Ljudi se vole igrati riječima, što bombastičnije to bolje. A nemaju pojma o čemu pišu. Blogovi su nastali iz potrebe ljudi da vode dnevnik i podijele ga s drugima. Nečije misli naiđu na veći, druge na manji odjek, ali većina pronađe virtuelno rame za plakanje ili lice za podjelu osmijeha. A onda se često virtuelni susreti prenesu u real life.
14.02.2015. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dok nije bilo virtualnog svijeta postojao je telefon, mislim zvao se "ispružena ruka"... tamo su mnogi osamljenici mogli pronaći uho za slušanje... to je bilo za tugu i duševne boli... danas u virtuali se pored tuge i strahova dijele i daruju i sretna osjećanja... terapija pisanjem, ali i čitanjem...to oplemenjuje virtualna druženja... odličan tekst...
i sretno ti Valentinovo... trebalo bi biti svaki dan... :)
14.02.2015. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne brini , draga @etička ......tvoje dileme su razriješene . Nije mi baš jasan prijedlog , tebi dat, da već na nekin način prisutna i etablirana , počeneš s blogom?! Naime, bloganje izlaz iz : 1. usamljenosti 2. razlog publiciranja (ne)objavljenih pjesama ili proze 3. oblik samoreklame 4. i , btw. pronalaženje "nekoga" koga ti život donese
Svi , koji bi me pobili s drugim , manje vrijednim argumentima---lažu
14.02.2015. (09:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rekla bih da se ne radi o prostituciji, za neku dobit. iako, u krajnju ruku, oni koji otvoreno pišu o svojem životu i osjećajima itekako imaju i dobit i dobrobit. kao svako emocionalno biće, imaju potrebu za bliskošću, povjeravanjem, razglabanjem o događajima i problemima iz života, žele odobravanje, prihvaćanje, razumijevanje, daleko više nego konkretan savjet. ili im je to način da istresu, verbaliziraju svoje muke, dileme, potraže utjehu, savjet, razumijevanje. kao da je lakše o tome virtualno, nego u stvarnosti (iako, i ovo je stvarnost, ne zavaravajmo se!). ili postoji neka nedovoljnost u stvarnom životu pa se to nadoknađuje obilatim pisanjem po sajtovima. ponekad nekima naprosto nije dosta bivati sa ljudima iz okoline, nego imaju stalni poticaj za više. i pri tomu dobivaju često upravo ono za čim silno čeznu: divljenje, priznanje, pljesak, svoju "ekipu" za podršku. ponekad tu situaciju iskorištavaju i oni koji teže obožavanju, divljenju, priznanju, virtuala postaje poligon za prćenje raznolikim perjem i gromoglasni pljesak. dosta je samo pogledati raznorazna "lajkanja", komentare tipa: super, krasno, divno (bez ozbilljnijeg ulaženja u obrazlaganje zašto i kako). ponekad to prelazi u čistu manifestaciju patologije ličnosti, no to su već teži slučajevi.
drugi problem je inflacija osjećaja. baš inflacija. pišemo otvoreno, formiramo svoju emociju u misao, misao verbaliziramo u rečenicu, a onda je napišemo. i usput iz sebe vadimo mnoštvo detalja koji možda i nisu tako važni, djelatni, no doprinose cjelini onoga što se osjeća. rasprostiremo to pred veći krug ljudi. noisto tako čitamo o drugima, vidimo da osjećaju otprilike isto, većim ili manjim intenzitetom, osjećamo da pripadamo nekoj grupi istomišljenika, isto-osjećajnika, i da ima takvih po cijelom svijetu, i onda jedni druge podržavaju do beskraja, ustrajući u odražavanju takvog stanja, i te osjećaje širimo dalje, sretni što nismo sami...
ispričavam se što sam malo oduljila, no i ja imam potrebu iznositi svoje misli u javnost, khm, khm, khm...
