Gojzerice lutalice
ponedjeljak, 26.02.2007.
Vikend iz snova II dio - Klek
Klek 1181 m 18.02.2007
Nakon ispenjane Bjelolasice, ugodne večere i prospavane noći u planinarskom domu u Tuku, probudili smo se odmoreni i spremni za nova uzbuđenja. Nismo imali pripremljen plan unaprijed nego smo čekali da vidimo kakav će dan osvanuti.
Jedna od solucija je bila otići na Hahlić, ali kako je gogoo imao radnih obveza, zaključili smo da će to ostati za jedan od sljedećih pohoda u kojima ćemo odmah posjetiti Obruč, Fratar, Hahlić, Platak .....
Dogovorili smo se da odemo na Klek koji nam je bio blizu, a prije njega da obiđemo kanjon Kamačnik. Jutro je bilo oblačno, ali nije bila najavljena ni kiša ni snijeg te nam je to uvelike olakšalo odluku i držalo nas u nadi da će bar dio dana biti i sunca. 
Kamačnik nas je iznenadio obiljem cvijeća koje je ponosno držalo uzdignute glavice bez obzira na prohladno i tmurno vrijeme. Prvi put sam vidjela ogromne kukurijeke, jer su kod nas u Slavoniji sasvim drugačiji i imaju znatno manje i zelene glavice. A jaglaci, visibabe i ostalo cvijeće su posjetu kanjonu Kamačnik davali poseban čar. 
I na kraju smo došli i do izvora. Sa staze se ne vidi baš sam izvor, ali vrijedi pogledati ljepotu boja...
Nakon kanjona odvezli smo se u podnožje Kleka sa kojeg su već silazili naši noćašnji sustanari u domu. Čudili su se od kuda mi u ovo doba krećemo u pohod na planinu s obzirom da nas do kuće čeka još dalek put. Ali takvi smo mi Slavonci, kada je bal nek je bal. 
Dakle, s usponom smo krenuli nešto iza 12 h. Planinari koji su nas sretali putem govorili su da je gore sve u magli i ne vidi se prst pred nosom 
, ali nisu nas uspjeli obeshrabriti.
Početak staze. Veštica mi ja nagovijestila da se nalazim na pravom mjestu,. Konačno svoja na svome 
Dokaz da uspon na Klek nije zahtjevan
Priroda se potrudila da nam pruži krasan prizor. Sve je bilo "okićeno"
Stigli smo do doma, ali i dalje je magla vladala cijelom situacijom
Malo smo se ugrijali u domu i ubrzo nastavili ka vrhu, jer smo znali da nas sada očekuje najzahtjevniji dio. Vrh se u magli samo nazirao
Ali izgleda da su se moje podanice vještice potrudile da s metlama rastjeraju oblake samo za nas. Pa ipak je stigla šefica u goste
I od jednom se pojavilo kristalno čisto nebo
Oblaci su ostali ispod nas
Mojoj radosti nije bilo kraja
I na kraju, svi na vrhu
Slikanje za uspomenu. Nije baš metla, ali dobrooooo jeeeee, tko razumije, shvatit će . Tako bi to rekao Romanticus
Hej, znate li da je Romanticusu danas rođendan??
Sretan Ti rođendan, sretan Ti rođendan, sretan Ti roooooooođendaaaaan
utorak, 20.02.2007.
Vikend iz snova I dio - Bjelolasica
Bjelolasica 1534 m 17.02.2007.
Kao što svatko u životu ima neki san, tako sam ja duuugoooo vremena sanjala da krenem na dvodnevne planinarske ture . Izgleda da se nije mogla dogoditi bolja kombinacija od ove, jer smo u dva dana vidjeli i doživjeli nešto što se ne zaboravlja. Tu mislim na lijepa, ali i manje lijepa iskustva.
Osim planina o kojima sam sanjala i čitala na vašim blogovima, meni se ostvarila još jedna želja. Upoznala sam našeg dragog Gogu, planinara i blogera čije sam postove gutala sa užitkom.
I tako...dođe dan da se i mi sretnemo, a u svemu tome je uživao i Romanticus. Njega sam ni krivog ni dužnog uvela u taj mali začarani svijet blogova , a kako smo saznali imamo i jednu tajnu obožavateljicu u našem PD Belišće koja nas sve čita onako skrivečki, iz prikrajka, ne ostavljajući komentare iz samo njoj znanih razloga. Da S. na tebe mislim, a ti se sada smješkaj dok ovo budeš čitala 
. Tako je i ona, a da uopće nije ni sanjala upoznala Gogu.
