Gojzerice lutalice
petak, 30.03.2007.
Brezovo polje 984 m , najviši vrh Slavonije
Planina Psunj, sa svojim najvišim vrhom, Brezovo polje, 984 metara nad morem, spada u najviše planine sjeverne Hrvatske, i najviši je vrh Slavonije.
Bez obzira na vrlo loše vrijeme nismo se dali smetati te smo ujutro 25.03.2007 u 5 h krenuli ka našem cilju, Brezovom polju. Cijelim putem nas je pratila kiša, no kako sreća prati hrabre tako je polako prestala padati pred Novom Gradiškom. Sa planinarenjem smo krenuli od planinarske kuće Strmac ( 461 m) koja se nalazi na bivšem izletištu, najljepšem biseru Psunja, koje je nekada bilo uređeno i kao takvo bilo glavno izletište tog kraja. Umjetno jezero je popločeno i od njega je napravljen bazen koji se punio čistom izvorskom vodom, no na žalost u Domovinskom ratu je sve potpuno uništeno. Smješteno je u podnožju gorja Psunj ispod brijega Strmac, u samoj dolini kojom protječu gorski potoci Šumetlica u koju se na samom Strmcu ulijeva Begovica. Izletište je desetak kilometara udaljeno od Nove Gradiške.
Odmah uz dom kreće i staza koje vodi ka Brezovom polju, a sam start je vrlo strm i djeluje zastrašujuće, no sva sreća nije previše dug, tako da smo se zagrijali na radnu temperaturu i dalje hodali pjevajući.
Okolni vrhovi oko izletišta
Livadica
Popločeni bazen
Slikanje ispred planinarske kuće Strmac
I početak uspona
Prošli smo najstrmiji dio i ugodno se iznenadili. Ima snijega!!! 
Idemo dalje, na pravom smo putu, nema dvojbe
Markacije su prilično dobre, na dva mjesta smo se malo zbunili, jer su na nekim drvećima izlizane i slabo vidljive, ne bi bilo loše markirati ponovo i možda na manjim razmacima kako ne bi dolazilo do greške i eventualnog skretanja sa staze.
Gospodin Pritišanac je bio oduševljen prizorima, te je stalno govorio da je ovo motiv za goblen 
Na nekim mjestima nismo vidjeli ni prst pred nosom 
Ostalo je još 1 h i 15 min do vrha, kratki odmor 
Idemo dalje, no nismo ni slutili da nam se sprema iznenađenje. Snijeg se lijepio za stabla i skrio markacije 
Snijeg je bio sve dublji 
A postalo je i slabo vidljivo 
Uspostaviti smo kontakt sa vozačem koji nas je trebao čekati na vrhu s kombijem, no ispostavilo se da je cesta potpuno neprohodna zbog snijega i nije mogao doći ni do pola puta. Tada smo na žalost odustali od uspona i vratili se istim putem kojim smo došli
U podnožju cvijeće, kao da se gore na višim dijelovima apsolutno ništa ne događa
U domu smo navalili na ručak 
Te se nakon toga kombijem uputili ka Pakracu. U planinarskom domu Omanovac je te večeri bila svečana skupština HPD Psunj iz Pakraca. Bili smo pozvani u goste, a kako se rado odazivamo na takve skupove iskoristili smo dan i za malo lutanja po planinama, no na žalost nismo došli do cilja
Pogled na Pakrac sa Omanovca
Dok smo čekali početak skupštine zaposlili smo ručice 
Pratili su nas znatiželjni pogledi 
I na kraju je naša Belinda ugledala svijetlo dana 
Graditelji oko dame
Cijelo to vrijeme vrijedni kuhar se trudio oko graha u kotlu i dodavao začine
Počela je i skupština. Čuli smo koliko problema ima oko održavanja planinarskog doma Omanovac. Koliko ga je lijepo imati, toliko je teško pronaći sredstva za ulaganje i uređivanje,. No spretni i snalažljivi vlasnici i naši domaćini se na sve načine snalaze i uspijevaju u tome. Svaka im čast! Romanticus je iskoristio prigodu te uručio mali poklon od našeg HPD Beličće u znak pažnje i zahvalnosti na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji.
