|
|
|
O srpskoj mržnji prema Hrvatima i Kerumovoj izjavi Svi mi koji smo proživjeli rat osjetili smo kako to izgleda kada Srbi mrze. Srpska mržnja dovela je do monstrumskih zločina poput Ovčare, Srebrenice, Škabrnje, Vukovara, Dubrovnika... Većina Srba izmanipulirana srpskim medijskim izvještajima podržavala je vladu Slobodana Miloševića i zločine nad nesrpskim stanovništvom diljem bivše Jugoslavije. Nikad neću shvatiti zašto su Srbi htjeli vjerovati da su Hrvati započeli rat i da je sasvim opravdano etnički iskorijeniti sve Hrvate, od dojenčadi do staraca. Kako je moguće da Srbi opravdavaju ubojstvo 200 ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari? Na ova pitanja vjerujem nikada neću dobiti logičan odgovor jer ga jednostavno nema. No sve bi bilo dobro da se ta medijska kampanja protiv Hrvata u srpskim medijima zadržala na devedesetima, ali nažalost upravo suprotno, srpski mediji i dan danas, u 21.stoljeću potiču mržnju prema Hrvatima, ali i svim drugim narodima koji nisu spremni podržati njihove zle namjere. Primjer medijskog linča protiv Hrvatske u srpskim medijima (Kurir prednjači u tome) je uporno objavljivanje na naslovnicama kako je na Jadranu demolirano vozilo sa beogradskim tablicama, a počinitelje se naziva ustašoidima i odmah se pozivaju na NDH i Jasenovac kako bi još jače potpalili mržnju. Kakve veze imaju ustaše i mladi Dalmatinci kojima je vjerojatno pola obitelji pobijeno u ratu i sada se za njih govori da su ustaše umjesto da se toj djeci pomogne da shvate da se ratna nepravda počinjena njima samima i njihovim obiteljima neće ispraviti ukoliko demoliraju automobil poštene beogradske obitelji koja je došla posjetiti našu obalu i ostaviti koji euro. Drugi primjer je Kerumov ispad u emisiji Nu2 koji je u Srbiji najprimitivnije komentiran. Usredotočili su se na njegovu rečenicu da ne želi imati Srbina za zeta, što je njegova osobna stvar i pravo da svojoj kćeri savjetuje da se oženi Hrvatom, koju istini za volju nije trebao izreći na javnoj televiziji, ali to je drugi par rukava, Kerumova loša snalažljivost u javnim nastupima. Srbi su od svega zaboravili osuditi najbitniju (najgoru po meni) Kerumovu rečenicu koja glasi da Srbima ovdje nije mjesto ili u prijevodu zna se gdje je Srbina mjesto. Ta je rečenica po meni puno gora od Kerumove želje da mu zet ne bude Hrvat. Ta se rečenica nije mogla čuti još od Tuđmanovog doba, a prije toga još od doba Mussolinija i Hitlera – savršeno je komentirao uvaženi novinar Igor Mandić. Moram napomenuti da uvijek kada se susretnem sa Srbima koji su 90-ih ili ranije otišli živjeti vani (u EU, Ameriku, Australiju) shvatim da ti ljudi koji nisu živjeli u Srbiji puno objektivnije gledaju na sva događanja 90-ih i danas što je dokaz da je zapravo sredina u kojoj žive Srbi napravila od njih genocidnu naciju, a da su oni sami zapravo normalan narod koji šire dobro, a ne mržnju. "Najveći izumitelj je slučajnost" Kada razmišljamo o tome kako je neki proizvod nastao najčešće pomislimo da je većina rezultat nečije kreativnosti, no ipak to pravilo pobijaju neki primjeri vrlo popularnih proizvoda koji su nastali sasvim slučajno, bilo greškom bilo spletom okolnosti. Nije bez veze Mark Twain svojedobno odgovorio na pitanje tko je najveći izumitelj – slučajnost! Vjerojatno ste svi već odavno čuli da su Coca Cola, LSD i antibiotik nastali slučajno, za sljedeće možda niste... Kome možemo zahvaliti što u rano jutro jednostavno i brzo možemo spraviti kavu? Pery Spenceru! On je krajem Drugog svjetskog rata tragao za novim oružjem za masovno uništenje, a kada je prošao ispred radara s mikrovalovima, otkrio je da mu se čokolada u džepu rastopila. Otkriće je uspješno primijenio. Nastala je mikrovalna koju danas gotovo svi imamo. Čak su i neki, vrlo jednostavni proizvodi, nastali sasvim slučajno, kao na primjer kolica u shopping centrima. Jednom trgovcu iz Oklahome dosadilo je trčkarati za svojim klijentima po trgovini pa im je dao metalna kolica za namirnice koja mogu gurati. Također jedan vrlo popularan proizvod među populacijom 60+ nastao je sasvim slučajno. Pogađate, to je Viagra, koja je nastala kao nuspojava izuma novog lijeka protiv upale grla u Engleskoj. Vrećica za čaj nastala je kad je američki trgovac čajem i kavom odlučio umjesto u limenkama čaj odlučio isporučivati u svilenim vrećicama zbog lakšeg i jeftinijeg transporta. Zbunjeni kupci stavljali su svilenu vrećicu u kipuću vodu i tako došli do zaključka da je zapravo tako lakše. Uslijedile su narudžbe za čajem u svilenim vrećicama, pa je slučajni izumitelj-trgovac odlučio zamjeniti svilu sa gazom. Ovo su samo neki od proizvoda koji su nastali sasvim slučajno, a kojih sam se sjetio dok sam ovo pisao... ima ih puno puno više... Kreativnost i