Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 27.09.2009.

Athumanunhova koračanja

Athumanunhova koračanja kroz mitologiju

Athumanunh, taj stari heroj bez imena, koji je nekad volio letjeti na krilima mitske Enhu ptice, ptice što pojavila se davno prije Osvita Vremena u samu zoru Hawalandha, u to prekrasno praskozorje ljudskoga roda, u to divno Jutro nakon što je okončana duga, topla i plava Noć što imala je ljepotu koja ponekad zna biti predivna, odlučio je opet malo letjeti (benuu paa) i otkrivati nove horizonte tajni što tako dobro su skrivene još prije samoga stvaranja Svijeta i sežu u ono prvotno doba, doba kada su se Slavni gradovi mirno i bezbrižno prostirali ispod plavih plašteva što načiniše ih Zvijezde daleke i sjajne, u ono doba koje možda još uvijek pamti Atlantidu tu najveću tajnu Prošlosti i najveću misteriju Sadašnjosti…

Opetovano će Athumanunh pisati i kazivati malo, pa govoriti nejasno tražeći praiskonsku Istinu, Istinu što je spozna Athumanunh tamo gdje su se njegova mašta i realnost po prvi puta dodirnule, ali se od samoga počeka nisu razumjele.

Opetovano će Athumanunh ulaziti u Tajne što mnogi već ih odavno smatraju starima, no, ništa što je staro ne znači da je zaboravljeno, ali kad već sada Athumanunh ulazi u dobro skrivene tajne, a tajne se ipak ne ispovijedaju, mnogi će pomisliti da su Athumanunhove riječi samo jeftini trik, no, nije tako! …

… jer kada Noć napokon ukrade Dan i kada to donese miran San, San taj predivni dar što imaju ga samo ljudi (jedino ljudi od svih živih bića, pa i Bogova, imaju tu privilegiju da mogu sanjati), bit će dovoljno samo slušati ritam Srca i Duše glas, pa da napokon postane svima jasno kako to Athumanunh korača kroz legende i već davno prije zaboravljene mitologije i divi se tim tajnama što tako su dobro skrivene u tom mudrom Vremenu što zna sve odgovore, pa se ga zato i plaši Svijet.

Iako je Vrijeme najmudrije i zna za sve odgovore, pa se ga poradi toga boji cijeli Svijet, Vrijeme se ipak potajno boji piramida što u sam Osvit Vremena izgradiše ih drevni Egipćani koji su okruženi smrtonosnim pustinjama uspjeli izgraditi visokorazvijenu kulturu koja je trajala više od tri milenija. Kultura je to koja se razvila meteorskom brzinom i stvorila prvu državu u historiji ljudskog roda, kultura koja će kasnije nadahnuti i sve ostale civilizacije nakon nje.

Iako drevni Egipćani nikada nisu uspjeli odgonetnuti čudo velike životodavne rijeke Nil koja ima je nesebično donosila život, ipak su oni utemeljitelji najstarijeg oblika ljudskog razmišljanja i društvene organizacije.

No, dobro bilo bi to dovoljno za početak Athumanunhova koračanja kroz mitologiju, pa oni koji žele mogu koračati zajedno s Athumanunhom:

}{ Na uskom područje plodne zemlje, zemlje koja je omeđena opasnim pješčanim pustinjama i visokim kamenim liticama, u zemlji gdje prebivaju strašni i zli duhovi, Athumanunh se susreo s 'čuvarima polja nade i obećanja'.

Imena tih nevjerojatnih bića, što mijenjaju svoja imena i obličja, pa se tako pojavljuju na trenutak u ljudskom, pa onda u životinjskom, nedugo nakon toga u biljnom, da bi se napokon na kraju utjelovili u nekom složenom obličju, su slijedeća: Aken, Kherti, Nemti, Mahaf i Khentiamenti.
Athumanunh pozdravlja ta nevjerojatna i gotovo nezamisliva bića riječima koje oni razumiju i u kojima prepoznaju Athumanunhove dobre namjere: 'O, Vi bića Unnefer, dajte da pijem ono što i Vi pijete, dajte da živim kao što Vi živite, dajte da budem snažan kao što ste Vi snažni!'

