Marketing
Athumanunhova koračanja
Ratnička božanstva – odvažna i hrabra mitološka bića što diče se hrabrošću
Athumanunh je malo zbunjen, zar su njegova koračanja kroz mitologiju preteška, ili Athumanunh opet kazuje premalo i govori nejasno? No, nema veze Athumanunh nastavlja koračati kroz mitologije i legende što davno prije već su zaboravljene i samo na sebi svojstven način divi se on tim tajnama što tako dobro su skrivene.
Počelo je doba koje Athumanunh naziva 'Dozrijevanje' i mjesec 'Maglodan' već je najavio Hladne kiše Shakazeye, a sada mjesec 'Vjetrovnik' polako, ali sigurno najavljuje Bijele snjegove Sylenca koji će pasti s prvim danima mjeseca 'Snježnika' i opet pomiješati legende starih i drevnih naroda koje Athumanunh naziva Hrabri narodi, a početkom mjeseca 'Zvjezdoroda' započet će tada i doba 'Slabljenja' i opet će Athumanunhu nedostajati onih famoznih pet dana: Alantanunh, Nyghtanunh, Tangatanunh, Stargatanunh i napokon Hawalandh …
No, dobro, a sada nešto o tim ponosnim, hrabrim odvažnim i nevjerojatnim ratničkim božanstvima drevnih Egipćana, pa evo ih redom: Horus, Anhur, Sopdu i Montu.
Horus – krilati bog rata
Ovog ponosnog boga i veličanstvenog ratnika drevni su Egipćani prikazivali u antropozoomorfnom obličju kao čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj se nalazila dvostruka kruna (Peshent) Gornjeg i Donjeg Egipta. Horus (Behdeti) je mlad i moćan ratnik, sin Raov, koji je uzeo obličje krilatog sunčanog diska, te se svom silinom spustio na protivnike Raove. Raovi protivnici u strahu su pobjegli pretvorivši se u nilske konje i krokodile, te podmuklo čekali na dnu Nila, ali krilati Horus ih pronalazi i gađa ih harpunima. Nakon pobjede nad neprijateljima Raovim (Senek an mu), Ra je zapovjedio da se u čast krilatog Horusa na sve ulaze u hramove, svih božanstava, mora smjestiti krilati sunčev kolut koji ih je štitio od svih neprijatelja. Na prikazima drevnih Egipćana ponekad iznad faraona Horus lebdi u obličju sokola, te u kandžama drži mlatilo, kao simbol kraljevskog dostojanstva u jednoj, te prsten vječnosti (shenu) u drugoj, pa je to prikaz Horusa Behdetskog iz grada Behdeti (Edfu) i ne bi ga trebalo miješati s Horusom sinom Izide i Ozirisa
Anhur – nebeski potporanj
Dičio se hrabrošću, odvažnošću i velikom fizičkom snagom. Bio je ratničko božanstvo, ali i zaštitnik lova i vojnika. Često je predstavljan i kao pokrovitelj i zaštitnik ljudi, kao branitelj cijelog Egipta kojeg štiti ne samo od neprijatelja već i od zlih duhova te opasnih životinja. Štovao se u Gornjem Egiptu u gradovima Teni (Tinis) i Djebnetjeret (Sebenitu). U ratu je uvijek išao ispred, odnosno na čelu vojske. Borio se sa svima koji su bili na protivničkoj strani, ma tko oni bili, a nije ni prezao od borbe s ostalim božanstvima. Neuspjeh, odnosno poraz, teško je podnosio i nije bilo nikakve isprike za njega, a bila je i prava rijetkost kad je gubio bitke. Kasnije ga drevni Egipćani poistovjećuju s bogom Šu, pošto je iz Nubijske pustinje oslobodio i natrag doveo božicu Tefnut. Ponekad se među hijeroglifima prepozna i natpis Anhur – Šu, 'onaj koji je natrag doveo daleku' ili 'nebeski potporanj'. Na glavi nosi četiri velika ptičja pera i prikazivan je u antropomorfnom obličju. Ponekad ga je teško ne poistovjetiti s Horusom krilatim ratnikom, ali i ostalim ratnim božanstvima. Na povratku iz pustinje oženio se boginjom Mehit. Iako ga je krasila hrabrost i mudrost vođenja rata bio je i zaštitnik svih smrtnika braneći ih od svih vrsti opasnosti.
Sopdu – branitelj istočnih granica
Ovo ratničko božanstvo drevni Egipćani prikazivali su u antropomorfnom obličju kao snažnog mladog muškarca koji na glavi ima dva pera, pojas 'shemset' a u rukama ratničku sjekiru i ankh, ponekad i regaliju štap (skiptar uas). Neumorno i hrabro branio je istočne granice drevnog Egipta, odnosno, hrabro je odbijao napade iz istočnih pustinja. Božanska družica mu je predivna plavetna božica Sopdet. Ponekad ga drevni Egipćani poistovjećuju s bogom Sah (Orion), a tada sa Sopdet (Sirius) ima sina Soped odnosno 'Horusa spd', a tu je opet jasan naum drevnih Egipćana da se ovaj božanski par (trijada) poistovjeti s Osirisom i Izidom, te njihovim sinom Horusom.
Montu – živa duša Raova
Ovo ratničko božanstvo drevni Egipćani prikazivali su u antropomorfnom, ali i u antropozoomorfnom obličju, a povezivan je direktno s bogom Ra, odnosno kao njegovo ratničko obličje. Njegova sveta životinja bio je bik, pa su ga tako ponekad znali nazvati i 'Bik planina Sunčeva izlaska i zalaska'. Tako bog Montu personificira razornu silu sunca, te ga ponekad opet u drevnim zapisima nazivaju i kao 'Bik moćne ruke'. Montu je i faraonov ratnički bog, pa ga često na prikazima vidimo kako pred faraona dovodi poražene protivnike, ili kako faraonu uručuje ratnički srpoliki mač 'khepeš'. U antropomorfnom obličju prikazivan je kao snažan mladi muškarac koji je naoružan (koplje, toljaga, nož, srpoliki mač, luk i strijele …), a na glavi ima tri duga pera. U antropozoomorfnom obličju (obličje solarnog božanstva) prikazan je s tijelom muškarca i glavom sokola na kojoj su tri pera između kojih je sunčani disk oko kojeg se zaštitnički omotala zmija (ureus).
krilati Horus ratničko božanstvo (ovo nije Horus sin Izide, a o toj razlici drugi put)
Uapuat (Ofios) 'onaj koji vojsci otvara put' (ovo nije Anpu /Anubis/, a o toj razlici drugi put)
Post je objavljen 04.10.2009. u 09:42 sati.