Svi mi koji smo proživjeli rat osjetili smo kako to izgleda kada Srbi mrze. Srpska mržnja dovela je do monstrumskih zločina poput Ovčare, Srebrenice, Škabrnje, Vukovara, Dubrovnika... Većina Srba izmanipulirana srpskim medijskim izvještajima podržavala je vladu Slobodana Miloševića i zločine nad nesrpskim stanovništvom diljem bivše Jugoslavije. Nikad neću shvatiti zašto su Srbi htjeli vjerovati da su Hrvati započeli rat i da je sasvim opravdano etnički iskorijeniti sve Hrvate, od dojenčadi do staraca. Kako je moguće da Srbi opravdavaju ubojstvo 200 ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari? Na ova pitanja vjerujem nikada neću dobiti logičan odgovor jer ga jednostavno nema.
No sve bi bilo dobro da se ta medijska kampanja protiv Hrvata u srpskim medijima zadržala na devedesetima, ali nažalost upravo suprotno, srpski mediji i dan danas, u 21.stoljeću potiču mržnju prema Hrvatima, ali i svim drugim narodima koji nisu spremni podržati njihove zle namjere. Primjer medijskog linča protiv Hrvatske u srpskim medijima (Kurir prednjači u tome) je uporno objavljivanje na naslovnicama kako je na Jadranu demolirano vozilo sa beogradskim tablicama, a počinitelje se naziva ustašoidima i odmah se pozivaju na NDH i Jasenovac kako bi još jače potpalili mržnju. Kakve veze imaju ustaše i mladi Dalmatinci kojima je vjerojatno pola obitelji pobijeno u ratu i sada se za njih govori da su ustaše umjesto da se toj djeci pomogne da shvate da se ratna nepravda počinjena njima samima i njihovim obiteljima neće ispraviti ukoliko demoliraju automobil poštene beogradske obitelji koja je došla posjetiti našu obalu i ostaviti koji euro. Drugi primjer je Kerumov ispad u emisiji Nu2 koji je u Srbiji najprimitivnije komentiran. Usredotočili su se na njegovu rečenicu da ne želi imati Srbina za zeta, što je njegova osobna stvar i pravo da svojoj kćeri savjetuje da se oženi Hrvatom, koju istini za volju nije trebao izreći na javnoj televiziji, ali to je drugi par rukava, Kerumova loša snalažljivost u javnim nastupima. Srbi su od svega zaboravili osuditi najbitniju (najgoru po meni) Kerumovu rečenicu koja glasi da Srbima ovdje nije mjesto ili u prijevodu zna se gdje je Srbina mjesto. Ta je rečenica po meni puno gora od Kerumove želje da mu zet ne bude Hrvat. Ta se rečenica nije mogla čuti još od Tuđmanovog doba, a prije toga još od doba Mussolinija i Hitlera – savršeno je komentirao uvaženi novinar Igor Mandić.
Moram napomenuti da uvijek kada se susretnem sa Srbima koji su 90-ih ili ranije otišli živjeti vani (u EU, Ameriku, Australiju) shvatim da ti ljudi koji nisu živjeli u Srbiji puno objektivnije gledaju na sva događanja 90-ih i danas što je dokaz da je zapravo sredina u kojoj žive Srbi napravila od njih genocidnu naciju, a da su oni sami zapravo normalan narod koji šire dobro, a ne mržnju.
Post je objavljen 27.09.2009. u 15:11 sati.