Bića pozdrave Athumanunha otvorenim dlanom desne ruke što drevni je pozdrav dobrodošlice i dobrih namjera: 'Neka ti je noć sklona Athumanunh! Otkuda ti u ovo doba i na ovom mjestu?' }{

Hajde, probajte pogoditi gdje je to zalutao Athumanunh? Ako ne možete ne brinite, drugi put vam otkrijem gdje sam to bio i tko su ta bića nevjerojatna i gotovo nezamisliva što stalno mijenjaju svoja imena i obličja, pa se tako na trenutak pojavljuju u ljudskom, onda pak u životinjskom, zatim nedugo nakon toga u biljnom, da bi se napokon na kraju utjelovili u nekom složenom obličju.

subota, 26.09.2009.

Legenda o Alandiji

Alandske kiše – hladne kiše Shakazeye

Kiša je padala cijelu noć, a što je jače padala to su alandske pjesme, koje su slavile Andraghonha, bile sve glasnije i jače. Waluzyancy, Dyasparkhe i Dyadonkhe te noći nisu spavale. Ratnici i ratnice stisnute ispod, na brzu ruku izrađenih, zaklona od kiše pozorno su slušali o čemu to pjevaju Alanđani. U praskozorje kiša je potpuno prestala padati, a pred jutro sunce je razbilo sivilo oblaka. Počeo je predivan dan, prekrasno mirisno jutro na obalama predivne zemlje Ryanhe. Kad se tama potpuno razišla, na obalama, u punoj bojnoj opremi, u najvećem redu i najtišoj tišini stajali su alandski ratnici ustrojeni u svoje pukovnije.

Iako su svi slutili da će Alanđani, pod zaštitom noći i kiše, stići u velikom broju, sada ih je nemalo iznenadila ovolika njihova brojčanost. Na laganom povjetarcu lijeno, ali vidljivo vijorile su se zastave alandskih pukovnija: Sycreht, Klykynghor, Ghosth, Oryonh, Husky, Hydrha, Spyryth, Dyngho, Pegaz, Shadow i Dhangerus. Uz zastave pukovnija razvijene su i zastave njihovih zapovjednika, a tu su i odredi posada iz utvrda Tytanh i Ynesh.

U zaljevu Daryha borbeni složaj zauzela je i time potpuno zapriječila obale Ryanha zemlje alandska flota Tesekha iz grada Ushmahla. Za Alanđane bitka je slobodno mogla početi, ali oni su i dalje u tišini i mirno čekali dolazak Andraghonha kojeg je pratila pukovnija Arhow kojom je zapovijedao osobno general Kaybah, za kojeg su pričali priče da je stvarno otporan na neprijateljske strijele kada jaše ispred Andraghonha. Tako je u jednoj bitki pogođen sa sedam strijela ostao u sedlu i pratio Andraghonha.

Neprekidna uznemirenost i stalna aktivnost ratnika Šumskih patrola, stalno signaliziranje zastavnika i sve češće oglašavanje alandskih truba, jasno su govorili da je Andraghonh negdje već vrlo blizu Ryanha proplancima. Onda se na opće zaprepaštenje gustih sywolykho – kotyanskyh redova iz šume Mayrha pojavila potpuno oklopljena pukovnija Arhow. Kako su u oklopima bili i konji, a znajući da je ta pukovnija teško oklopljena i naoružana i da jaše prema samom središtu alandskog bojnog složaja, svima je postalo jasno: napad će voditi osobno Andraghonh, a pratiti će ga pukovnija Arhow. Ovo pak je bio i jasan znak ostalim Vitezovima vjetra, te se oni na brzinu preslože i još više zbune i unesu tjeskobu u redove Hladnih vatri.

Kada Arhow pukovnija razbije poredak i napravi barem mali prostor tu će se zaletjeti sam Andraghonh, za njim svi Vitezovi vjetra, a za njima tisuće alandskih ratnika. Dakako da je sada i Hladnim vatrama postalo jasno da u trenutku kada se to dogodi više ništa neće moći zaustaviti Alanđane koji će se pod borbom tiskati prema Andraghonh, koncentracija ratnika i oružja tu će biti najveća, a i sama odluka bitke bit će baš tu riješena.

Onda je u silovitom galopu na proplanak izbila Unakasova pukovnija odjevena u žarko crvene alandske odore. Naime, bili su to sve redom alandski mladi ratnici, a ovakva odora jasno je svima davala do znanja da će oni krenuti u žestoki karijer u trenutku kada im to signalizira Andraghonh. Sve glasniji pokliči i podizanje oružja na pozdrav jasno su govorili da na obalu pristiže osobno Andraghonh. Pozdravljanje Alanđana Andraghonha, na samo njima svojstven način, ponese i Waluzyance, Dyasparkhe i Dyadonkhe pa i oni pozdrave oružjem.

