|
|
|
Kreativnost i obrazovanje Ubija li naš obrazovni sustav kreativnost učenika? Kreativnost je mentalni proces koji uključuju stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema. Kreativnost je osim u umjetnosti danas sve više izražena u ekonomiji, industrijskom dizajnu i znanosti. Svi ste vjerojatno čuli za neki naš proizvod/tvrtku koja je rezultat kreativnosti, npr. Paprenjak, Stella Croatica, Croata, Bruketa&Žinić itd. Kreativnost je pogonsko gorivo oglašivačke industrije. Dakle, kretivnost je nužna osobina svakog radnog čovjeka. Kreativnost nije urođena, ali je ima svako malo dijete. Odrastanjem i tijekom školovanja djeca gube vlastitu kreativnost. Učiteljice i kasnije profesori od kreativne djece naprave male robote. Ponekad je to rezultat manjka njihovog interesa za svoju profesiju, a ponekad rezultat neznanja da prepoznaju kreativnu djecu. Možda ste već čuli priču o britanskoj djevojčici. Jedna djevojčica iz malog britanskog gradića svakog dana za vrijeme nastave i po dolasku kući „njihala“ se u ritmu lijevo-desno, gore-dolje. Majka je ne znajući o čemu se radi odvela k pedijatru koji je uputio psihijatru za djecu. Psihijatar je napravio kratak razgovor s djevojčicom nasamo, a potom izašao iz prostorije i razgovarao s majkom. Kroz prozor ambulante gledali su djevojčicu kako ustaje sa stolice i počinje se „njihati“ lijevo-desno u ritmu. Psihijatar kaže majci: „Pogledajte je, vašoj curici ne trebaju lijekovi, nije bolesna, kreativna je, upišite je na ples“. 20 godina kasnije djevojčica je postala državna prvakinja u baletu i članica Kraljevskog zbora. Srećom, dospjela je u ruke iskusnog psihijatra. Da nije, danas bi bila šalterska službenica jedne male bankarske podružnice u svom rodnom gradiću. A učiteljica u osnovnoj školi smatrala bi je „čudakinjom koja se njiše“ i dan danas. Možda i u vašem dijetetu laži mali genije, ili pak samo kreativno dijete koje zaslužuje više od uniformiranog školovanja koje na svu djecu želi udariti pečat: BEZ KREATIVNOSTI. Hrvatska verija ove priče glasi: otac i majka odgojeni su u socijalizmu, rođeni su kasnih 50-ih i, otac je elektrotehničar, radi u privatnoj tvrtci, majka je viši upravni pravnik, radi kao šalterski službenik u državnoj tvrtki. Sin je maturant, uvijek je bio dobar u slikanju, od prvog osnovne njegovi radovi nalaze se na svim školskim panoima, odlaze na natjecanja i dobivaju nagrade. Pred odlukom koji će fakultet upisati, sin se odlučuje za Likovnu akademiju. Otac kaže: „Nema ti sine kruha bez motike, mani se tog kista i upiši neki pošten fakultet.“ Majka kaže: „Sine dragi, od slikanja se ne može živjeti, to je hobi, a ne profesija.“ Za 5 godina sin je diplomirao pravo i zaposlio se kao savjetnik za opće poslove u općini sa 74 stanovnika. Njegovi likovni radovi stoje vlažni u podrumu. Talent i kreativnost nikada više nisu došli do izražaja. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
