Upravo to...Nekoć sam težila kreativnosti, voljela sam crtanje, kad sam htjela u srednju primjenjenu rekli su mi ak ću poslije na akademiju da mogu i u gimnaziju, kad sam došla u gimnaziji štrebalo se, daleko od toga da sam razvijala talent, s vremenom se i moj interes izgubio iako duboko cuci u meni...Dobro, za dosta toga sam i sama kriva, ali na kraju završila isto na upravnom pravu, ni sad ne znam što bih dalje...Pomiriti se i biti nešto što nikako ne želiš a pitanje je možeš li i to dobiti..Uglavnom da, u školama i u kojima se poticala kreativnost nije bilo sluha okoline da to podrži...
17.09.2009. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tipična hrvatska priča - na žalost! Borba za egzistenciju, a gušenje potencijala....:(((( Šteta! Da, šteta bi bilo upropastiti trud time da se podlegne iskušenju jedne - pizze :)))))) Sviđa mi se, i to jako, to što si u sebi uspio "pomiriti" kreativnost i likovnost i praktičnost i egzistenciju (ekonomija)! Bravo! Malo je takvih poput Tebe - na žalost... Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
19.09.2009. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Claire: Predlažem da upišeš neku privatnu školu autorskog slikanja, znam dosta ljudi koji nisu upali na ALU pa sad idu na Agoru i prilično su zadovoljni, studij mislim traje 2 godine, dosta je ležeran, može se raditi usput nešto drugo da ne ostaješ bez prihoda te dvije dodatne godine. @ Luki: Hvala na lijepim riječima... :)
20.09.2009. (21:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Claire
Upravo to...Nekoć sam težila kreativnosti, voljela sam crtanje, kad sam htjela u srednju primjenjenu rekli su mi ak ću poslije na akademiju da mogu i u gimnaziju, kad sam došla u gimnaziji štrebalo se, daleko od toga da sam razvijala talent, s vremenom se i moj interes izgubio iako duboko cuci u meni...Dobro, za dosta toga sam i sama kriva, ali na kraju završila isto na upravnom pravu, ni sad ne znam što bih dalje...Pomiriti se i biti nešto što nikako ne želiš a pitanje je možeš li i to dobiti..Uglavnom da, u školama i u kojima se poticala kreativnost nije bilo sluha okoline da to podrži...
17.09.2009. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Tipična hrvatska priča - na žalost! Borba za egzistenciju, a gušenje potencijala....:((((
Šteta!
Da, šteta bi bilo upropastiti trud time da se podlegne iskušenju jedne - pizze :))))))
Sviđa mi se, i to jako, to što si u sebi uspio "pomiriti" kreativnost i likovnost i praktičnost i egzistenciju (ekonomija)! Bravo! Malo je takvih poput Tebe - na žalost...
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
19.09.2009. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
funky business
@ Claire: Predlažem da upišeš neku privatnu školu autorskog slikanja, znam dosta ljudi koji nisu upali na ALU pa sad idu na Agoru i prilično su zadovoljni, studij mislim traje 2 godine, dosta je ležeran, može se raditi usput nešto drugo da ne ostaješ bez prihoda te dvije dodatne godine.
@ Luki: Hvala na lijepim riječima... :)
20.09.2009. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...