Gojzerice lutalice
petak, 22.12.2006.
Božićna čestitka
Želim Vam svima Božić bez boli, ljutnje i nepravde. Svaka minuta neka bude ispunjena srećom i zdravljem, a ljubav neka okruni radosni smijeh na Vašim licima. Neka imate svega upravo onoliko koliko trebate. No ne zaboravite se okrenuti oko sebe i drugim ljudima podariti malo ljudske topline, jer bez međusobnog uvažavanja nema zajedničke sreće.
Bogatstvo nije u novcu nego u ljubavi koju ste nekom poklonili, a ona Vam se kasnije višestruko vratila.
Uživajte u svojim prijeteljima jer oni su vrijedniji više nego smo toga svjesni.
Svim prijateljima, blogerima i onima koji će možda slučajno pročitati ovaj post, želim sretan Božić. Potpuno istu želju sam poželjela svima i prošle godine i nadam se da ste ostavrili svoje snove, bar one male, jer život se i sastoji od malih stvari.
nedjelja, 17.12.2006.
Pakrac-Fokina staza-Omanovac 654 m
Zadnje ovogodišnje planinarenje smo proveli u Pakracu. 16.12.2006. održan je tradicionalni pohod "Fokinom stazom", a okupljanje sudionika je bilo određeno za 9 h ujutro na Trgu bana Josipa Jelačića u Pakracu.. Sa trga smo krenuli ka mjestu pogibije Marijana Kuhlavi-Foke i hrvatskih branitelja iz Bjelovara. U okviru pohoda položili su se vijenci na mjestu pogibije i nakon održanog govora i minute šutnje krenuli smo Fokinom stazom ka planinarskom domu Omanovac.
Jutro je bilo hladno i svuda oko nas je bilo mraza, no kada je izašlo sunce, mraz se otopio i cijeli dan smo mislili da je proljeće. Tako smo zaista imali sreće sa zadnjim ovogodišnjim planinarenjem, jer nas je dan ugodno iznenadio, a priroda nagradila predivnim prizorima. 
Iz HPD Belišće je bilo 13 sudionika, a među njima i najbolji prijatelj na svijetu Romanticus 
koji nas je ( bar dio ekipe) velikodušno vozio u svom autu, pa smo dio dana proveli u veselom brbljanju, evociranju uspomena na prethodne izlete i planinarenja, a netko je kasnije malo meditirao na suncu, dok je drugi dio dvojca pokušao pronaći " tu izgubljenu ovčicu". Kako god, svaki izlet pamtimo po nekim lijepim ili manje lijepim uspomenama, no kada se sve zbroji i oduzme godina je uspješno završila, a u sjećanjima čuvamo zaista lijepe uspomene.
Kretanje sa trga
Snimali su nas i za tv, no ni mi njima nismo ostali dužni 
Mraz je zabijelio okoliš
Ovdje počinje Fokina staza
Na mjestu pogibije položeni su vijenci
A onda smo krenuli Fokinom stazom ka Omanovcu. Izašlo je sunce i bilo smo nagrađeni idiličnim prizorima 
Odmor na tromeđi. Tu je dio seniora otišao lakšim putem, a mi smo nastavili kroz šumu, preko Ploča ka Omanovcu
U šumi smo vidjeli ovo 
I evo nas ispred doma P.D. Omanovac
tu se u dva kazana kuhao grah 
Mi smo se počastili sa dvije obilne porcije 
U domu je bila gužva pa smo se smjestili ovdje. Vatrica je gorila, a grijalo nas je i sunce. Bilo je baš lijepo na svježem zraku
zatim smo prošetali ručak. Pogled na dom sa druge strane. Ovaj dio doma gleda na Pakrac
Nakon ručka je u domu zasvirala živa glazba. Podij je bio pun veselih planinara plesača. Više nitko nije stao na podij, pa smo se odlučili istom stazom vratiti u grad gdje nas je čekao Romanticusov auto. Evo nas na kraju ili početku, kako god. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Oko crkve se pravi ograda i nova staza, no iako još nije sve gotovo prizor je predivan.
ponedjeljak, 11.12.2006.