14.02.2015. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da,zanimljivo! Ja to gledam ovako,da mi koji volimo pisati,imamo puno toga za reći, gledamo svijet svim osjetilima. Promišljamo dublje o životu i imamo snažnije emocije. Trudim se poštivati i uvažavati svačije mišljenje jer to što čitam su nečije emocije.I volim kad u čitanju ta emocije pozitivno dođe do mene i isto tako ,da moje pisanje bar natjera nekoga da promisli.Izbjegavam čitati i pisati negativu,svjesna da se ljudi vole time hraniti.
14.02.2015. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hmmm, postavlja se pitanje diferencijacije: jesmo li zaista tako duboko osjećajni i promišljeni, imamo li zaista toliko snažne emocije, ili smo naprosto vještiji u prepoznavanju svega toga u sebi i oblikovanju u misao, riječ i tekst? neki nisu ni svjesni da osjećaju, ili zaista osjećaju manje i uže, neki su svjesni da osjećaju, pa opet ne šišeu, ne slikaju, ne pjevaju, ne skladaju... nemaju onaj poklon prirode da te osjećaje formiraju u drugima pristupačan način. ne bih rekla da smo baš toliko ekskluzivni.
a blog je zapravo jedan od najužih vidova internet-komunikacije, ako se strogo držimo pravila, ne bi bilo ni chata, ni asocijativnog niza, niti prigode da se ozbiljnije porazgovaramo o i čemu. po mom iskustvu, za tako nešto je prikladniji tip nekog foruma ili fejsa. jer, ako želim diskutirati o nekoj određenoj temi, naći ozbiljne informacije ili uputu, onda je to lakše na tematskom forumu ili pdf-u nego na blogu. zato i nisam dosad blogirala. preusko je, postovi prođu prebrzo, teme se zaboravljaju i odu u arhivu.
a ovo što @mirandolina kaže, nije isključivo samo to. ali je svakako užeg aspekta nego drugi oblik sajta.
14.02.2015. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Za razliku od onih prijašnjih vremena, danas imamo bezbroj načela, principa, vrednota, kodeksa, pravila, strategija i smjernica kako bi se trebali ponašati pojedinci, ljudske zajednice, vlast i crkva, ali nitko se u skladu s njima ne ponaša, već suprotno svemu utvrđenom. Može li čovjek da se ne zapita koji je smisao svih tih vodilja, kada smo dotakli dno društveno-političkog nemorala? Tko i za koga piše sva ta pravila, ako su samo mrtvo slovo na papiru i ako ih se perfidno opstruira na svim razinama društva?" Ne, nije prostitucija upravo iz razloga koje si navela na margini :-)... Ali, jasno, nije ni garancija trajnog zadovoljstva, ali da se čovjek može 'upoznati' s nekim drugim vidovima promatranja sebstva, jest... Zapravo, treba imati snage ispričati svoju priču javno :-)...
14.02.2015. (13:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljiva tema. U mom slučaju recimo blog je nešto di mogu s ljudima diskutirati o nečemu i iznositi mišljenje, napisat nešto me opušta tako da mi i psihički dobro dođe, kako bi rekli ličin se malo. A face mislin da je prostitucija jer nije anoniman i sve što stavljamo i radimo usmjereno je tome da zadivimo druge s samim sobom kiji je na faceu često iskrivljen radi boljeg dojma.
14.02.2015. (13:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@samohranamajka naravno da nije, zato me je jedno takvo razmišljanje i navelo da se pitam zašto netko drugi virtualnu komunikaciju poistovjećuje s prostitucijom.
