Gojzerice lutalice
nedjelja, 28.01.2007.
Slavonski bregi
Zadnja dva tjedna smo proveli više u izletničkom tonu. Nije imalo smisla sjediti kod kuće, a kako je cijela ekipa imala slobodne vikende odlučili smo to iskoristiti za boravak u prirodi.
Prvi vikend smo otišli na Papuk i iz Velike se zaputili ka PD Lapjak odakle smo započeli uspon ka Češljakovačkom visu. Uvijek se čudimo kako tako lijep i velik dom stoji zatvoren. Polako propada i pitam se što će biti za još koju godinu ako se nešto ne poduzme po tom pitanju.
Dan je bio sunčan , tako da smo na našem izletničkom pohodu sreli još neke ljude dobre volje koje smo nedavno upoznali na turi Kamengrad. 
Kako smo se penjali sve više, tako nam se pružao sve ljepši pogled na Gradinu, stari grad iznad Velike. Sunce je izmamilo i gljive van, a priroda nagoviještala više proljetne nego zimske dane. 
U šumi je bilo ugodno toplo, a kako dan nije bio vjetrovit, osjećali smo se odlično. U jednom trenutku ispred nas je protrčalo cijelo krdo divljih svinja i nismo se stigli snaći tako da je to ostalo na žalost fotografski ne zabilježeno. Ali osjećaj kada ispred sebe vidiš dvadesetak divljih životinja je poseban. Istovremeno i ushit, ali i neki određeni strah. Valjda smo imali sreće što su taj dan gice bile dobre volje jer su nas pustile na miru i otišle nekim svojim poslom. 
Na jednom dijelu je cijela šuma poharana. Prije par godina je tuda "prošla" pijavica i iza sebe ostavila pustoš. 
Pogled na vojni objekt na vrhu Papuka
Došli smo do mjesta gdje se ravno još nekih 15 minuta ide do Češljakovačkog visa, a može se dolje spustiti do Trišnjice, simpatične planinarske kućice te odlučili ipak otići dolje jer smo nedavno bili na Češljakovačkom visu.
U kućici nas je dočekao simpatični domaćin g. Čoka koji je već naložio vatru i upravo se pripremao ispeći ručak. Uklopili smo se u atmosferu i priključili se pripremi ručka kako bi se okrijepili te kasnije nastavili dalje. 
Makadamskim putem smo nastavili dalje, jer smo htjeli vidjeti i drugu stranu, čuli smo da ima izvor tople vode koji nikako nismo htjeli propustiti, a isto tako i vrlo lijepo uređeni kraj u koji Požežani odlaze nedjeljom na izlete.
Oko izvora tople vode vidljiva je razlika u vegetaciji, a također i razlika u temperaturi vode. Tu smo oprali prljave gojzerice.
Idiličan izletnički kraj
U ovakvoj kućici svatko poželi ostarjeti uz ljubav svog života. No da ne padnemo u sevdah krenuli smo dalje... 
Još jedan dokaz o nevjerojatno toplom vremenu ove zime. Lijeske su se već izresale
Vikend iza smo bili na Dilj gori, a u avanturi nam se pridružio i šumar Zdenko. Ta etapa je dio slavonskog planinarskog puta koji je ove godine zacrtano za planinarenje po Slavoniji.
Tako da o toj turi sada neću pisati nego će izvještaj biti kada se zaputimo na slavonski planinarski put. Važno je reći da smo došli do cilja koji smo taj dan zacrtali, a to je Čardak.
A ovaj vikend je ekipa otišla na Žumberak, točnije Svetu Geru, a ja zbog bolesti majke nisam mogla otići na dva dana. Nadam se de će Romanticus 
podnijeti iscrpan izvještaj sa tog puta.
Hej, da li sam spomenula slaninu?!?!
nedjelja, 07.01.2007.
Mala škola pravljenja domaće slavonske kobasice
Možda ja jesam neobično žensko , ali što da radim kada me zaista sve zanima i volim svašta naučiti.
Pa tako osim što volim biti u prirodi, planinariti i fotografirati, svako malo nos gurnem u neki "muški" posao . Ili mijenjam gumu na autu dok mi muškarac drži kišobran da ne pokisnem, a prolaze ljudi i umiru od smijeha kako je to moguće, no dobro...takomora biti...... ili pravim domaće kobasice. Valjda je razlog tome što sam odrasla u muškom društvu jer sam bila jedina djevojčica u ulici.
Jesam ja Slavonka, ali da ne steknete pogrešan dojam nisam previše ljubitelj mesa i suhomesnatih proizvoda, ali znam kako se neke stvari oko toga rade, pa rekoh da podučim one koji o tom problemu baš ništa ne znaju.
