Gojzerice lutalice
subota, 28.04.2007.
Oštrc 752 m
Samoborsko gorje
Po povratku sa Petrove gore u nedjelju, prolazili smo blizu Samoborskog gorja te se odlučili popeti na Oštrc. Dobro vidljiv izdaleka i prepoznatljiv po strmim padinama na obje njegove strane, smješten u samom središtu Samoborskog gorja, odavno je jedan od najpopularnijih ciljeva u Samoborskom gorju. Zahvaljujući mnoštvu staza i dvjema cestama i autobusnim vezama koje vode njegovim podnožjima, vrlo je pristupačan. Vršne su padine pokrivene travom, što omogućava široke vidike i gotovo alpske doživljaje. Njihova je specifičnost i najljepši ukras bogatstvo biljnog svijeta, među kojim ima i rijetkih biljaka. Zbog svoje privlačnosti Oštrc je veoma popularan među planinarima.
OŠTRC (752 m) je najviši vrh središnjeg gorskog hrpta Samoborskog gorja, koji se proteže od Samobora preko Palačnika, Velikog Dola, Oštrca i Kovinščice do prijevoja Velika Vrata pod Japetićem. S vrha je informativan vidik na cijelo Samoborsko gorje, jer se Oštrc nalazi u njegovu središtu, ali je zbog istog razloga njegov domet prilično ograničen. Pod samim vrhom ima više izlomljenih monolitnih kamenih blokova koji su mjestimice čudno oblikovani (tzv. "gljive"). Na južnoj padini je 15m visoka stijena Flinka, koja služi kao alpinističko vježbalište.
Malo više o Samoborskom gorju i piramidi na Jepetiću pročitajte na PLANINAr-ovom blogu
Iz Prekrižja smo krenuli prvo asfalnim putem, a zatim kolnim ka svom cilju. Dan je bio sunčan te nam otvarao vidike na sve strane. 
Put nas je prema Oštrcu vodio preko vrha Rancerje 748 m
Lovčeva kuća "Preseka"
Znali smo da se i ŠumarKA taj dan šeta po Samoborskom gorju pa je Šumsko čoek provjerio gdje se nalazi. Na sveopću radost ŠumarKA se sa Japetića odlučila poći na Oštrc, tako da smo dva dana za redom imali bliske susrete. 
Pogled na selo Smerovišće
Na Samoborskom gorju obitava i moja imenjakinja Erica carnea ili u prijevodu (erica) crnjuša, taj podatak nam je rekao Šumski čoek...heh...samo ja nisam crnjuša nego crvenokosa 
I nakon ugodne šetnje i prekrasnih vidika stigli smo na vrh, Dvije imenjakinje i dva imenjaka...ludilooo 
U planinarskom domu nas je dočekala fina hrana i još ljepše iznenađenje. ŠumarKA i njen pratioc. Jeeeeee 
No iz slavonskih ruksaka pridodali smo još ponešto. Romanticus se pohvalio svojim kobasicama zbog kojih se poveo rat između odabira što je bolje plavi štapovi Šumskog čoeka ili Romanticusova kobasica...rat se vodi i dan danas 
Sve što je lijepo kratko traje, svatko odlazi svojim stazama....slikanje za uspomenu
Suze u očima i oproštaj od plavih štapova...
Da bi zaokružili nezaboravan vikend što na Petrovoj gori, što na Samoborskom gorju počastili smo se samoborskim kremšnitama i voćnim kockama..mljaccc
