etička klopka https://blog.dnevnik.hr/etickaklopka

subota, 14.02.2015.

PROSTITUCIJA OSJEĆAJA

Prije nekoliko dana pročitala sam kolumnu koja me potaknula na razmišljanje i pitanje, kakve veze s pojom prostitucije imaju oni koji na društvenim mrežama ili primjerice pisanjem bloga, svoje osjećaje iznose javno i dijele s nepoznatim ljudima, obzirom da prema autoru spomenute kolumne, takve osobe vrše „prostituciju svoje ličnosti i osjećaja“?

Složila bih se da je zavladalo nekakvo ludilo u ponašanju ljudi potaknuto potrebom da si lijep, pametan i viđen te da svi moraju znati što si jeo, pio, kupio i gdje si bio, međutim ne mogu se složiti s navedenm stajalištem autora, prvenstveno jer se pojam prostitucije, tog najstarijeg zanata, baš uvijek povezuje s novcem odnosno plaćanjem usluge. Obzirom da ljudi koji dijele svoje osjećaje na društvenim mrežama ili putem bloga rade to besplatno, osporavam poistovjećivanje istih s prostitucijom. Ovu pojavu ili potrebu da dijelimo osjećaje prije bih opisala kao neku vrstu bespomoćnosti i trenutnog stanja u našem društvu. Vremena su teška i ljudi se osjećaju prevarenima, napuštenima, zaboravljenima, nevažnima i prepuštenima sebi samima.

Struka smatra da su osjećaji važni psihološki čimbenici i emocionalni signali koji nas upozoravaju na to što se događa u nama. Također, osjećaji su pokretači emocionalnog života koji utječu na izgradnju našeg emocionalnog odnosa da možemo doživjeti emocionalnu povezanost. Oni djeluju na naše ponašanje, raspoloženje, komunikaciju i još puno toga. Zato je važno osjećaje oblikovati u riječi. Opisujući svoje osjećaje i sami postajemo svjesni što stvarno osjećamo pa pojašnjavanje naših osjećaja vodi dijalogu kojim pospješujemo odnos s drugima. Dijeljenjem naših osjećaja raste kvaliteta našeg odnosa i komunikacije. Kada razgovaramo ili pišemo o osjećajima, bilo da su ugodni ili neugodni, djeljenjem s drugima stvaramo atmosferu prisnosti i povezanosti. Sve ovo vrijedi i u virtualnom svijetu.

I sama sam se donedavno opirala bilo kakvom virtualnom načinu komunikacije i imala predrasude, međutim na nagovor izdavača moje prve knjige popustila sam te napravila facebook profil i pridružila se virtualnom svijetu. U vrlo kratkom vremenu okupila sam ne mali broj što znanih što neznanih prijatelja te virtualni svijet prilagodila svojim potrebama i mogućnostima. To što nisam postala ovisnik, mogu zahvaliti vremenu u kojem sam odrastala. Ipak, moja generacija se družila i komunicirala na drugačiji način te stoga više volim živog čovjeka i živu riječ nego li virtualno druženje. Od virtualnog svijeta zazirala sam prvenstveno zbog toga što osam sati radnog vremena provedem na računalu te sama pomisao da dođem doma i da ponovo sjednem za računalo, ubija. Drugi razlog je bio nedostatak vremena obzirom da sam uz rad i studirala te da sam provodila vrijeme na fejsu, sigurno nikada ne bi završila studij.

Kako sam oduvijek svoje osjećaje mogla lakše izraziti pisanjem, nedavno sam pokrenula i blog. Nisam naišla na podršku i odobravanje svojih bližnjih, barem ne onakvu kakvu sam očekivala. Ideju o blogu doživjeli su kao ponovno otvaranje starih rana koje su zajedno sa mnom proživljavali. Zbog straha za moje zdravlje reagirali su zabrinuto. Morala sam ih uvjeriti da se radi o potrebi i da ću se tako osjećati puno bolje jer moram izbaciti van sve to što se nakupilo tijekom života, pa makar i na takav način.

Ne tako davno srela sam čovjeka čije su mi riječi ostale u sjećanju i kojeg sam se prisjetila čitajući kolumnu. U tom prvom i jedinom susretu podijelio je sa mnom hrpu svojih obiteljskih problema za koje nisu znali ni oni koji ga poznaju i sreću svaki dan. Više puta u životu sam doživjela da mi se otvore ljudi koje vidim prvi puta. Da li je to do mene ili njih ne znam ali sam shvatila da je čovjeku ponekad puno lakše otvoriti dušu nepoznatoj osobi nego li nekome koga dobro poznaje. Otprilike je i u virtualnom svijetu.

Podijeliti osjećaje s nepoznatim pa zvalo se to i prostitucija osjećaja može biti samo u prednosti u odnosu na one koji uopće nemaju osjećaje te tako nemaju što niti podijeliti. Također, podjeliti osjećaje s nekim koga ne poznaješ ali je eto barem odvojio toliko vremena da tvoje osjećaje sasluša ili pročita u prednosti je od djeliti osjećaje s poznatima koji te ne razumiju, do kojih tvoji osjećaji ne dopiru ili ih možda uopće nije briga.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Etika(...) ostaje problematična, tj. ona postavlja problem koji navodi na razmišljanje (Kostas Axelos)

Autor:

Živimo u svijetu koji je sve složeniji te se moramo snalaziti u bujici informacija, ne samo s lokalnim ili nacionalnim pravilima o primjerenim načinima organizacije naših života, nego i s pravilima koja nastaju u institucijama poput Europske unije. Za razliku od onih prijašnjih vremena, danas imamo bezbroj načela, principa, vrednota, kodeksa, pravila, strategija i smjernica kako bi se trebali ponašati pojedinci, ljudske zajednice, vlast i crkva, ali nitko se u skladu s njima ne ponaša, već suprotno svemu utvrđenom. Može li čovjek da se ne zapita koji je smisao svih tih vodilja, kada smo dotakli kolektivno dno društveno-političkog nemorala? Tko i za koga piše sva ta pravila, ako su samo mrtvo slovo na papiru i ako ih se perfidno opstruira na svim razinama društva?

Negdje pročitano:

Djela koja činimo za života su poput auto-karte onoga što mi jesno. Nakon što završimo svoju životnu odiseju, jedino ono što smo učinili ostaje trajnim svjedokom novim generacijama.

Mahatma Gandhi:

Bez istine je nemoguće u životu slijediti bilo koje principe ili pravila.

Zen priča "Otvori svoju vlastitu riznicu":

U Kini učitelja Basoa posjeti Daiđu.
Baso ga upita: "Što tražiš?"
"Prosvjetljenje", odgovori Daiđu.
"Imaš svoju vlastitu riznicu. Zašto tražiš izvan nje?"
"Gdje je moja riznica?"
"Tvoje traženje tvoja je riznica!"
Daiđu bi prosvijetljen.
Poslije toga uvijek je požurivao svoje prijatelje:
"Otvorite svoje vlastite riznice i upotrijebite to blago."

Lešek Kolakowski:

Za smisao života ne pita nitko tko ne osjeća potrebu za njegovom promjenom. Toga se pitanja klone svi koji su smisao života našli u produžavanju postojećeg stanja.

Svjetlonoša:

Za biti dobar - ne treba ništa... samo se bude...