlić sa razrogačenim očima). Ali bez šale: ne zanima me samo tehnika, čak možda i više od bilo kojeg firewalla, pomoglo bi mi da me naučite kako da se moralno i emotivno zaštitimo od takvih baraba. Ili da jednostavno prekinemo program?

Edit
Javili su mi se jutros odvjetnici zahvaljujuć na mojoj promptnoj reakciji. I sami kažu da je moj post bio korektan, no komentari su bili zlo. Komentari se, uostalom, niti nisu referirali na post, nego na neke osobe, i to nepristojno, nisko i zločesto. Nadam se da je time ova priča okončana.
Ali: ja jesam obrisao post zajedno s komentarima i kad se logiram na blog mog posta više nema. Niti da hoću, više ne mogu s njim nešto poduzimati. Nisam više u njegovom vlasništvu. Ne postoji u evidenciji mog bloga "iznutra". Međutim, nije teško utvrditi da spomenuti post još uvijek možete pronaći na blogu, skupa s komentarima. Kako je to moguće? Pitao sam mailom uredništvo bloga.hr, no nisam dobio odgovor. Sad vas stvarno pitam što da činim. Kako je moguće da je post još uvijek dostupan, a ja kao vlasnik mu više nad njim nemam kontrolu. Što sad? Blože, pomozi. Inženjeri i tehničari bloga, nemojte me mučiti jer ovih dana ionako imam previše posla.

- 22:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.03.2008., nedjelja

Drvosječa da sam ja

Ako ste danas u Zagrebu kupili svoje izdanje Jutarnjeg, šteta. Vidjeli ste na naslovnici vrlo dramatičnu vijest o SDP-u i Željki Antunović. Tko vam je kriv što ste propustili prvo izdanje koje se u Zagrebu prodaje večer prije i noću putuje u udaljene krajeve domovine poput Belog Manastira, Kostajnice i Zerpa.
Jer sinoć je Jutarnji imao naslovnicu iz snova.
Sad, zašto sam ja sinoć kupio večernji Jutarnji, to je dugački splet inače vrlo veselih okolnosti :)))), no ovdje je nevažno.
Nije baš neka investicija, slažem se. U stvari, najzanimljiviji podatak unutra je bio sažetak informacija o spolnim organima kitovih mužjaka u prilogu Zabavnik.
Ali, tko šiša ono unutra kad se domogneš ovakve naslovnice.

Photobucket

Reklo bi se, perfect score! Kao kad u školi prođeš s 5.0 ili u istom danu naletiš na Dikana, Salome i Mamića, ili kao kad pogodiš sve rezultate druge mađarske hokejaške lige.

Ja mislim da i policija u svojim izvješćima donese barem stanje atmosferilija u gradu i neki dnevni koordinatni sustav. Jutarnji je, međutim, usavršio formu i doveo je do čiste perfekcije! Tri od tri! Crna kronika je ono što se hoće i što drži novine na okupu. Crnu kroniku vam dajemo i crnu kroniku ćete tražiti još više.

Živa šteta što je pictorial o Petraču tako atraktivan da na naslovnicu stanu samo još dvije kratke vijestice o nesrećama i jadima. Ali, barem imamo ekskluzivu i konkurencija se komotno može požderat! Živa šteta da se ne tiskamo na starom Vjesnikovom formatu. Tada bi se moglo prikazati i interaktivnu kartu hrvatske s najaktivnijim pedofilima, ubojicama i kamatarima po regijama, spolu, nacionalnosti i sa specijalnim editorialom koji analizira postotak navijača naša dva najomiljenija nogometna kluba u tri najvažnije zločinačke organizacije u zemlji. Oni iz 24 sata sa svojim poluformatićem neka onda vide što će i kako će dalje.

Pa, ljudi, jeste li vi normalni! Nije baš neka novost da se novine trebaju prodati, da je pritisak prevelik, tržište premaleno, svakodnevnica presiva. Ali, ako od političara tražimo da počnu pošteno i ozbiljno raditi svoj posao, možda da prvo vidimo kako ga radimo mi. A kad ste onomad pisali u Poletu i Studentskom listu ne vjerujem da ste baš sanjali o ovakvim naslovnicama. Što biste onda napisali o onima koji takve naslovnice proizvode?

Znam da je odzvonilo i filatelistima i legendarnim babicama i šahistima. Znam da reportaža o aktivu žena i psima vodičima neće prodati novine. Znam da se teško može napraviti išta dobroga pa da se dospije na naslovnicu. Ipak, možda nisu krivi samo ti političari. Možda je nešto i do nas? Kako mi stojimo u svemu tome?