Večera je na stolu, mljaccccc....grah je bio ODLIČAN
A odmah smo se odužili tanjurom domaćih kolača. 
Iza večere je bio ples. Noć je polako spustila svoj veo na Pakrac
Pozdravili smo se sa Belindom 
I ostavili ju da uživa u noćnom pogledu na usnuli grad dok smo se mi polako vozili svojim kućama.
Photo by Romanticus
utorak, 20.03.2007.
Slavonski planinarski put 18.03.2007.
SPP otvoren je 27. srpnja 1957 godine kao prva planinarska obilaznica u Hrvatskoj. Trasa starog SPP-a protezala se od željezničkog stajališta Londžica do pl. doma Petrov vrh i od Strmca do pl. doma Omanovac. Današnja trasa obuhvaća cijelo slavonsko gorje- Psunj, Požeška gora, Dilj gora, Krndija, Papuk i Zapadni Papuk i polazi od pl. doma Omanovac, a završava kod pl. doma Petrov vrh. Sadašnja proširena varijanta SPP-a otvorena je 1. srpnja 2000. prigodom Dana slavonskih planinara održanom kod pl. doma Petrov vrh. SPP se obilazi u neograničenom vremenu i u proizvoljnom smjeru, a sadržava 20 kontrolnih točaka na kojim treba udariti žigove, a ukoliko ih nema može se priložiti i fotografija u dnevnik.
U nedjelju 18. 3. 2007. tradicionalno se održao pohod na Papučke jaglace, no nas 19. se odlučilo poći na jedan dio SPP-a s kojeg smo uspješno u dnevnih udarili dva žiga sa Ivačke glave i Lapjaka. Pun autobus naših sugrađana ostao je šetati po Papuku u okolici Velike, a mi smo sa 2 kombija otišli na našu trasu.
Krenuli smo ujutro u 8,30 h sa Poljanice iznad Velike i preko Turjaka se zaputili na Mališčak, Ivačku glavu, pa preko Anđine kolibe ka Navoljašu, te na kraju došli na Lapjak i preko Veličkog grada se spustili u Veliku. Stazu smo prošli za 9 sati ugodnog hoda i jednog sata odmaranja i "kuhanja" ručka na Nevoljašu gdje je Jasminka proslavila rođendan
Prvo slikanje na Poljanici
Neobično drvo
Cvijeća je bilo u izobilju
Kratki predah pred Mališčakom
A onda na Mališčaku 720 m
To je zaista Mališčak 
Pogled na okolne vrhove
Idemo prema Ivačkoj glavi
Kraj izvora dva putića, ili putevi se naši razilazeeee
Tko bi cvijeću odolio, a što miriše....ali neka raste...
Korak po korak i stigli na Ivačku glavu 913 m
Na putu do Nevoljaša smo sreli i ovu dvojicu, dan je bio za uživanje u svim aktivnostima
Već pogađate. Ruučaaakkk!!!!!!! S., sorry ali morala sam
A onda i proslava rođendana. Jasminka nas je sve počastila na Nevoljašu, odlično odabrano, nema šta!
Romantika u travi
Stanka za ručak je prošla, idemo na vrh Nevoljaša 740 m
Pa na vrh Lapjaka 667 m
Devetnaest žigosanih, ali samo troje fotogeničnih
Križ u spomen domovinskog rata na Tauberovim stijenama
Tauberove stijene su metamorfne i magmatske stijene Papuka. Najstarije potječu iz mlađeg paleozoika a stare su 318 miliona godina
A na kraju preko Veličkog grada dolje u Veliku
I ovaj put zahvaljujući Romanicusu uživate u fotografijama, a ja sam na dobrom putu da kupim novi fotić.
petak, 16.03.2007.
Mecsek, Zengö
Mađarska rapsodija 11.03.2007.
Prošli vikend smo proveli u susjednoj državi Mađarskoj. Kako nam je to vrlo blizu, odlučili smo obići istočni Mecsek koji je vrlo zanimljiv i po prirodnim ljepotama sličan našem Papuku u koji smo, kako je to već poznato, zaljubljeni.