obrazovanje Ubija li naš obrazovni sustav kreativnost učenika? Kreativnost je mentalni proces koji uključuju stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema. Kreativnost je osim u umjetnosti danas sve više izražena u ekonomiji, industrijskom dizajnu i znanosti. Svi ste vjerojatno čuli za neki naš proizvod/tvrtku koja je rezultat kreativnosti, npr. Paprenjak, Stella Croatica, Croata, Bruketa&Žinić itd. Kreativnost je pogonsko gorivo oglašivačke industrije. Dakle, kretivnost je nužna osobina svakog radnog čovjeka. Kreativnost nije urođena, ali je ima svako malo dijete. Odrastanjem i tijekom školovanja djeca gube vlastitu kreativnost. Učiteljice i kasnije profesori od kreativne djece naprave male robote. Ponekad je to rezultat manjka njihovog interesa za svoju profesiju, a ponekad rezultat neznanja da prepoznaju kreativnu djecu. Možda ste već čuli priču o britanskoj djevojčici. Jedna djevojčica iz malog britanskog gradića svakog dana za vrijeme nastave i po dolasku kući „njihala“ se u ritmu lijevo-desno, gore-dolje. Majka je ne znajući o čemu se radi odvela k pedijatru koji je uputio psihijatru za djecu. Psihijatar je napravio kratak razgovor s djevojčicom nasamo, a potom izašao iz prostorije i razgovarao s majkom. Kroz prozor ambulante gledali su djevojčicu kako ustaje sa stolice i počinje se „njihati“ lijevo-desno u ritmu. Psihijatar kaže majci: „Pogledajte je, vašoj curici ne trebaju lijekovi, nije bolesna, kreativna je, upišite je na ples“. 20 godina kasnije djevojčica je postala državna prvakinja u baletu i članica Kraljevskog zbora. Srećom, dospjela je u ruke iskusnog psihijatra. Da nije, danas bi bila šalterska službenica jedne male bankarske podružnice u svom rodnom gradiću. A učiteljica u osnovnoj školi smatrala bi je „čudakinjom koja se njiše“ i dan danas. Možda i u vašem dijetetu laži mali genije, ili pak samo kreativno dijete koje zaslužuje više od uniformiranog školovanja koje na svu djecu želi udariti pečat: BEZ KREATIVNOSTI. Hrvatska verija ove priče glasi: otac i majka odgojeni su u socijalizmu, rođeni su kasnih 50-ih i, otac je elektrotehničar, radi u privatnoj tvrtci, majka je viši upravni pravnik, radi kao šalterski službenik u državnoj tvrtki. Sin je maturant, uvijek je bio dobar u slikanju, od prvog osnovne njegovi radovi nalaze se na svim školskim panoima, odlaze na natjecanja i dobivaju nagrade. Pred odlukom koji će fakultet upisati, sin se odlučuje za Likovnu akademiju. Otac kaže: „Nema ti sine kruha bez motike, mani se tog kista i upiši neki pošten fakultet.“ Majka kaže: „Sine dragi, od slikanja se ne može živjeti, to je hobi, a ne profesija.“ Za 5 godina sin je diplomirao pravo i zaposlio se kao savjetnik za opće poslove u općini sa 74 stanovnika. Njegovi likovni radovi stoje vlažni u podrumu. Talent i kreativnost nikada više nisu došli do izražaja. Napokon deblokada U Hrvatskoj i Sloveniji danas se mogu čuti jednaki komentari na dogovorenu deblokadu. Recimo, pola Hrvata je sretno zbog ove vijesti, a druga polovica misli da je Jadranka izdala nacionalne interese. U Sloveniji je također pola naroda sretno zbog deblokade i uspostavljanja boljih odnosa sa susjedima, a druga polovica misli da je Pahor izdao slovenske nacionalne interese (pristaše Zmage Jelinčića). Istina je vjerojatno negdje na pola. Pretpostavlja se da je dogovorena zajednička uprava nad Piranskim zaljevom. Sigurno je dogovoreno da se problem granice mora riješiti prije ratifikacije Sporazuma o članstvu Hrvatske u EU u slovenskom parlamentu, a da se pritom kao polazna točka uzima 25. lipnja 1991. Time se, dakle, poništavaju svi dokumenti koji su potpisani iza tog datuma što je kontroverzna odluka. Jednim dijelom, za nas je to bolje, a s druge strane i nije. Sada imamo na raspolaganju manje dokaza. Slovenija je blokirala ukupno 13 poglavlja (što zatvaranje, što otvaranje). Sada će se uputiti molba švedskom predsjedništvu za što hitniju organizaciju međuvladine konferencije na kojoj bi se odblokirala navedena poglavlja. Sadašnje stanje Ukupno zatvoreno: 7 poglavlja Ukupno otvoreno: 11 poglavlja Ukupno blokirano: 13 poglavlja Nakon deblokade Ukupno zatvoreno: 16 poglavlja Ukupno otvoreno: 15 poglavlja Nije otvoreno: 2 poglavlja (Tržišno natjecanje i Pravosuđe) Ukupno poglavlja: 33 poglavlja Iz gornjih tablica vidi se da RH prije deblokade ima obavljeno tek 37,8% posla u pregovorima, a da će nakon deblokade taj postotak porasti na čak 71,2%. Preostaje nam do proljeća 2010. obaviti preostalih 28,8% posla. Osobno sam više za ulazak u EU, nije da sam neki eurofan, ali sam i daleko od euroskeptika. Što vi mislite, da li nam je što brže članstvo u EU jako bitno ili ste protiv skorog članstva? |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
