Marketing
Mecsek, Zengö
Mađarska rapsodija 11.03.2007.
Prošli vikend smo proveli u susjednoj državi Mađarskoj. Kako nam je to vrlo blizu, odlučili smo obići istočni Mecsek koji je vrlo zanimljiv i po prirodnim ljepotama sličan našem Papuku u koji smo, kako je to već poznato, zaljubljeni.
Mecsek je smješten u mađarskom dijelu Baranje. Gorje Mecsek je prekriveno šumama (čiji je najviši vrh Zengő visine 682 m) i Villánysko gorje (442 m) a oni skrivaju značajne prirodne vrijednosti. Na padinama (Pečuh /Pécs/, Mohač /Mohács/, Villány, Siklós) uspijevaju vrhunska vina i voće posebne arome.
Zemljopisne značajke i specifična vegetacija njene submediteranske klime čine krajolik raznolikim. Baranju, sa njenim rijekama, šumovitim krajolicima, bogato raslojenom kulturom, skladom arhitektonske i umjetničke baštine nazivaju još i "Panonskom Toskanom".
Naša tura je trajala punih 8 sati i nauživali smo se ljepota, te vas odmah molim za razumijevanje što će ovaj puta biti zaista punooo fotografija. Jednostavno je bilo nemoguće odabrati samo neke, a da se dočara sva ljepota tog kraja.
U 9 sati smo stigli u podnožje istočnog Mecseka i krenuli širokom planinarskom stazom koja je odmah bila posuta cvijećem, te nas je ta rapsodija boja i mirisa pratila sve do kraja naše obilaznice.
Ekipa koja je krenula u nezaboravno mađarsku avanturu. Svaki put nas je sve više 
, jer kada neke ljude zarazimo dobrim raspoloženjem oni ostaju vjerni našem PD "Belišće", a svoja društva tu i tamo počaste svojim prisustvom.
Još jedna stvar po kojoj ćemo pamtiti ovaj ludi dan je i blato kojeg je doslovce bilo u izobilju 
A neki su osjetili i čari valjuškanja u "blatnoj kupelji" 
Ja sam već na početku pokušala oprati blatne gojzerice u potoku 
A u barama smo pronašli i ovo...žabice su se već pobrinule za svoje potomstvo 
A onda je pred nama izvirio i naš cilj. Drugo brdo u pozadini je Zengö, vrh na koji smo se uputili
Da je život u prirodi okrutan pokazuje i ova nožica neke nesretne životinjice koja je završila u rukama lovca ili neke zvijeri 
No pređimo na ljepše stvari. Prolazili smo kraj idiličnih predjela
Za zatim se našli na ulazu u etno selo Óbánya
Koje je već na samom početku dokazalo da je etno i da je neobično. Ovdje koke gube jaja po cesti 
Totalno ludo, zar ne?? 
A ova kućica se Šumaru i meni jako svidjela i već smo se dogovorili da bi ju mogli kupili pola-pola . Marica nije mogla odoljeti pa se slikala ispred nje
I evo nas već u glavnoj ulici
Kuće su predivno uređene
A i dvorišta
U svakom dvorištu ima najmanje dva psa, a ja sam se u ovog zaljubila. Bio je malo stidan, nije baš želio pozirati, ali je zato prava pravcata maza
Vrijeme je ručku. Tradicionalno smo pekli kobasice i slaninu, bilo je i maštovitih sendviča, ali mi je S. rekla 
da moje postove više ne smije čitati prije spavanja, jer uvijek završi "u frižideru", tako da danas nema slasnih slika samo zbog toga
Punih stomaka krenuli smo po potocima
A meni se baš ovdje slikalo
Sreli smo i jarca koji se pravio važan sa svojim rogovima
I vrlo rado pozirao
Kravice su mirno pasle, a mi smo se upitali da li se nalazimo u Alpama ili u Mađarskoj
Romanticus nas je slikao za uspomenu na taj divan kraj, dok smo mu mi veselo mahali
Zatim smo sjeli i odmorili u sjenici ove planinarske kućice koja se nalazi pri samom vrhu Zengö
A gojzerice su naprosto mamile poglede 
I tako je došao kraj još jednom našem planinarskom pohodu. No nije to bio bilo kakav dan, a ni bilo kakav završetak. Ilija je slavio rođendan pa smo to i nazdravili u jednoj čardi, samo je još čardaš nedostajao. Mogli smo ga otplesati u našim "čizmicama", doduše ne baš crvenim ,ali...blatnim svakako... 
I kako te ide, zajednička fotografija na kraju..
Post je objavljen 16.03.2007. u 19:31 sati.