14.02.2015. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala, @klopko, meni je zapravo posebno zadovoljstvo vidjeti da postoje ozbiljne misaone teme, i da se može razviti ozbiljna razmjena mišljenja, a istovremeno biti otvoren, prisan, naravno: iskren, i potpuno slobodan u iznošenju mišljenja. u poplavi trivijalnih tema i površnosti, postoji i spoznaja da nije sve oko nas tako krhko, nestabilno i trešasto. s druge strane, ne dovodi do mučnog suprostavljanja stavova, nego na ležeran i prijateljski način ostvaruje upravo ono što nam je ovdje osnovnni cilj: družiti se i osjećati dobro! :)
hvala tebi (mislim da smo ovdje nekak svi na ti) što postavljaš tako zanimljive teme :)
14.02.2015. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ O-da životu! Tvoje pisanje sigurno ima pozitivne učinke i za tebe i za one koji te čitaju jer dolazi do sinergije i to je dobro. Ako si i jednog čitatelja navela da se promijeni i počne pozitivno razmišljati kao ti, onda si ostvarila svoj cilj.
14.02.2015. (15:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ mirandolina nisam ni mislila da nisu ... samo utvrđujem gradivo. To što sam na neki način prisutna ne znači da nemam potrebu koju je prethodno spomenula @ lastavica "Blogovi su nastali iz potrebe ljudi da vode dnevnik i podijele ga s drugima."
14.02.2015. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ stara teta hvala tebi, drago mi je što ima ljudi koje zanimaju i ovakve teme. Obzirom da je etika moje područje interesa, krenula sam prvo s pisanjem stručnih članaka iz područja etike i poslovne etike, međutim, pisanjem samo takvih članaka osjećala sam se pomalo sputano. Ovo je nastalo upravo iz osobne potrebe da javno iznesem i podjelim neke svoje dileme i promišljanja. Od tuda i naziv bloga "Etička klopka", jer od kuda god krenuli i s koje god strane sagledali stvari te koliko god težili ispravnosti, sve oko nas je jedna velika etička klopka.
14.02.2015. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje iskustvo kaže upravo to što kažeš pri kraju, čini se da dobar dio ljudi i nema što za podijeliti, pa ih zadovoljava tek pokoja fotka na fejsu, i slične banalnosti. s druge strane, ja sam jednom prilikom, nakon nešto heroina i alkohola, sjedio u parku, a naišao je jedan mladi jehovin svjedok. počeli smo pričati, i ja sam pred njega istresao sve moje životne probleme, potpuno iskreno, kao pred nikim do tad. i danas se čudim tome, zaista ne mogu vjerovati koliko sam iskren i otvoren bio sa potpuno nepoznatim čovjekom. ali taj čovjek je zračio dobrotom.
isto tako, ovo što pišemo na blogu je i ispušni ventil, i potreba, i umjetnost, i pokušaj da se saberu misli i dojmovi kako bi na kraju bolje upoznali sami sebe... mnogo toga.
nisu posebno duboki oni koji su skloni sve to prišisati prostituciji emocija.
pozdrav
19.02.2015. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
potreba za pokazivanjem i iskazivanjem tuge ili sreće tijekom nečeg nama lijepog ili bitnog je prastari osjećaj samo što sada postoji facebook koji sve to omogućuje u rekordnom roku.
21.02.2015. (19:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim slično kao @lastavica! Prostituiranje bi bilo kad bih iznošenjem svojih osjećaja izravno tražila materijalnu korist, ni sama ne vidim na koji način. Kod pisanja bloga pazim da ne iznosim stvari koje se tiču drugih ljudi i koje bi nekoga mogle ogoliti bez njegova pristanka. Kad bi ljudi stalno tajili svoje osjećaje ne bi bilo umjetnosti, a kod iznošenja svatko sebi postavlja granice prema osjećaju samozaštite od krivog tumačenja i uv reda. Mene osobno previše ne diraju negativni komentari, premda, kao normalna osoba, volim kad se ljudi sa mnom slažu.
02.03.2015. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
***
14.02.2015. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ljudi se vole igrati riječima, što bombastičnije to bolje. A nemaju
pojma o čemu pišu. Blogovi su nastali iz potrebe ljudi da vode
dnevnik i podijele ga s drugima. Nečije misli naiđu na veći,
druge na manji odjek, ali većina pronađe virtuelno rame za
plakanje ili lice za podjelu osmijeha. A onda se često virtuelni
susreti prenesu u real life.
