Gojzerice lutalice
subota, 28.04.2007.
Oštrc 752 m
Samoborsko gorje
Po povratku sa Petrove gore u nedjelju, prolazili smo blizu Samoborskog gorja te se odlučili popeti na Oštrc. Dobro vidljiv izdaleka i prepoznatljiv po strmim padinama na obje njegove strane, smješten u samom središtu Samoborskog gorja, odavno je jedan od najpopularnijih ciljeva u Samoborskom gorju. Zahvaljujući mnoštvu staza i dvjema cestama i autobusnim vezama koje vode njegovim podnožjima, vrlo je pristupačan. Vršne su padine pokrivene travom, što omogućava široke vidike i gotovo alpske doživljaje. Njihova je specifičnost i najljepši ukras bogatstvo biljnog svijeta, među kojim ima i rijetkih biljaka. Zbog svoje privlačnosti Oštrc je veoma popularan među planinarima.
OŠTRC (752 m) je najviši vrh središnjeg gorskog hrpta Samoborskog gorja, koji se proteže od Samobora preko Palačnika, Velikog Dola, Oštrca i Kovinščice do prijevoja Velika Vrata pod Japetićem. S vrha je informativan vidik na cijelo Samoborsko gorje, jer se Oštrc nalazi u njegovu središtu, ali je zbog istog razloga njegov domet prilično ograničen. Pod samim vrhom ima više izlomljenih monolitnih kamenih blokova koji su mjestimice čudno oblikovani (tzv. "gljive"). Na južnoj padini je 15m visoka stijena Flinka, koja služi kao alpinističko vježbalište.
Malo više o Samoborskom gorju i piramidi na Jepetiću pročitajte na PLANINAr-ovom blogu
Iz Prekrižja smo krenuli prvo asfalnim putem, a zatim kolnim ka svom cilju. Dan je bio sunčan te nam otvarao vidike na sve strane. 
Put nas je prema Oštrcu vodio preko vrha Rancerje 748 m
Lovčeva kuća "Preseka"
Znali smo da se i ŠumarKA taj dan šeta po Samoborskom gorju pa je Šumsko čoek provjerio gdje se nalazi. Na sveopću radost ŠumarKA se sa Japetića odlučila poći na Oštrc, tako da smo dva dana za redom imali bliske susrete. 
Pogled na selo Smerovišće
Na Samoborskom gorju obitava i moja imenjakinja Erica carnea ili u prijevodu (erica) crnjuša, taj podatak nam je rekao Šumski čoek...heh...samo ja nisam crnjuša nego crvenokosa 
I nakon ugodne šetnje i prekrasnih vidika stigli smo na vrh, Dvije imenjakinje i dva imenjaka...ludilooo 
U planinarskom domu nas je dočekala fina hrana i još ljepše iznenađenje. ŠumarKA i njen pratioc. Jeeeeee 
No iz slavonskih ruksaka pridodali smo još ponešto. Romanticus se pohvalio svojim kobasicama zbog kojih se poveo rat između odabira što je bolje plavi štapovi Šumskog čoeka ili Romanticusova kobasica...rat se vodi i dan danas 
Sve što je lijepo kratko traje, svatko odlazi svojim stazama....slikanje za uspomenu
Suze u očima i oproštaj od plavih štapova...
Da bi zaokružili nezaboravan vikend što na Petrovoj gori, što na Samoborskom gorju počastili smo se samoborskim kremšnitama i voćnim kockama..mljaccc
četvrtak, 19.04.2007.
Petrova gora i susret blogera
U srednjem vijeku područje današnjeg Korduna imalo je veliku stratešku važnost kao prijelazni prostor između primorskog i panonskog dijela Hrvatske. Upravo tu, na planini Gvozd (današnja Petrova gora) pokušao je 1097. godine Petar Svačić bezuspješno zaustaviti prodor Mađara prema moru.
Petrova gora spominje se već od sedmog stoljeća, dolaskom Hrvata na ove prostore, a pogibijom toga kralja Petra Svačića1097 godine, Hrvatska je prvi puta izgubila svoju državnost. No taj lokalitet značajan je i po arheološkim iskapanjima kada su nađeni ostaci pavlinskog samostana iz osmog stoljeća, a taj red obilježio je Petrovu goru svojim postojanjem kroz više stoljeća. U okolici su kroz srednji vijek boravili i templari. Na noviju povijest podsjećaju događaji iz Drugog svjetskog rata, no sve do sada, ova gora bila je zakriljena zelenilom i nedovoljno iskorištena kao turistička destinaciji.