Za dobru domaću kobasicu vam je potrebno kvalitetno svinjsko meso, dobro rashlađeno i ocijeđeno, te samljeveno. Morate pri tome paziti da meso nije previše krto, na primjer samo od buta i plećke, a ne smije biti ni previše masno. Idealno je napraviti smjesu od svinjskog vrata bez kosti, plećke i svinjskog flama. Neki ljudi vole krupnije mljeveno, neki sitnije, no to je već stvar ukusa, tako da po tom pitanju nećete pogriješiti, važno ja samo da ne bude previše sitno mljeveno, kao na primjer za ćevapčiće.
Mljeveno meso tada stavite u veću plastičnu posudu u kojoj će se sve dobro promiješati sa začinima.
Recept je klasičan:
2% soli
1% slatke mljevene paprike
1% ljute mljevene paprike
bijeli luk po ukusu
i za one koji vole biber u kobasicama, dodaje se 0,5 % bibera na količinu mesa.
Ako volite malo manje ljuto povećate udio slatke paprike, a smanjite ljutu, no važno je da je ukupni udio i slatke i ljute paprike na kraju 2 % u omjeru na količinu mesa.
Dakle, ako imamo 10 kg mesa, dodamo 20 dkg soli, 10 dkg slatke i 10 dkg ljute paprike, a ako volite biber dodale ga 5 dkg, no ja ga osobno ne koristim, jer od njega kasnije kobasica dobije tamnu boju i gorčinu.
Jedna od najosnovnijih stvari je kvalitetna paprika, jer ako je stara i loša upropastit ćete meso, tako je uvijek treba dobro raspitati kod koga kupiti papriku prije nego krenete praviti domaću kobasicu. U svakom kraju već postoje proizvođači kvalitetne mljevene paprike, pa nemojte štedjeti na tome, jer meso je daleko skuplje od par dekagrama prave paprike...Prava paprika ima vatreno crvenu boju, nije u grudicama i nema primjesa, a pri stavljanju paprike u meso još ju svakako prosijte kroz sito da bi se izbjegli eventualni dijelovi stabljika.
Slikovno bi to bilo ovako:
mljeveno meso
dodati papriku, slatku, ljutu, bijeli luk i sol. Dobro izvagati količine koje su potrebe jer se u tome krije uspjeh.
dobro izmješati sve sastojke s mesom 
Dok ne dobijete ovako lijepu i jednoličnu boju 
Napunite špricu, a svinjska tanka crijeva predhodno nakvasite u toplu vodu da budu meka i spremna za rad. Tada krenite sa nadjevanjem kobasica ovako
Gotova je prva kobasica koje se sada treba lijepo isparovati...
...ovako, kako bi se mogle savljati na šipke u pušnicu i sušiti
Ovako to izgleda u pušnici
Poželjno je razbiti monotoniju sa kojim komadom svinjskog buta bez kosti, naravno dobro nasoljenog
Jedna od važnijih stvari je dobro osušiti i odimiti meso, no to je već druga priča, ja sam svoje odradila.
Dobar tek i u slast!
Danas sam ostala kod kuće iako je predivan dan, ali sam zato uspješno odradila sve ovo gore opisano i poslikano...
petak, 05.01.2007.
Jankovac forever
Iako sam mislila da je planinarenje za prošlu godinu završilo sa Fokinom stazom, nije bilo tako
Sasvim slučajno sam 30.12.2006 dobila poziv za još jedan pohod na Jankovac 
koji mi je zaista prirastao srcu. I s koje god strane išla k njemu, koliko god mi je nekada i bilo teško, jer me u prošloj godini kralježnica ni malo nije štedjela sa bolovima 
, Jankovac uvijek ima svoju čar. U proljeće, ljeto, jesen, pa tako i sada u zimu.
U Slatinskim Denovcima nije bilo snijega, a sunce je nagoviještalo predivan dan. Krenula sam preko Sokolina i kako sam se sve više penjala tako je sve više i više bilo snijega, a zbog toga mi je bilo drago, jer sam jednom prilikom rekla 
da za mene nema planinarenja po snijegu 
, pa sam tako razbila i tu iluziju o grozomornoj hladnoći i nemogućim uvjetima, kao da sam u najmanju ruku u pohodu na Mont Everest.
Snježna staza
Bez obzira na snijeg gljive i dalje misle da nije hladno za njih 
okolina ispred doma
a onda i sam dom u snijegu
po povratku smo naišli na još jednu čudnu stvar. Nije samo gljiva bila zbunjena vremenom, nego je i ova žaba mislila da je vrijeme za izlazak 
a ista neobična stvar se dogodila i kod kuće, kada je leptir uletio u sobu dan pred Novu Godinu 
No nije sve tako idilično. Moja mala maca Jaca koju smo usvojili nakon što je danima lutala po ulici, je uginula 1.1.2007 tako da sam cijeli dan proplakala nad njom. Netko ju je otrovao i bez obzira što smo par puta tražili spas kod veterinara nije bilo pomoći...
I tako, u Novu sam ušla sa redom šunke i redom slanine...malo lijepih i malo ružnih stvari...