14.02.2015. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dok nije bilo virtualnog svijeta postojao je telefon, mislim zvao se "ispružena ruka"... tamo su mnogi osamljenici mogli pronaći uho za slušanje... to je bilo za tugu i duševne boli... danas u virtuali se pored tuge i strahova dijele i daruju i sretna osjećanja... terapija pisanjem, ali i čitanjem...to oplemenjuje virtualna druženja... odličan tekst...
i sretno ti Valentinovo... trebalo bi biti svaki dan... :)
14.02.2015. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Ne brini , draga @etička ......tvoje dileme su razriješene . Nije mi baš jasan prijedlog , tebi dat, da već na nekin način prisutna i etablirana , počeneš s blogom?!
Naime, bloganje izlaz iz :
1. usamljenosti
2. razlog publiciranja (ne)objavljenih pjesama ili proze
3. oblik samoreklame
4. i , btw. pronalaženje "nekoga" koga ti život donese
Svi , koji bi me pobili s drugim , manje vrijednim argumentima---lažu
14.02.2015. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
rekla bih da se ne radi o prostituciji, za neku dobit. iako, u krajnju ruku, oni koji otvoreno pišu o svojem životu i osjećajima itekako imaju i dobit i dobrobit. kao svako emocionalno biće, imaju potrebu za bliskošću, povjeravanjem, razglabanjem o događajima i problemima iz života, žele odobravanje, prihvaćanje, razumijevanje, daleko više nego konkretan savjet. ili im je to način da istresu, verbaliziraju svoje muke, dileme, potraže utjehu, savjet, razumijevanje. kao da je lakše o tome virtualno, nego u stvarnosti (iako, i ovo je stvarnost, ne zavaravajmo se!). ili postoji neka nedovoljnost u stvarnom životu pa se to nadoknađuje obilatim pisanjem po sajtovima. ponekad nekima naprosto nije dosta bivati sa ljudima iz okoline, nego imaju stalni poticaj za više. i pri tomu dobivaju često upravo ono za čim silno čeznu: divljenje, priznanje, pljesak, svoju "ekipu" za podršku. ponekad tu situaciju iskorištavaju i oni koji teže obožavanju, divljenju, priznanju, virtuala postaje poligon za prćenje raznolikim perjem i gromoglasni pljesak. dosta je samo pogledati raznorazna "lajkanja", komentare tipa: super, krasno, divno (bez ozbilljnijeg ulaženja u obrazlaganje zašto i kako). ponekad to prelazi u čistu manifestaciju patologije ličnosti, no to su već teži slučajevi.
drugi problem je inflacija osjećaja. baš inflacija. pišemo otvoreno, formiramo svoju emociju u misao, misao verbaliziramo u rečenicu, a onda je napišemo. i usput iz sebe vadimo mnoštvo detalja koji možda i nisu tako važni, djelatni, no doprinose cjelini onoga što se osjeća. rasprostiremo to pred veći krug ljudi. noisto tako čitamo o drugima, vidimo da osjećaju otprilike isto, većim ili manjim intenzitetom, osjećamo da pripadamo nekoj grupi istomišljenika, isto-osjećajnika, i da ima takvih po cijelom svijetu, i onda jedni druge podržavaju do beskraja, ustrajući u odražavanju takvog stanja, i te osjećaje širimo dalje, sretni što nismo sami...
ispričavam se što sam malo oduljila, no i ja imam potrebu iznositi svoje misli u javnost, khm, khm, khm...
14.02.2015. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Da,zanimljivo! Ja to gledam ovako,da mi koji volimo pisati,imamo puno toga za reći, gledamo svijet svim osjetilima.
Promišljamo dublje o životu i imamo snažnije emocije.
