|
|
|
Zapošljavanje preko veze Čak 80% Hrvata smatra da je za dobivanje radnog mjesta potrebna veza. Što je utjecalo na formiranje takvog mišljenja? Možda neka od afera u vezi zapošljavanja na sudovima diljem zemlje, HAC-u, Hrvatskoj Lutriji, MUP-u, Croatiji Airlines, Zračnoj luci Zagreb pa čak i zapošljavanje preko veze tri liječnika u Petrovoj bolnici! U državi vlada generalno mišljenje da je moguće zaposliti se na dobro radno mjesto jedino ako imate vezu. Na sreću to ipak nije tako, ali u većini slučajeva jest pa se stvorila takva negativna klima. Kada se netko zaposli preko veze svi o tome govore, a kada se neka mlada visokoobrazovana osoba zaposli na temelju kvalifikaciji i/ili iskustva o tome nitko neće pričati što je i logično. Ali je taj po meni negativan fenomen da su nam uvijek zanimljivije priče s one strane zakone doveo do toga da se generalno u državi smatra da je dobro radno mjesto moguće pronaći jedino preko veze. Često se miješa dobivanje poslova uz preporuku i vezu jer je tanka granica između preporuke i veze. Točnije, preporuka nije veza jedino u slučaju ako je nepristrana i u pismenom obliku. Mladi ljudi gube nadu u pravedno zapošljavanje kada vide neke ekstreme pri zapošljavanju: Slučaj 1. Bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks opravdao je zapošljavanje kćeri ministrice Ane Lovrin na mjesto suca dobrom genetskom predispozicijom. Drugim riječima, kćer bivše ministrice pravosuđa Ane Lovrin je bolja od drugih kandidata jer joj je majka sutkinja i još par osoba u obitelji koje se bave odvjetništvom pa joj je u genima predodređeno da postane sutkinja, što se za druge kandidate ne može dokazati. Slučaj 2. Kandidatura jednog mladog obrazovanog čovjeka za radno mjesto u INI, ali mu je na intervjuu otvoreno rečeno da ne dolazi u obzir jer mu je otac aktivni član HNS-a. Čovjek se pita kako treba izgledati da bi bio idealan kandidat za dobivanje posla? Hrvat, katolik, član HDZ-a ili neke druge stranke, VSS, operativac, a ne kreativac? Zašto me živcira zimsko računanje vremena Ne volim ovo okretanje vremena s ljetnog na zimsko računanje. Uvijek me to nerviralo. To je dodatan razlog zašto ljeto više volim od zime. Zar nije dovoljno što je zima ionako siva i dosadno duga pa nam još treba i skratiti dan? 1. ne volim kad ujutro odem iz stana po mraku i vraćam se doma poslije faksa/posla isto po mraku. Da bi bili sretniji i zdraviji potrebno je barem sat vremena šetati po suncu, ali kako kad smo u to vrijeme zauzeti. Dođemo s posla doma, pojedemo nešto i zavalimo se ispred TV-a i zaspemo. Zar je to normalan dan? 2. volim koristit dodatni sat danjeg svijetla za neke slobodne aktivnosti, a 5 mjeseci u godini (od studenog do kraja ožujka) gubim tih dragocjenih sat vremena za npr trčanje 3. ljetnim računanjem vremena štedi se električna energija, manje struje za rasvjetu koristimo, a zimi stalno palimo svijetla i grijemo stanove 4. općenito je poznato da se većina krađa i sličnih radnji odvija pod okriljem noći pa zar nije bolje „skratiti“ noć 5. noć/tama djeluje negativno na raspoloženje ljudi, danje svjetlo i sunce pozitivno Bilo je svojevremenih prijedloga kako bi ipak satovi uvijek držali na ljetnom vremenu, ali ništa od toga. Znanstvenici kažu da je ovakav sistem bolji. Možda za njih, ne i za mene... I ne zaboravite upaliti kratka svijetla u autu kad u ponedjeljak ujutro onako pospani budete odlazili na posao! Ekspanzija jeftinih letova po Europi Neću pisati o low cost zrakoplovnim kompanijama (Germanwings, Ryan, Tui, Easy, Wizz, Norwegian itd.) jer su one uvijek nudile jeftine letove, prije ekonomske krize, za vrijeme krize i nudit će ih i iza nje, barem većina koja opstane (npr. SkyEurope je bankrotirao). Pisat ću o nacionalnim kompanijama koje su uslijed krize i smanjenom prihodu od prodaje karata odlučile uvelike sniziti cijene svojih međunarodnih letova. Vjerojatno