Planina Psunj, sa svojim najvišim vrhom, Brezovo polje, 984 metara nad morem, spada u najviše planine sjeverne Hrvatske, i najviši je vrh Slavonije.
Bez obzira na vrlo loše vrijeme nismo se dali smetati te smo ujutro 25.03.2007 u 5 h krenuli ka našem cilju, Brezovom polju. Cijelim putem nas je pratila kiša, no kako sreća prati hrabre tako je polako prestala padati pred Novom Gradiškom. Sa planinarenjem smo krenuli od planinarske kuće Strmac ( 461 m) koja se nalazi na bivšem izletištu, najljepšem biseru Psunja, koje je nekada bilo uređeno i kao takvo bilo glavno izletište tog kraja. Umjetno jezero je popločeno i od njega je napravljen bazen koji se punio čistom izvorskom vodom, no na žalost u Domovinskom ratu je sve potpuno uništeno. Smješteno je u podnožju gorja Psunj ispod brijega Strmac, u samoj dolini kojom protječu gorski potoci Šumetlica u koju se na samom Strmcu ulijeva Begovica. Izletište je desetak kilometara udaljeno od Nove Gradiške.
Odmah uz dom kreće i staza koje vodi ka Brezovom polju, a sam start je vrlo strm i djeluje zastrašujuće, no sva sreća nije previše dug, tako da smo se zagrijali na radnu temperaturu i dalje hodali pjevajući.
Okolni vrhovi oko izletišta

Livadica

Popločeni bazen

Slikanje ispred planinarske kuće Strmac

I početak uspona

Prošli smo najstrmiji dio i ugodno se iznenadili. Ima snijega!!! ![]()

Idemo dalje, na pravom smo putu, nema dvojbe

Markacije su prilično dobre, na dva mjesta smo se malo zbunili, jer su na nekim drvećima izlizane i slabo vidljive, ne bi bilo loše markirati ponovo i možda na manjim razmacima kako ne bi dolazilo do greške i eventualnog skretanja sa staze.

Gospodin Pritišanac je bio oduševljen prizorima, te je stalno govorio da je ovo motiv za goblen 


Na nekim mjestima nismo vidjeli ni prst pred nosom 

Ostalo je još 1 h i 15 min do vrha, kratki odmor

Idemo dalje, no nismo ni slutili da nam se sprema iznenađenje. Snijeg se lijepio za stabla i skrio markacije


Snijeg je bio sve dublji

A postalo je i slabo vidljivo 

Uspostaviti smo kontakt sa vozačem koji nas je trebao čekati na vrhu s kombijem, no ispostavilo se da je cesta potpuno neprohodna zbog snijega i nije mogao doći ni do pola puta. Tada smo na žalost odustali od uspona i vratili se istim putem kojim smo došli


U podnožju cvijeće, kao da se gore na višim dijelovima apsolutno ništa ne događa 

U domu smo navalili na ručak 

Te se nakon toga kombijem uputili ka Pakracu. U planinarskom domu Omanovac je te večeri bila svečana skupština HPD Psunj iz Pakraca. Bili smo pozvani u goste, a kako se rado odazivamo na takve skupove iskoristili smo dan i za malo lutanja po planinama, no na žalost nismo došli do cilja
Pogled na Pakrac sa Omanovca

Dok smo čekali početak skupštine zaposlili smo ručice



Pratili su nas znatiželjni pogledi 

I na kraju je naša Belinda ugledala svijetlo dana


Graditelji oko dame 

Cijelo to vrijeme vrijedni kuhar se trudio oko graha u kotlu i dodavao začine

Počela je i skupština. Čuli smo koliko problema ima oko održavanja planinarskog doma Omanovac. Koliko ga je lijepo imati, toliko je teško pronaći sredstva za ulaganje i uređivanje,. No spretni i snalažljivi vlasnici i naši domaćini se na sve načine snalaze i uspijevaju u tome. Svaka im čast! Romanticus je iskoristio prigodu te uručio mali poklon od našeg HPD Beličće u znak pažnje i zahvalnosti na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji.

Večera je na stolu, mljaccccc....grah je bio ODLIČAN 

A odmah smo se odužili tanjurom domaćih kolača. 

Iza večere je bio ples. Noć je polako spustila svoj veo na Pakrac

Pozdravili smo se sa Belindom 

I ostavili ju da uživa u noćnom pogledu na usnuli grad dok smo se mi polako vozili svojim kućama.

Photo by Romanticus


Post je objavljen 30.03.2007. u 20:09 sati.