Nepoznati Papuk, Kamengrad 10.12.2006.
Povodom Svjetskog dana planina organiziran je izlet na Kamengrad u organizaciji Parka prirode Papuk i Slavonskog planinarskog saveza.
I naše HPD Belišće je pozvano da svojim prisustvom obilježi taj dan, a kakvi bi mi planinari bili da smo ostali baš taj dan kod kuće.
Okupljanje je bilo u 9 h na parkiralištu željezničke postaje u Velikoj, a odatle smo se svi autima zaputili do kućice L.D. Jelen. Ta slikovita kućica u još slikovitijem kraju nas je oduševila na prvi pogled, a kada smo došli i vidjeli da su se domaćini potrudili i dočekali nas sa toplim čajem, keksima, kiflama namazanim maslacem i medom, raznim pićima našoj sreći nije bilo kraja, a čula su se i pitanja: da li ovdje ostajemo cijeli dan ili baš moramo do Kamengrada?!? 
Nakon kratke okrijepe i obvezatnog slikanja zaputili smo se do našeg cilja. Ova tura Nepoznati Papuk ime je dobila jer smo hodili već zaboravljenim stazama koje se od rata nisu puno koristile što zbog miniranog terena što zbog zapuštenosti staza.
Lijep lovački dom Jelen
Ovako su nas dočekali
O ovome ja vama pričam, kifle s maslacem i medom...mljacccc 
Slikanje svih sudionika prije polaska na Kamengrad. Slika opet vuče na lijevo, a ništa nisam popila 
Potkova u šumi, sigurno me u Kamengradu čeka princ. Jeeeeeee
I evo nas
Srednjovjekovni grad Kamengrad podignut je na jednoj od dominantnih kota papučkog gorja, te je oduvijek bio važna utvrda za obranu i stanovanje u srednjoj gorskoj Slavoniji. Nastao je još u 13. st., a konačni oblik dobiva početkom 16. st. kada je u posjedu hrvatskog kralja Ivana Zapolje. Dužina vanjskih bedema doseže oko 160 m, a širina blizu 110 m.
Ovo je ostalo od Kamengrada... 
Da Papuk nije poznat samo po ostatcima starih gradova pričala nam je biologinja Vlatka. Kaže da u ovom kraju raste 1223 vrste, od toga ima 102 ugroženih biljnih vrsta. Zaštićenih biljnih vrsta je 197. Obratila nam je pažnju na hrast kitnjak, koji voli toplije krajeve, no nastanio se na toplim padinama i tako uspio opstati .
Ja sam zapazila ovo, ne znam kako se zove, ali baš je zgodna gljivica
Crna gnojištarka
zvjezdasta puhara
Ove ne znam kako se zovu, no bile su vrijedne pažnje. Boletus zasigurno zna ime pa ga molim da ostavi u komentaru
A sada ono najzanimljivije. Lišaj koji je zaista jako rijedak, po imenu lobaria pulmonaria, ne znam kako se točno piše, nadam se da ne zamjerate
Povratak sa Kamengrada, prebrojavanje i slikanje za uspomenu (opet smo nakrivo, jel !? ) 
U bazi samo se osvježili, a u tom trenu su stigli lovci iz uspješnog lova. Oni sa slabijim živcima i želudcem neka ne gledaju ove slike, ali sve je to dio lova...Znam da ću dobiti po nosu zbog ovog, ali...
Još smo prošetali do pješčenjačkih stijena Sokolina kod sela Vrhovca, to je selo na najvećoj nadmorskoj visini u Slavoniji. Sokoline se također godinama nisu koristile jer je područje bilo minirano. Pogled se pružao na grad Požegu i planine u daljini. No za ovaj puta slika je dosta. Do sljedećeg posta planinarski pozdrav. No ima još samo jedna sitnica. Procvali su jaglaci
petak, 08.12.2006.