Trudim se poštivati i uvažavati svačije mišljenje jer to što čitam su nečije emocije.I volim kad u čitanju ta emocije pozitivno dođe do mene i isto tako ,da moje pisanje bar natjera nekoga da promisli.Izbjegavam čitati i pisati negativu,svjesna da se ljudi vole time hraniti.
14.02.2015. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
hmmm, postavlja se pitanje diferencijacije: jesmo li zaista tako duboko osjećajni i promišljeni, imamo li zaista toliko snažne emocije, ili smo naprosto vještiji u prepoznavanju svega toga u sebi i oblikovanju u misao, riječ i tekst? neki nisu ni svjesni da osjećaju, ili zaista osjećaju manje i uže, neki su svjesni da osjećaju, pa opet ne šišeu, ne slikaju, ne pjevaju, ne skladaju... nemaju onaj poklon prirode da te osjećaje formiraju u drugima pristupačan način. ne bih rekla da smo baš toliko ekskluzivni.
a blog je zapravo jedan od najužih vidova internet-komunikacije, ako se strogo držimo pravila, ne bi bilo ni chata, ni asocijativnog niza, niti prigode da se ozbiljnije porazgovaramo o i čemu. po mom iskustvu, za tako nešto je prikladniji tip nekog foruma ili fejsa. jer, ako želim diskutirati o nekoj određenoj temi, naći ozbiljne informacije ili uputu, onda je to lakše na tematskom forumu ili pdf-u nego na blogu. zato i nisam dosad blogirala. preusko je, postovi prođu prebrzo, teme se zaboravljaju i odu u arhivu.
a ovo što @mirandolina kaže, nije isključivo samo to. ali je svakako užeg aspekta nego drugi oblik sajta.
14.02.2015. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
"Za razliku od onih prijašnjih vremena, danas imamo bezbroj načela, principa, vrednota, kodeksa, pravila, strategija i smjernica kako bi se trebali ponašati pojedinci, ljudske zajednice, vlast i crkva, ali nitko se u skladu s njima ne ponaša, već suprotno svemu utvrđenom. Može li čovjek da se ne zapita koji je smisao svih tih vodilja, kada smo dotakli dno društveno-političkog nemorala? Tko i za koga piše sva ta pravila, ako su samo mrtvo slovo na papiru i ako ih se perfidno opstruira na svim razinama društva?"
Ne, nije prostitucija upravo iz razloga koje si navela na margini :-)... Ali, jasno, nije ni garancija trajnog zadovoljstva, ali da se čovjek može 'upoznati' s nekim drugim vidovima promatranja sebstva, jest... Zapravo, treba imati snage ispričati svoju priču javno :-)...
14.02.2015. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvatska svemir i bliža okolica
Zanimljiva tema. U mom slučaju recimo blog je nešto di mogu s ljudima diskutirati o nečemu i iznositi mišljenje, napisat nešto me opušta tako da mi i psihički dobro dođe, kako bi rekli ličin se malo. A face mislin da je prostitucija jer nije anoniman i sve što stavljamo i radimo usmjereno je tome da zadivimo druge s samim sobom kiji je na faceu često iskrivljen radi boljeg dojma.
14.02.2015. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
@stara teta pravo je zadovoljstvo pročitati Vaše komentare.
14.02.2015. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
@samohranamajka naravno da nije, zato me je jedno takvo razmišljanje i navelo da se pitam zašto netko drugi virtualnu komunikaciju poistovjećuje s prostitucijom.