Petrova gora je je šumovito gorje ispresjecano dubokim jarcima, bogata vodotocima i brojnim izvorima pitke vode pa je stoga ljubiteljima prirode zanimljiva u svim godišnjim dobima.
Toliko o podatcima o samoj Petrovoj gori a sada idemo našim planinarskim putevima.
U subotu 14.04. 2007. g. održana je tradicionalna akcija "Hodanjem ka zdravlju" a ujedno i otvorene planinarske obilaznice Petrova gora. Sve detalje o tome možete naći na Šumarkinom i Goginom blogu, pa da ja sada ne prepisujem i ne dobijem jedinicu
Kada je Šumarka prije jedno mjesec dana napisala da se sve to priprema na Petrovoj gori planinari PD Belišće više nisu mogli spavati i čekali smo svaki novi moment kako bi se dogovorili i krenuli na put. Jedna od stvari koja nas je držala bila je svakako susret s našim blogreima Šumarkom i Gogom, a druga stvar je bila ta što je svečano otvorenje obilaznice Petar Svačić, a tome smo svakako željeli biti nazočni.
U 8, 30 h smo stigli pred dom Muljava
ŠumarKa je već imala pune ruke posla, prodavala je karte, knjižice o Petrovoj gori te dnevnike obilaznice Petrova gora u koju su se na svakoj kontrolnoj točki stavljali žigovi
Početak obilaznice, prvo zelenom stazom, a potom crvenom
Gogoo je malo kasnio pa smo ga sačekali i evo gaaaaa 
Oduševljeno mahanje
Pa tradicionalno uživanje u čokoladi, Kod nas Slavonaca je običaj da se ugoste oni koji su tek došli
I na kraju zajednička fotka
Slikanje ispred spomenika
Na vrhu spomenika s kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli okolni kraj.
Pogled na stepenište sa vrha 
od spomenika odlazimo ka Kraljevom grobu
te na Mali Velebit
Partizanska bolnica. Kućice su očuvane i šteta što se ne koriste u turističke svrhe
Zemunica
Nakon svih 8 kontrolnih točaka vraćamo se na početak gdje Šumarka pomno kontrolira dnevnike i zasluženo nam dodjeljuje privjeske, a nakon toga, konačno slika nas blogera, svi na okupu!
Romantisuc, Šumarka, Ericca_35, tj. ja, i Gogoo
Cijeloj priči se pridružio i šumski čoek sa svojim poznatim plavim štapovima koji su napravili cijelu pomutnju među ženskim svijetom, a uz nas je i S. tajanstvena čitateljica koja se odvažila pisati komentare
Ostatak dana smo se družili sa šumarima, planinarima, blogerima, čovjekom sa planinarskog foruma Karatkom..zapeo mi njegov fotić u oči i tako smo se upoznali
Moram reći da je dom Muljava predivan i ugodno smo iznenađeni smještajem. U kupatilu je hidromasažna tuš kabina kojoj se uopće nismo nadali, Svaka pohvala Hrvatskim šumama
Na kraju dana zasluženi odmor
Foto by Romanticus 
Drugi dan smo šetali po Samoborskom gorju i popeli se na Oštc. Ponovo se sreli sa našom Šumarkom, no o tome jednom drugom zgodom!
P.S.
Kupila sam digitalac... Olympus SP 550 UZ...jeeeeeeeeeeeee, još mi samo torbica za njega nedostaje. Ljudi moji zaljubila sam se. Pogledajte ljepotana
nedjelja, 08.04.2007.
Ivanščica 1061 m
Ostvario mi se dugo željeni san. Konačno sam i ja bila na Ivanščici. Godinama mi je radna kolegica pričala o toj planini i njenim čarima, no u to vrijeme nisam ni sanjala da ću biti planinarka. Slušala sam njene priče u kojima opisuje sve ljepote Ivanščice i uživala u svakoj njenoj riječi te stvarala vlastitu sliku te lijepe planine.
