Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 04.10.2009.

Athumanunhova koračanja

Ratnička božanstva – odvažna i hrabra mitološka bića što diče se hrabrošću

Athumanunh je malo zbunjen, zar su njegova koračanja kroz mitologiju preteška, ili Athumanunh opet kazuje premalo i govori nejasno? No, nema veze Athumanunh nastavlja koračati kroz mitologije i legende što davno prije već su zaboravljene i samo na sebi svojstven način divi se on tim tajnama što tako dobro su skrivene.

Počelo je doba koje Athumanunh naziva 'Dozrijevanje' i mjesec 'Maglodan' već je najavio Hladne kiše Shakazeye, a sada mjesec 'Vjetrovnik' polako, ali sigurno najavljuje Bijele snjegove Sylenca koji će pasti s prvim danima mjeseca 'Snježnika' i opet pomiješati legende starih i drevnih naroda koje Athumanunh naziva Hrabri narodi, a početkom mjeseca 'Zvjezdoroda' započet će tada i doba 'Slabljenja' i opet će Athumanunhu nedostajati onih famoznih pet dana: Alantanunh, Nyghtanunh, Tangatanunh, Stargatanunh i napokon Hawalandh …

No, dobro, a sada nešto o tim ponosnim, hrabrim odvažnim i nevjerojatnim ratničkim božanstvima drevnih Egipćana, pa evo ih redom: Horus, Anhur, Sopdu i Montu.

Horus – krilati bog rata

Ovog ponosnog boga i veličanstvenog ratnika drevni su Egipćani prikazivali u antropozoomorfnom obličju kao čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj se nalazila dvostruka kruna (Peshent) Gornjeg i Donjeg Egipta. Horus (Behdeti) je mlad i moćan ratnik, sin Raov, koji je uzeo obličje krilatog sunčanog diska, te se svom silinom spustio na protivnike Raove. Raovi protivnici u strahu su pobjegli pretvorivši se u nilske konje i krokodile, te podmuklo čekali na dnu Nila, ali krilati Horus ih pronalazi i gađa ih harpunima. Nakon pobjede nad neprijateljima Raovim (Senek an mu), Ra je zapovjedio da se u čast krilatog Horusa na sve ulaze u hramove, svih božanstava, mora smjestiti krilati sunčev kolut koji ih je štitio od svih neprijatelja. Na prikazima drevnih Egipćana ponekad iznad faraona Horus lebdi u obličju sokola, te u kandžama drži mlatilo, kao simbol kraljevskog dostojanstva u jednoj, te prsten vječnosti (shenu) u drugoj, pa je to prikaz Horusa Behdetskog iz grada Behdeti (Edfu) i ne bi ga trebalo miješati s Horusom sinom Izide i Ozirisa

Anhur – nebeski potporanj

Dičio se hrabrošću, odvažnošću i velikom fizičkom snagom. Bio je ratničko božanstvo, ali i zaštitnik lova i vojnika. Često je predstavljan i kao pokrovitelj i zaštitnik ljudi, kao branitelj cijelog Egipta kojeg štiti ne samo od neprijatelja već i od zlih duhova te opasnih životinja. Štovao se u Gornjem Egiptu u gradovima Teni (Tinis) i Djebnetjeret (Sebenitu). U ratu je uvijek išao ispred, odnosno na čelu vojske. Borio se sa svima koji su bili na protivničkoj strani, ma tko oni bili, a nije ni prezao od borbe s ostalim božanstvima. Neuspjeh, odnosno poraz, teško je podnosio i nije bilo nikakve isprike za njega, a bila je i prava rijetkost kad je gubio bitke. Kasnije ga drevni Egipćani poistovjećuju s bogom Šu, pošto je iz Nubijske pustinje oslobodio i natrag doveo božicu Tefnut. Ponekad se među hijeroglifima prepozna i natpis Anhur – Šu, 'onaj koji je natrag doveo daleku' ili 'nebeski potporanj'. Na glavi nosi četiri velika ptičja pera i prikazivan je u antropomorfnom obličju. Ponekad ga je teško ne poistovjetiti s Horusom krilatim ratnikom, ali i ostalim ratnim božanstvima. Na povratku iz pustinje oženio se boginjom Mehit. Iako ga je krasila hrabrost i mudrost vođenja rata bio je i zaštitnik svih smrtnika braneći ih od svih vrsti opasnosti.

Sopdu – branitelj istočnih granica

Ovo ratničko božanstvo drevni Egipćani prikazivali su u antropomorfnom obličju kao snažnog mladog muškarca koji na glavi ima dva pera, pojas 'shemset' a u rukama ratničku sjekiru i ankh, ponekad i regaliju štap (skiptar uas). Neumorno i hrabro branio je istočne granice drevnog Egipta, odnosno, hrabro je odbijao napade iz istočnih pustinja. Božanska družica mu je predivna plavetna božica Sopdet. Ponekad ga drevni Egipćani poistovjećuju s bogom Sah (Orion), a tada sa Sopdet (Sirius) ima sina Soped odnosno 'Horusa spd', a tu je opet jasan naum drevnih Egipćana da se ovaj božanski par (trijada) poistovjeti s Osirisom i Izidom, te njihovim sinom Horusom.

Montu – živa duša Raova

Ovo ratničko božanstvo drevni Egipćani prikazivali su u antropomorfnom, ali i u antropozoomorfnom obličju, a povezivan je direktno s bogom Ra, odnosno kao njegovo ratničko obličje. Njegova sveta životinja bio je bik, pa su ga tako ponekad znali nazvati i 'Bik planina Sunčeva izlaska i zalaska'. Tako bog Montu personificira razornu silu sunca, te ga ponekad opet u drevnim zapisima nazivaju i kao 'Bik moćne ruke'. Montu je i faraonov ratnički bog, pa ga često na prikazima vidimo kako pred faraona dovodi poražene protivnike, ili kako faraonu uručuje ratnički srpoliki mač 'khepeš'. U antropomorfnom obličju prikazivan je kao snažan mladi muškarac koji je naoružan (koplje, toljaga, nož, srpoliki mač, luk i strijele …), a na glavi ima tri duga pera. U antropozoomorfnom obličju (obličje solarnog božanstva) prikazan je s tijelom muškarca i glavom sokola na kojoj su tri pera između kojih je sunčani disk oko kojeg se zaštitnički omotala zmija (ureus).



krilati Horus ratničko božanstvo (ovo nije Horus sin Izide, a o toj razlici drugi put)



Uapuat (Ofios) 'onaj koji vojsci otvara put' (ovo nije Anpu /Anubis/, a o toj razlici drugi put)

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...