Idemo nekim redom. U petak točno u ponoć smo krenuli iz gradića na obalama Karašice zvanog Valpovo ka Gorskom kotaru. Zahvaljujući našem vozaču Milanu vozili smo se vrlo ugodno i sigurno, a Romanicus i Ilija su nas cijelu noć zabavljali vicevima koje su sipali kao iz rukava.
U 7 sati smo stigli u Begovo Razdolje koje je bilo naš cilj i u restoranu Planinarski raj smo čekali sve ostale planinare koji su došli da isto kao i mi provedu dan u planinarenju na Bjelolasici. Tada se dogodilo nešto što ću pamtiti kao jako lošu uspomenu, jer je netko od "poštenih" planinara "posudio" za zauvijek moj digitalac 
. Tako sam ostala bez "očiju", bez mog vjernog druga koji me patio na svim putovanjima i bilježio sve zanimljivosti. No zahvaljujući Romanticusovom digitalcu i dalje će biti sve vjerno i detaljno zabilježeno, a ja ću kao glasnogovornica PD Belišće i dalje pisati i obavještavati vas o našim aktivnostima.
Dan je bio tmuran i propadivao je snijeg, ali to je davalo posebnu čar cijelom ugođaju. Cijelim putem je atmosfera bila vedra i vesela, a naša lica nasmijana. Tko je uopće mislio da je hladno i vjetrovito kada se nalazi u dobrom društvu.
Početak našeg planinarenja od Planianrskog Raja koji je mom digitalcu a i meni postao Planinarski pakao 
Ja sam ova žaba u zelenom , a Gogoo je naravno do mene..
Par minuta kasnije i magla nam je pravila društvo
Prvo odmaranje, ovaj puta i Romanticus nije iza objektiva nego ispred
Zatim drugo odmaranje
Kako smo išli sve više prema vrhu tako je snijeg bio sve dublji. Ne znam kako je bilo planinaru na čelu kolone, no nama je bilo dobro ići ugaženom stazom. Ali samo korak u stranu dovodio je do propadanja sve do koljena a ponekad i dublje. Kolona se sve više i više razvlačila, no mi smo bili u zlatnoj sredini, bez obzira što je svako malo netko nešto vadio iz ruksaka i dijelio na degustaciju. 
Na samom vrhu je puhao jak i ledeni vjetar a od magle se ništa nije vidjelo. Bili smo izgubljeni u vremenu i prostoru, samo nam je natpis govorio da se nalazimo na pravom mjestu. Tada smo zaključili da ovu turu treba ponoviti i za lijepa vremena kako bi uživali u pogledu sa vrha Bjelolasice na okolne vrhove.
Mi smo uglavnom vidjeli samo ovo
Na vrhu
Da bih vam dočarala cijeli zimski ugođaj stavljam ovu sliku, svi smo bili "okovani" ledom, a najzanimljivije je da nikom nije bilo hladno
Kada smo se nauživali ledenog vjetra na vrhu krenuli smo dolje i našli miran kutak za odmor. Neki su i zalegli u snijeg
Sve što je lijepo kratko traje. Vratili smo se na početak. Iza Planinarskog Raja pojavio se ni od kuda hotel Jastreb koji je ujutro bio u dubokoj magli. Odlučili smo se okrijepiti toplim čajem prije nego svatko ode svojim putem.
U 17 h Gogoo je otputovao u svoj grad, a mi smo se zaputili u Tuk u planinarsku kuću na zasluženu večeru i odmor. Podijelili smo se po sobama, i vrlo rano krenuli na počinak No prije sna još sam zagrlila "male zelene" za mirniji san. Od te noći ja imam novi nadimak WILMA...nevezan za pivo koje ne pijem, nego ima veze sa zaključanim vratima doma, ma što god to značilo, ali prepoznat će se onaj koji je imao vesele događaje te noći u Tuku .
Ostale detalje i slike možete pogledati na Goginom blogu, jer ne mogu biti toliko sebična i sve opisati a da on ostane bez teksta kraj mene brbljave.