Mecsek je smješten u mađarskom dijelu Baranje. Gorje Mecsek je prekriveno šumama (čiji je najviši vrh Zengő visine 682 m) i Villánysko gorje (442 m) a oni skrivaju značajne prirodne vrijednosti. Na padinama (Pečuh /Pécs/, Mohač /Mohács/, Villány, Siklós) uspijevaju vrhunska vina i voće posebne arome.
Zemljopisne značajke i specifična vegetacija njene submediteranske klime čine krajolik raznolikim. Baranju, sa njenim rijekama, šumovitim krajolicima, bogato raslojenom kulturom, skladom arhitektonske i umjetničke baštine nazivaju još i "Panonskom Toskanom".
Naša tura je trajala punih 8 sati i nauživali smo se ljepota, te vas odmah molim za razumijevanje što će ovaj puta biti zaista punooo fotografija. Jednostavno je bilo nemoguće odabrati samo neke, a da se dočara sva ljepota tog kraja.
U 9 sati smo stigli u podnožje istočnog Mecseka i krenuli širokom planinarskom stazom koja je odmah bila posuta cvijećem, te nas je ta rapsodija boja i mirisa pratila sve do kraja naše obilaznice.
Ekipa koja je krenula u nezaboravno mađarsku avanturu. Svaki put nas je sve više , jer kada neke ljude zarazimo dobrim raspoloženjem oni ostaju vjerni našem PD "Belišće", a svoja društva tu i tamo počaste svojim prisustvom.
Još jedna stvar po kojoj ćemo pamtiti ovaj ludi dan je i blato kojeg je doslovce bilo u izobilju
A neki su osjetili i čari valjuškanja u "blatnoj kupelji" 
Ja sam već na početku pokušala oprati blatne gojzerice u potoku
A u barama smo pronašli i ovo...žabice su se već pobrinule za svoje potomstvo
A onda je pred nama izvirio i naš cilj. Drugo brdo u pozadini je Zengö, vrh na koji smo se uputili
Da je život u prirodi okrutan pokazuje i ova nožica neke nesretne životinjice koja je završila u rukama lovca ili neke zvijeri
No pređimo na ljepše stvari. Prolazili smo kraj idiličnih predjela
Za zatim se našli na ulazu u etno selo Óbánya
Koje je već na samom početku dokazalo da je etno i da je neobično. Ovdje koke gube jaja po cesti
Totalno ludo, zar ne??
A ova kućica se Šumaru i meni jako svidjela i već smo se dogovorili da bi ju mogli kupili pola-pola . Marica nije mogla odoljeti pa se slikala ispred nje
I evo nas već u glavnoj ulici
Kuće su predivno uređene
A i dvorišta
U svakom dvorištu ima najmanje dva psa, a ja sam se u ovog zaljubila. Bio je malo stidan, nije baš želio pozirati, ali je zato prava pravcata maza
Vrijeme je ručku. Tradicionalno smo pekli kobasice i slaninu, bilo je i maštovitih sendviča, ali mi je S. rekla 
da moje postove više ne smije čitati prije spavanja, jer uvijek završi "u frižideru", tako da danas nema slasnih slika samo zbog toga
Punih stomaka krenuli smo po potocima
A meni se baš ovdje slikalo
Sreli smo i jarca koji se pravio važan sa svojim rogovima
I vrlo rado pozirao
Kravice su mirno pasle, a mi smo se upitali da li se nalazimo u Alpama ili u Mađarskoj
Romanticus nas je slikao za uspomenu na taj divan kraj, dok smo mu mi veselo mahali
Zatim smo sjeli i odmorili u sjenici ove planinarske kućice koja se nalazi pri samom vrhu Zengö
A gojzerice su naprosto mamile poglede
I tako je došao kraj još jednom našem planinarskom pohodu. No nije to bio bilo kakav dan, a ni bilo kakav završetak. Ilija je slavio rođendan pa smo to i nazdravili u jednoj čardi, samo je još čardaš nedostajao. Mogli smo ga otplesati u našim "čizmicama", doduše ne baš crvenim ,ali...blatnim svakako...