Odjednom Sonsyreya, koja je cijelo vrijeme pozorno promatrala Amaksosove zastave, zapovjedi Sandrhy: 'Brzo Sandrho presloži naše ratnice i jaši s njima natrag prema onom proplanku! Brzo, preslažite svoje ratnice i obavijestite Waluzyance! Amaksos nam signalizira da se maknemo i napravimo im mjesta, sada sam sigurna da će ovu našu bitku za nas voditi Alanđani. Gledajte, već jašu prema nama ratnici generala Todhanha koji će nas potpuno odvojiti od dodira s odredima Hladnih vatri.

Gledajte, ostale alandske pukovnije preslažu se između naših. Jasno je da Alanđani ništa ne bi prepustili slučaju, pa ni mogućnost da im složaj ugrozi slučajno odstupanje neke od naših pukovnija. Djevojke slobodno se opustite taj se dječak pobrinuo za sve i budite sigurne da zna što radi. Tu je na svom terenu i u svom elementu. To vam je moj Andraghonh!' Na kraju se počela glasno smijati Sonsyreya i to na opće zaprepaštenje Shenhe i Antyophe.

Iako se očekivalo da će bitku započeti Alanđani, oni se nisu micali, bilo je jasno da čekaju da se protivnik pokrene i pokaže svoj naum, a time i slabosti. Još nekoliko trenutaka ništa se nije dogodilo, a onda sva silina kotyanskog pješaštva krene u gustim napadačkim redovima naprijed. Na krilima sywolyko konjaništvo još uvijek je mirovalo. No, mirovali su i Alanđani, a samo Dyadonkhe i Anubykhe odapnu kiše strijela na kotyansko pješaštvo, dok su Dyasparkhe i Waluzyancy krenuli u susret nadolazećem kotyanskom pješaštvu.

Sudar kotyanskog i mješovitog dyasparskho – waluzyskhog pješaštva bio je silovit. Sada iznenada izleti sywolykho konjaništvo prijeteći da udari u bokove otkrivenim pješacima Waluzyancyma, ali sada se pokrene i alandsko konjaništvo i ono u silnom naletu naleti na sywolykho konjaništvo, te ga odbaci i time zaštiti opasno otkrivene bokove neopreznog waluzyanskog pješaštva.

'Boginjo blaga! Zar ne vide? Gledajte, iz šume Mayrha pojavilo se sywolyko pješaštvo praćeno kotyanskym konjaništvom! Udarit će Alanđanima s leđa i odbaciti ih na njihovo pješaštvo koje je u punom naletu!' Užasnuta primijeti Anthyopha. No, to Alanđane nije nimalo zbunilo, jer iznenada se sada također iz šume Mayrha pojave još tri alandske pukovnije: Zerho, Doryanh i Sekwoya koje u punom galopu nalete na kotyansko konjaništvo te ga prepolove, a istog trenutka obalom pristignu i araradsky pješaci princa Hayweya koji su samo čekali svoju priliku, te se oni čelno sudare s nadolazećim sywolykhym pješaštvom.

Sve se pretvorilo u strašnu kašu kaosa bitke, sve se pomiješalo i izmiješalo, a onda nakon desetak minuta bespoštedne bitke pukovnija Arhow probila je kotyansko središte bojnog složaja i napravila mali prostor u koji je svom silinom upala Unakasova pukovnija, a pojava Shagana na tom malom prostoru bila je signal svim Alanđanima gdje je težište i gdje trebaju usmjeriti svoj glavni napor.

Bojni složaj Hladnih vatri sada je načet iznutra iz samog središta i teško nagrizan s čela i po krilima, a Alanđane je pak u tim trenucima kada oni jurišaju prema Andraghonhu nemoguće zaustaviti. Nakon nekoliko trenutaka gusti se crni redovi kotyanskog pješaštva slome i razbiju na manje i nepovezane dijelove koji su postajali sve lakši plijen naletima alandskih pukovnija. Jasno je da se red i stega združenih odreda Kotyanaca i Sywolykyh potpuno raspao, a na obalu su tek pristizali alandski mornari s brodova, te gradili duge napadačke kolone koje se poput poplave upute prema šumi Mayre.


juriš alandske teško oklopljene pukovnije Arhow

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...