ste več čuli za akciju našeg nacionalnog avioprijevoznika 10 000 sjedala po 99 eura u kojoj možete kupiti karte za sva međunarodna odredišta po cijeni od 99 eura za povratnu kartu (sve uključeno). Malev Airlines također nudi povratne međunarodne letove po cijeni od samo 99 eura (sve uključeno) i to svi letovi iz Zagreba idu via Budimpešta, a cijena je svejedno samo 99 eura. To se zove akcija! Lufthansa redovito nudi letove za Munchen i Frankfurt iz Zagreba za samo 99 eura povratni let. S Austrian Airlinesom također možete putovati jeftino, npr. za glavni grad Turske za samo 199 eura preko Beča povratni let. Recesija je dakle natjerala nacionalne kompanije da pojeftine svoje letove, ponude više jesenskih akcija, naprave povoljne aranžmane u suradnji s hotelima (npr. Malev nudi let do Budimpešte i noćenje u hotelu 5* za samo 229 eura iz Zagreba) i drugo. Putovanje avionom prije tek nekoliko godina bilo je nezamislivo za većinu obitelji, a kamoli za studente. Danas je normalno vidjeti u avionu studenta koji je otišao na city break u Pariz, London, Rim ili Amsterdam po cijeni od 100-tinjak eurića. Možda se usluga na letovima svela na izbor između obične i gazirane vode, ali ipak je najbitnije sretno i jeftino stići na određište. Neke kompanije pojeftinjenjem karata nisu podbacile ni u cateringu kao na primjer Malev Airlines koji služi vina čak i u ekonomskoj klasi. Za kraj jedna mala „anegdota“ s prošlog leta Croatie Airlines za Zagreb iz Dubrovnika. U ponedjeljak navečer sam imao rezerviran let DBV-ZAG u 22:55, a kako je vrijeme bilo veoma loše (vjetar, kiša, munje...) odlučili su mi ponuditi raniji let pa su me zvali nekoliko puta na kućni telefon u Zagrebu. Da, dobro ste pročitali, na fiksni u Zagrebu, a ja imam let tu večer iz Dubrovnika za Zagreb. Da mi je samo znati kako su me mislili dobit na kućni u Zagrebu ako tu večer tek letim za Zagreb. Da mi je samo znati što je službenik/ca CA poslovnice Čilipi mislio dok je okretao 01 ... ... A imali su broj mog mobitela da priča bude još čudnija. Nisam uopće htjeo zvat službu reklamacija jer znam da se u CA svi zapošljavaju preko veze pa vjerojatno taj glupi službenik/ca ne bi ni opomenu za ovakvo ponašanje dobio... Darujte krv! Uvijek sam bio jako žalostan što ne mogu biti dobrovoljni davatelj krvi. Imam nekih zdravstvenih problema koji me spriječavaju da napravim taj iznimno human čin – darujem vlastitu krv. Zbog toga sam odlučio napisati ovaj post kako bi sve vas koji nikada niste darovali krv potaknem da to napravite upravo sada. Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek - darovatelj krvi. Svi mi kada nam ne daj Bože zatreba krv očekujemo da će nas ona spremna čekati u bolnici, a ne razmišljamo o tome da je tu krv netko trebao darovati za nas. U Hrvatskoj krv daje 3,8% stanovništva, odnosno sakupi se 38 doza na 1000 stanovnika. 70% darivatelja krvi su muškarci, a 30% su žene. Dakle možemo reći da smo nacija koja slabo daruje krv. Postotak darovatelja u drugim europskim zemljama je znatno veći: Švicarska 9,7%, Francuska 8,1%, Finska 7,4%, Danska 6,6% dok se u Sjedinjenim državama taj postotak kreće oko solidnih 6,1%. Bilo bi jako lijepo kad bi naših „jadnih“ 3,8% prešlo barem malo granicu od 5%. Prosječna dob darovatelja krvi kod nas je 32 godine, većinom osobe u braku s jednim ili dvoje djece, pripadnici srednjeg sloja. Sve osobe koje poznajem, a aktivni su darovatelji, kažu da je jedan predivan osjećaj darovati krv jer znate da ste izdvojivši samo 15-ak min svog vremena pomogli onima kojima je najpotrebnije. Zato, svi vi koji nikada niste darovali krv, a dobrog ste zdravstvenog stanja, to možete napraviti u Zagrebu svakog dana u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, Petrova 3, od ponedjeljka do petka, od 07,30 do 18,00sati, a subotom od 07,30 do 15,00sati. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