I kako te ide, zajednička fotografija na kraju..
utorak, 06.03.2007.
Godišnja skupština PD "BELIŠĆE" i izlet na Borovik
Prošli vikend sam bila dežurna pa sam cijelo nedjeljno popodne provela bockajući bolesne guze . Moja ekipa je bila na predivnom izletu, ali bez mene pa smo tugovali jedni za drugima, no tako mora biti.
Ostala sam vam dužna par slika sa godišnje skupštine PD Belišće, a gogoo je već sigurno nestrpljiv da ih vidi, jer me on i pitao što čekam sa tim slikama sa veselice...
No osim godišnje skupštine bili smo i na Boroviku jer nas je planinarsko društvo iz Đakova pozvalo na izlet povodom njihove skupštine, pa smo zaista i brojem ali i dobrim raspoloženjem uveličali taj dan...
Ja sam tradicionalno otkačena, a ako dodam da je s nama išao i Šumar, onda je sve i jasno. E ljudi moji....smijehu, zabavi i veselju nije bilo kraja, malo smo bili zadnji, malo prvi, malo se vukli po šumi, malo trčali. Sve u svemu dan koji se pamti....a mislim da će nas troje ( tu mislim na Romanticusa, Šumara i mene) zapamtiti i domaćini po full otkačenom raspoloženju.
No krenimo sa godišnjom skupštinom koja je održana u petak 09.02.2007. g. u Belišću. Uvodni dio je protekao uz prisjećanje na sve prošlogodišnje izlete i planinarenja, na osvrt o samom radu planinarskog društva Belišće, o ostvarenim rezultatima, jer je naš predsjednik g. S. Soldo bio na ekspediciji u Nepalu i ispenjao vrh od 6 200 m što je zaista zavidno i hvale vrijedno.
Osim toga, saznali smo da je naše društvo u prošloj godini bilo najaktivnije društvo u cijeloj Hrvatskoj po broju ostvarenih planinarenja i na to smo jako ponosni, pogotovo zato što smo iz ravničarskog kraja. Pročitani su još i prihodi i rashodi društva tokom godine, a na kraju smo imali i prezentaciju fotografija sa svih izleta, a glavni meštar od tehnike je kao i uvijek bio Romanticus.
Pogledajte redom:
Predsjednik S. Soldo je otvorio skupštinu. Na slici je ujedno s najstarijim članom našeg društva.
Vesela društvanca
Bez ovog nema veselice
Nakon klope se u plesalo...Evo par plesnih koraka. Tko je tajanstvena crvenokosa "djevojka"???!!!
A vodili su se i vrlo važni razgovori
Ipak je većina plesala cijelu noć i odlično se provela, što se vidi po mokroj odjeći. Takvi smo mi planinari, uvijek dinamično i veselo
A ovi mladi dečki glazbenici i planinari su zaslužni što smo svi bili na podiju i dobrano se naplesali
Vrijeme je da pređemo na priču o Boroviku 25.02.2007. Domaćini su bili PD "Đakovo", a mi smo ih iznenadili i pojavili se u većem broju. Veseli, raspjevani i razdragani smo bili od ranog jutra.
No da bi bili veseli i čili prvo treba napuniti stomačiće. Svi smo se dohvatili sendviča, a ja sam naravno uhvaćena na djelu kao najveća izjelica
Evo zašto...vatromet boja naprosto je prštao iz pravog planinarskog objeda
Obavezno slikanje ispred planinarske kućice Borovik
Pa odmah oštro na Krakato brdo 
Mladi planinar
Odmora nikada dosta, a neki bi rado sjeli i u krilo
Nakon vrlo ugodne šetnje od oko 2 h stigli smo i do jezera Borovik. Naš vodić Otmar Tosenberger
Šumar je došao na svoje, putem nam je objašnjavao neke šumarske zakone
Često smo se odmarali i pričali viceve
Na kraju puta nas je dočekao fini grah, dok su neki pekli ovo. Tradiciju ne treba iznevjeriti, samo treba paziti da vam ovo netko ne ukrade
Na kraju smo se slikali za uspomenu, oprostili od domaćina i krenuli kući.
