Marketing
Jankovac forever
Iako sam mislila da je planinarenje za prošlu godinu završilo sa Fokinom stazom, nije bilo tako 
Sasvim slučajno sam 30.12.2006 dobila poziv za još jedan pohod na Jankovac 
koji mi je zaista prirastao srcu. I s koje god strane išla k njemu, koliko god mi je nekada i bilo teško, jer me u prošloj godini kralježnica ni malo nije štedjela sa bolovima 
, Jankovac uvijek ima svoju čar. U proljeće, ljeto, jesen, pa tako i sada u zimu.
U Slatinskim Denovcima nije bilo snijega, a sunce je nagoviještalo predivan dan. Krenula sam preko Sokolina i kako sam se sve više penjala tako je sve više i više bilo snijega, a zbog toga mi je bilo drago, jer sam jednom prilikom rekla 
da za mene nema planinarenja po snijegu 
, pa sam tako razbila i tu iluziju o grozomornoj hladnoći i nemogućim uvjetima, kao da sam u najmanju ruku u pohodu na Mont Everest. 
Snježna staza
Bez obzira na snijeg gljive i dalje misle da nije hladno za njih 
okolina ispred doma
a onda i sam dom u snijegu
po povratku smo naišli na još jednu čudnu stvar. Nije samo gljiva bila zbunjena vremenom, nego je i ova žaba mislila da je vrijeme za izlazak 
a ista neobična stvar se dogodila i kod kuće, kada je leptir uletio u sobu dan pred Novu Godinu 
No nije sve tako idilično. Moja mala maca Jaca koju smo usvojili nakon što je danima lutala po ulici, je uginula 1.1.2007 tako da sam cijeli dan proplakala nad njom. Netko ju je otrovao i bez obzira što smo par puta tražili spas kod veterinara nije bilo pomoći...
I tako, u Novu sam ušla sa redom šunke i redom slanine...malo lijepih i malo ružnih stvari...
Post je objavljen 05.01.2007. u 21:08 sati.