Ivančica, kako ju zovu mještani i okolno stanovništvo ili Ivanščica najviša je planina hrvatskog Zagorja, a sa istoimenim vrhom ( 1061 m ) i najviša planina u Hrvatskoj sjeverno od Save. Smještena je jugozapadno od Varaždina i proteže se u smjeru zapad-istok, a omeđena je vodotocima Bednje, gornjeg toka Lonje, Krapine i Velikog potoka.
Dobila je ime po ivanovcima, malteškim vitezovima , viteškom redu Katoličke crkve osnovanom između 1070. i 1099. g. u Jeruzalemu. Ivanščica zasigurno od svih hrvatskih planina ima najviše utvrda koje su na žalost gotovo sve u ruševinama i neprepoznatljive.
Ostaje zagonetka zbog čega su templari došli u ove krajeve, koji su im prilično daleko od ruta iz Francuske prema Jeruzalemu.
Sa planinarenjem smo krenuli sa sjeverne strane Ivanščice, ali nismo ušli u selo Prigorec, nego smo parkirali kombi nešto prije ulaza u selo i krenuli uskom stazom koju je znao naš iskusni planinar Ivo koji nas i inače vodi na sva naša planinarenja.
Krenuli smo preko Žganog vina i izvora Mrzljak.
No bilo je to ovako kronološkim redom. Ujutro u 5 h smo krenuli i sela malog Valpova. Uskoro smo u retrovizoru vidjeli kako sunce izlazi
Ilija nas je oko 9 h dovezao pred selo Prigorec. Svatko je uzeo svoje stvari, a šumar se odmah pohvalio svojim novim planinarskim štapovima. Hm...gdje li ih je samo kupio !?
Odmah smo krenuli i uskim puteljkom kojim nas je vodio naš iskusni Ivo i došli do Žganog vina.
Staza ide uz potok koji nikako ne može biti ponos ovog kraja jer je nagrđen školjkama, ali ovakvim.... 
Prava sramota...
No konačno smo došli i do dijela koji svojom čistoćom i ljepotom naprosto mami
Romanticus je uživao u ovakvim prizorima
Neki su uživali u zimskim radostima,
a ostatak ekipe je mirno čekao da se svi nauživaju
Krenuli smo ka izvoru Mrzljak
te na odmorištu uz sami izvor doručkovali
Puni snage krenuli smo dalje i naišli na snijeg, ali i na društvo mladih planinara s kojima smo se sprijateljili i za uspomenu slikali...eh mi Slavonci...
Zatim nas nekoliko opet dolazimo na svoje. Zletište coprnjic- Černe mlake. Tu smo otplesali svoj ples, snimili filmić veselih coprnjic za uspomenu koji vam nikako neću pokazati...
Idemo dalje ka vrhu
I evo nas....netko sa piramide gleda okolinu, a mi fotografa...heh
S obzirom na lošu vidljivost nismo vidjeli baš puno, Ravna gora je bila u izmaglici zajedno sa okolnim planinama, ali smo se zadovoljili pogledom u dolinu
Nakon toga smo se u Pasarićevoj kući, planinarskom domu, ugrijali i ručali (imate li i vi dojam da mi stalno jedemo!?!)
A onda otišli do vidikovca i slikali se
Ah...ta djeca...
A bilo je i ozbiljnih, paraglajederi su uživali u idealnom vjetru
Prije odlaska slikanje ispred planinarskog doma Pasarićeva kuća
Pozdrav vrhu i put pod noge
Snijeg i cvijeće...da čovjek ne povjeruje
Na Velikom konju
Nekoliko padova pri spustu strmijom stranom. Bilo je nevjerojatno klisko....ja sam pala "samo" pet puta....a ni ostali nisu bolje prošli, Sva sreće bez posljedica, uglavnom uz smijeh...
A dolje u selu maštoviti prizori i mašta na djelu, svaka čast majstorici ili majstoru
A gle mene što sam frajer!
Od kuda ova koka goluždravog vrata? Nova moda?????
Dan smo zaokružili slikanjem ispred renoviranog Friščićevog milna u selu Prigorec
Te sretni i zadovoljni otišli kući uz pjesmu i smijeh....
Foto by Romanticus ... do daljnjeg