14.02.2015. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
hvala, @klopko, meni je zapravo posebno zadovoljstvo vidjeti da postoje ozbiljne misaone teme, i da se može razviti ozbiljna razmjena mišljenja, a istovremeno biti otvoren, prisan, naravno: iskren, i potpuno slobodan u iznošenju mišljenja. u poplavi trivijalnih tema i površnosti, postoji i spoznaja da nije sve oko nas tako krhko, nestabilno i trešasto. s druge strane, ne dovodi do mučnog suprostavljanja stavova, nego na ležeran i prijateljski način ostvaruje upravo ono što nam je ovdje osnovnni cilj: družiti se i osjećati dobro! :)
hvala tebi (mislim da smo ovdje nekak svi na ti) što postavljaš tako zanimljive teme :)
14.02.2015. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
@ O-da životu! Tvoje pisanje sigurno ima pozitivne učinke i za tebe i za one koji te čitaju jer dolazi do sinergije i to je dobro. Ako si i jednog čitatelja navela da se promijeni i počne pozitivno razmišljati kao ti, onda si ostvarila svoj cilj.
14.02.2015. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
@ mirandolina nisam ni mislila da nisu ... samo utvrđujem gradivo. To što sam na neki način prisutna ne znači da nemam potrebu koju je prethodno spomenula @ lastavica "Blogovi su nastali iz potrebe ljudi da vode dnevnik i podijele ga s drugima."
14.02.2015. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
@ Hrvatska svemir i bliža okolica - hvala na komentaru, otprilike proizlazi da se svi mi pomalo ličimo.
14.02.2015. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
etička klopka
@ stara teta hvala tebi, drago mi je što ima ljudi koje zanimaju i ovakve teme. Obzirom da je etika moje područje interesa, krenula sam prvo s pisanjem stručnih članaka iz područja etike i poslovne etike, međutim, pisanjem samo takvih članaka osjećala sam se pomalo sputano. Ovo je nastalo upravo iz osobne potrebe da javno iznesem i podjelim neke svoje dileme i promišljanja. Od tuda i naziv bloga "Etička klopka", jer od kuda god krenuli i s koje god strane sagledali stvari te koliko god težili ispravnosti, sve oko nas je jedna velika etička klopka.
14.02.2015. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zazen
moje iskustvo kaže upravo to što kažeš pri kraju, čini se da dobar dio ljudi i nema što za podijeliti, pa ih zadovoljava tek pokoja fotka na fejsu, i slične banalnosti. s druge strane, ja sam jednom prilikom, nakon nešto heroina i alkohola, sjedio u parku, a naišao je jedan mladi jehovin svjedok. počeli smo pričati, i ja sam pred njega istresao sve moje životne probleme, potpuno iskreno, kao pred nikim do tad. i danas se čudim tome, zaista ne mogu vjerovati koliko sam iskren i otvoren bio sa potpuno nepoznatim čovjekom. ali taj čovjek je zračio dobrotom.
isto tako, ovo što pišemo na blogu je i ispušni ventil, i potreba, i umjetnost, i pokušaj da se saberu misli i dojmovi kako bi na kraju bolje upoznali sami sebe... mnogo toga.
nisu posebno duboki oni koji su skloni sve to prišisati prostituciji emocija.
pozdrav
19.02.2015. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zazen
za sada nema nastavaka više, a i nisam toliko fasciniran, koliko sam htio to jednom napisati, a dok pišem, ne osjećam se baš najbolje :P
20.02.2015. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
potreba za pokazivanjem i iskazivanjem tuge ili sreće tijekom nečeg nama lijepog ili bitnog je prastari osjećaj samo što sada postoji facebook koji sve to omogućuje u rekordnom roku.
21.02.2015. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Mislim slično kao @lastavica! Prostituiranje bi bilo kad bih iznošenjem svojih osjećaja izravno tražila materijalnu korist, ni sama ne vidim na koji način.
Kod pisanja bloga pazim da ne iznosim stvari koje se tiču drugih ljudi i koje bi nekoga mogle ogoliti bez njegova pristanka.
Kad bi ljudi stalno tajili svoje osjećaje ne bi bilo umjetnosti, a kod iznošenja svatko sebi postavlja granice prema osjećaju samozaštite od krivog tumačenja i uv reda. Mene osobno previše ne diraju negativni komentari, premda, kao normalna osoba, volim kad se ljudi sa mnom slažu.
02.03.2015. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...