Danas su naslovnice za ubojice. Jasno je što slijedi. Ne Big Brother vulgaris, niti Big Brother Celebrities. Slijedi Big Brother Lepoglava. Pa ćete vi, publiko, glasovati je li vam simpatičniji onaj pedantni dobroćudni pedofil ili onaj skromni, malčice prenervozan, masovni ubojica kojemu su hobi kuhanje i vezenje Vilerovih goblena. Pobjedniku se već nudi da kao special guest star odigra jednu epizodu u Naši i Vaši.

Ps
Usput, još ste i šlampavi. Jer predugo već nema svježih vijesti o dva najzgodnija zatvorenika, naime o Momčiloviću i Hodorkovskom. Ne ispričava vas pictorial o duhu sa sjekirom.





- 23:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

ZERP je opijum za narod

Famozni usuglašeni zapisnik je potpisan 4. lipnja 2004.! Nije greška; 2004! Kad ste već potpisali, prestanite nas muljati. Potpisali ste i prvo što ste dužni jest da svojim podanicima objasnite što i zašto ste potpisali. Bez toga, sve ostalo su tlapnje. A to niste učinili sve do danas. Toliko o doktoru Ivi Sanaderu i njegovima.

Sad o novinarima. Usuglašeni zapisnik baš i nije bio neka tajna. Što i koliko ste pisali o tome? Jeste li svih ovih godina ukazivali na tu jednostavnu činjenicu i pitali relevantne političare kako namjeravaju dalje u svjetlu tog dokumenta? Jeste li pritisnuli tog Friščića kad je muljao u predizbornoj kampanji; jeste li ga pitali kako bi se on stvarno, ako dođe na vlast, kako bi se on stvarno postavio prema ZERP-u s tim dokumentom u rukama? Ako ne zna o kojem dokumentu je riječ – doviđenja! Saznao bi na idućim izborima. Jeste li pitali Sanadera kako će se on postaviti prema ZERP-u? Jeste li ga pitali i nama, građanima, objasnili zašto je Sabor izglasao, a Vlada odlučila dan poslije potpisati takav dokument? Uostalom, jeste li pitali Hidu Biščevića što i zašto je potpisao? Vi, novinari, ste podjednako krivi kao i vladajući za ovu sramotu.

Evo npr. najnoviji komentator američkih izbora. Svake subote je u Jutarnjem izvještavao o stanju nacije i tome što misli premijer. Moguće je da je moje pamćenje oslabilo, ali ne sjećam se baš nešto da je jasno i kristalno jasno istaknuo tu jednostavnu činjenicu.

Sad se kao rade ankete o tome je li nam važniji ZERP i nacionalni interesi i ponos ili EU. Što se tiče nacionalnog ponosa, nejasno je zašto novinari nisu pisali o nacionalnom ponosu 4. lipnja 2004? Onda kad je ZERP prodan. Meni se čini da je sada stvar nacionalnog ponosa, mnogo više od ZERP-a, da se poštuje dana riječ, ma koliko se nevoljko dala.

A ne najmanje važno, koliko ljudi uopće zna što je ZERP i koliko stvarnog efekta deklarativna primjena ZERPA na članice EU zaista ima? Ispada da hrvatski građanin više ne može ni u kladionicu bez da se kune u ZERP. Mora biti da već i ZERP ima neki koeficijent na kladionicama.

Sve se čini da je ZERP kodno ime za našu nesposobnost da se stvarno uhvatimo u klinč s korupcijom, lokalnosamoupravnim reketom i fantomskim registrom branitelja.

Nisu za to samo političari krivi. Niti nedostatak onih topovnjača i obalne straže potrebnih za provedbu ZERP-a. Niti medijski bosovi. Podjednako su krivi novinari i svi oni čiji glas bi se trebao čuti. Avaj, kad je Farma toliko zanimljivija.