Gazije-Petrov vrh 701 m
Protekli vikend, točnije 2. i 3. 12.2006. smo imali dva izuzetno zanimljiva dana.
Prvi dio vikenda proveli smo na dija-foto festivalu koji se održavao u Đurđenovcu. To je takmičenje koje obuhvaća fotografije i prezentaciju dijapozitiva sa planinarenja napravljenih tokom ove godine. Moram se pohvaliti i reći da smo Romaticus i ja također izlagali svoje uratke u obliku fotografija, a neki članovi našeg HPD Belišće su imali prezentaciju dijapozitiva. Glavna nagrada je dodijeljena našem predsjedniku S. Soldi koji se zaista istakao svojim sportskim uspjesima tokom ove godine, pa su tako i njegovi dijapozitivi snimljeni u Nepalu na netom završenoj ekspediciji zaista mamili uzdahe.
No bez lažne skromnosti mogu reći da se veliki broj posjetitelja festivala zadržavao ispred Romanticusovog, a i mog panoa, što nam je dalo još veći poticaj da se u nerednoj godini što više potrudimo oko fotografiranja zanimljivih prizora na našim planianrenjima i putovanjima lijepom našom a i inozemstvom.
Drugi dan, tj. u nedjelju organizator dija-foto festivala je upriličio i planinarenje. Bili su pozvani svi sudionici festivala pa smo se tako i mi našli u Gazijama, malom selu blizu Đurđenovca.
Okupljanje je bilo u 9.30 h u Gazijama na predivnom imanju Tivano, planinarskoj kući u vlasništvu vrlo srdačnog planinara g. Tivanovca koji je dao zaista sve od sebe da napravi jedan ugodan i nezaboravan doživljaj.
Tog dana je cilj bilo Petrov vrh, a dobro društvo i prekrasno kasno jesensko vrijeme koje je više podsjećalo na proljeće nam je pomoglo u ostvarenju tog cilja.
Idemo redom:
Gužva oko naših panoa na dija-foto festivalu. Romanticus i ja smo bilo strašno ponosni 
Čupo, glavni i odgovorni na festivalu, a i drugi dan na planinarenju
Nakon obaveznog dijela i podjela nagrada, Slavonci se nekako najradije druže oko trpeze
Da bi potrošili sve kalorije koje smo veče prije konzumirali u nedjelju smo se okupili u Gazijama na Tivano imanju
Ovdje nije važno to što je slika potpuno nakrivo nego je važno ovo što piše na plavoj tabli
Krenuli smo
sve to treba zabilježiti
Malo preko potoka
malo uz pomoć sajle, ( haloooooooo sajla u ravnoj Slavoniji) 
Ravna Slavonija, jel !?!?
"Grabilo" se i rukama i nogama
Kukurijek je pomislio da je stiglo proljeće
Drveće raste iz zraka kao u nekoj bajci
I evo nas na vrhu. Pronašli smo i psa koji je bio vrlo druželjubiv i fotogeničan
ovo je samo dio ekipe, ostali su požurli na topli grah, no mi se više volimo slikati
Da se i u osamdesetima može uspješno planinariti dokazuje i ovaj gospodin u crvenim čarapicama. Silazak sa Petrovog vrha
Zaustavljanje i obavezno fotografiranje na Kvržici. Imamo i mi svoje adute slavonske
Ljepotice u šumi, toplo vrijeme je izmamilo klobuke van
Vratili smo se na startnu poziciju, sa toplim grahom i vrućim palačinkama nas je dočekao domaćin g. Tivanovac, a g. Bošnjak je rekao: Hajde djeco dok je grah još vruć..ufff što je ljutoooooo
Domaćin
Čupo kaže da su palačinke odlične
I tako je polako padala noć a mi smo se oprostili od srdačnog domaćina. Za uspomenu još jedna fotografija koja će nas podsjećati na Gazije