- 02:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.03.2008., ponedjeljak

Instruktori negativne matematike

Igrom slučaja danas sam pročitao dva novinska napisa, sasvim različita, iz dva razna svijeta, no podjednako intrigantna. Što ću, nego baciti dnevne poslove u zapećak (malo me peče savjest, ali nekako ću nadoknaditi) i, evo me opet u premudrim raspravama.
Prvi je iz novog broja New Yorkera. U nevelikom članku opisuje se rad Stanislasa Dehaenea, francuskog psihologa i neuroznanstvenika posvećen fundamentalnom ljudskom poimanju kvantitativnog i matematike uopće. Nije baš lako prepričati sve o čemu se u članku govori, pa mi je najjednostavnije preporučiti vam da pročitate. Bilo bi prejednostavno sažeti članak u par jednostavnih teza. Ipak, evo nekih. Dehaene smatra (ne jedini) da smo fundamentalno, evolucijski, snabdjeveni nekim rudimentarnim osjećajem za apstraktni pojam broja te da se sloj fundamentalnog na komplicirane načine isprepleće sa slojevima naučenog. Istraživanja ove vrste nisu samo plod apstraktnog znanstvenog interesa; smatra se da ona mogu pomoći u razumijevanju suptilne anomalije nazvane dyscalculia za koju se vjeruje da je podjednako rasprostranjena kao i (danas već opće prepoznata) disleksija. Ne sasvim marginalno, istraživanje zadire i u novije rasprave o strukturi i organizaciji matematičke edukacije u modernom društvu. Jer istina je, i velike nacije poput Francuza i Amerikanaca muku muče s matematikom u školi. Nastoje problem razumjeti, osvijetliti ga sa svih strana i nešto poduzeti.

Evo nas doma. Piše danas Jutarnji u bogato opremljenom članku o kroničnom problemu metematičke edukacije u Hrvatskoj. Matematika u školi je uvijek bila kao neki bauk, no sad se stvari pomalo otimaju kontroli. Kaže Jutarnji da već gotovo polovica gimnazijalaca uzima privatne satove. Od tih silnih instrukcija, po istraživanju koje su proveli Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić s Instituta za društvena istraživanja, u drugom razredu srednje škole čak 87,4% otpada na matematiku. Otprilike 45% gimnazijalaca pohađa instrukcije iz matematike. To nema smisla, zar ne?
Možda bi se to još dugo pometalo pod tepih da nije državne mature i obavezne (?) matematike na njoj. Nekim čudnim putevima matematika će se, čini se, ipak plasirati na državnu maturu kao obavezni predmet. Nadležni znaju, međutim, da tu već odavno zvoni na alarm. Uostalom, i Jutarnji piše da je postotak učenika koji su na nacionalnim ispitima (to je nešto kao proba za državnu maturu) pozitivno riješili test iz matematike manji od 60. A i bez brojki; okrenite se samo oko sebe i pogledajte kako se vaša djeca, djeca vaših prijatelja, djeca vaših susjeda i njihovih prijatelja snalaze s matematikom u školi i kolike milijune sive ekonomije trošimo na matematičke instrukcije.

Što ne valja?
Jutarnji je u članak uvrstio izjave nekoliko kompetentnih stručnjaka. Evo kratkog sažetka. Naš glavni pregovarač s EU za područje obrazovanja prof. Dr. Pero Lučin smatra da program matematike treba hitno revidirati i u sadržajnom i u izvedbenom dijelu. Profesorica Vera Javor, ravnateljica famoznog MIOC-a (znam da se više ne zove MIOC, ali ne mogu odoljeti) smatra da se premalo u nastavi koristimo modernim tehnologijama te da se na PMF-u, centralnoj matematičkoj instituciji u zemlji, previše radi vrhunska matematika, a premalo pedagogija. Prof. dr. Mirko Polonijo s istog PMF-a misli da djeca premalo vježbaju (i čitaju) što je rezultat preopterećenosti školom, prenatrpanih razreda, nemotiviranih nastavnika, prezaposlenih roditelja. Na slične sociokulturološke razloge ukazuje i prof. dr. Hrvoje Kraljević, aktualni predsjednik Hrvatskog matematičkog društva. (Usput. Malo je šturo i nespretno citirana misao prof. Kraljevića kako se u javnosti intelektualci sve češće hvale kako ne znaju matematiku. Dozvoljavam si malo pojašnjenje. Istina je: akademski građani će nerado priznati kako ne poznaju književne klasike, ili da nisu čuli za najvažnije pravce u slikarstvu ili muzičke velikane. Neće baš nitko rado priznati da nije čuo za Mendeljejeva, Darwina, Bohra, Einsteina, Teslu, ali od matematičara najčešće se zna samo za Pitagoru (kvadrat nad hipotenuzom ...) i Euklida (:)). Štoviše, i u tome je bit citirane izjave, nerijetko će djelatni matematičar kad se susretne s nematematičarem čuti: matematika? o tome nemam pojma; to mi nikad nije išlo! Diskretni šarm ignorancije.)

Je li baš tako?
U nekoj mjeri svi su u pravu. Društveni kontekst ne favorizira učenje, blago rečeno. Razredi jesu pretrpani, nastavnici jesu potplaćeni i demotivirani, roditelji prezaposleni. Samo, to se ne primjenjuje jedino na matematiku. Što bi tek rekli kolege fizičari! Generalno, ovo nije vrijeme u kojem su prirodne znanosti u modi. Pa ni učenje nije u modi.
Što nas dovodi do sustava vrijednosti. Jedna slomljena noga okupirala je našu javnost 7 dana, ne kao vijest, nego kao udarna vijest. Da je danas Einstein živ, pa da umre, manje bi se pisalo o tome nego o vrsti zobenih pahuljica koje je u djetinjstvu doručkovao kostolomac Taylor i o njegovim kolegama iz juniorskog pogona Aston Ville!
Gdje ćemo sad u te koordinate uglaviti prirodne znanosti? Ako netko baš i hoće učiti, ako baš inzistira, svi misle da je bolje bezbolno, nekako bez muke. S digitronom!
Osim toga, vrijeme se vrti brže. Nikako nije moguće sa starom školom takmičiti se s akceleracijom koju nameće svijet. Zato je u pravu i prof. Lučin: trebamo presložiti naše nastavne programe. Trebamo stvarno, ali stvarno, shvatiti što i koliko i kada trebaju naši đaci naučiti. Zato je u pravu i prof. Javor kad kaže da je PMF na potezu (zajedno sa svim drugim relevantnim institucijama) da objektivno i realno osmisli naš matematički kurikulum.
Bojim se da je trenutno samo inercija ono što drži na okupu naše matematičke programe u npr. jezičnim ili klasičnim gimnazijama. Mislim da bi beskrajno važnije bilo da se đaci tih škola matematički opismene, nego da se u pokušaju računanja volumena rotacionih tijela pomoću višestrukih integrala izgube u elemntarnom matematičkom rezoniranju. Pritom su nove tehnologije u nastavi od marginalnog značaja. Kompjuteri, internet, pametne ploče, iberlogaritamske tablice i druga čudesa nisu pritom čak ni nužni, kamoli dovoljni.

Kako onda dalje?
Prvo su ljudi. Matematičari, pedagozi i oni neuroznanstvenici s početka posta trebaju se najprije usuglasiti oko primjerenog matematičkog sadržaja na svim nivoima. Tu su matematičari s PMF-a prvi pozvani da djeluju. S naglaskom na oba dijela: i da budu pozvani (te da se čuju) i da djeluju. S dodatnim naglaskom na ovo drugo: da djeluju!
No, nije samo to. Mislim da se može dokazati da većina đaka izgubi kontakt s matematikom već u osnovnoj školi, možda čak i u nižim razredima. Sve nakon toga je uzaludno, uključujući i spomenute instrukcije. Jer, na žalost (:)), matematika je kumulativna: ako nismo naučili zbrajati razlomke onda ne možemo shvatiti potencije i uzalud nam uzimati instrukcije iz potencija; nama trebaju instrukcije iz razlomaka. Ako me pitate što će nam potencije, ja pitam vas kako vi čitate crobex. A to vas zanima, tu se valjda slažemo. Osim ako nam interes ne završava na koeficijentima na kladionicama. Koeficijentima?
Što nas, dalje, dovodi do pitanja tko i kako obrazuje nastavnike matematike u osnovnim školama. Kako oni rade? Po kojim programima? Tko je za to odgovoran? Tko bi trebao biti? Nije samo hipotetičko pitanje. Vjerujte mi, ovo je istina: na prvi dan škole mog prvorođenčeta na zajedničkom satu na kojem su bili naši prvašići i mi ponosni roditelji kaže učiteljica (dobra osoba i vrijedna nastavnica, nemojte me krivo razumjeti): mame i tate, vidjet ćete naš napredak u svemu, osobito u likovnom, jedino u matematici možda ne, jer tu baš nisam potkovana. Nepotkovana u pučkoškolskoj matematici! Učiteljica!
Molim da se i takve situacije uzmu u obzir.
Drugo je sustav. Ili možda prvo. Sustav je taj koji treba osigurati da dobijemo dobre nastavnike i dobre programe. Odmah! Do vraga, cijeli život slušam o subvencijama i samodoprinosima i za poljoprivredu i za nezaposlene i za vodu i i za vojsku, kako to da nikad nisam čuo o subvencijama za školu! O školi samo floskule. Subvencije plaćaju roditelji u vidu uzaludnih instrukcija dok su im pune uši parola o društvu znanja.
Vrijeme je za akciju. Akciju kompetentnih. Osim ako nećemo da u bliskoj budućnosti cijeloj naciji jedino relevantno bude u kakvom su stanju trenutno Amy Winehouse i Eduardo da Silva. Oboma, inače, želim čim brži oporavak.


- 22:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje