Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 30.03.2008.

Legenda o Alandiji

Vijest da će Shagan Andraghonh krenuti prema Zabranjenoj dolini brzo se širila Alandijom, a još brže stigla je i u Dyasphar. 'Prijateljice moja, izgleda da se nešto napokon pokrenulo! Daleko na sjeveru, usred samog srca Sylenca Krilati jahači brzo jezde kroz prostranstva Mynetonha i sve su bliže Tesekhy, a tamo je nešto moćno i opasno. To moćno i opasno mogao bi biti samo On. Izgleda da je stari Panđa ipak uspio. Mjesecima su Alanđani mirovali, a sada su u stalnim pokretima i preslaganjima po cijeloj Alandiji!' Zadovoljno je opisivala Shenha Anthyopy posljednje vijesti koje je dobila od svojih Dyasparkhy koje su bile blizu Armaghedonhe. 'Da li smo to čekale prijateljice?' Željela je potvrdu Antyopha od Shene. 'Mislim da je to to što smo čekale prijateljice. Noćas su moje Dyasparkhe kod Armaghedonhe čule pjesme branitelja Zabranjene doline. Pjesme su to koje nismo čule od onog dana kada je On napustio Zabranjenu dolinu. Čini mi se da su riječi pjesme spominjale nekakvu zaštitnicu, a Alanđanima je jedina zaštitnica Sonsyreya. Vjeruj mi! Ne bi joj Alanđani spomenuli ime ako to On ne bi želio i ne bih se začudila' … Shenha nije uspjela završiti misao, kada u dvoranu uzbuđeno uđe jedna od njezinih časnica: 'Oprosti princezo moja, vani su Alanđani i žele da ih osobno primiš. Izgledaju kao da su teklići, a po umoru njihovih konja i prašini na odorama izgleda da su stigli izdaleka. Shenha nije mogla sakriti osmjeh: 'Odmah ih uvedite Korha!' 'Pozdravljamo Te predivna ružo Dyasparha! Pozdravljamo i Tebe princezo Anubye! Nas šalje general Amaksos da Te izvijestimo da će sutra u Zabranjenu dolinu ujahati naš Andraghonh praćen s tri naše pukovnije.' Izvijesti jedan od alandskih teklića, a princeza Shenha odmah zapovjedi: 'Korha, odmah ponudite okrjepu ovim umornim ratnicima! Počastite ih biranim jelima i pićem! Ljepšu nam vijest nisu mogli donijeti! Antyopho, brzo treba organizirati Amazonske igre, a kako su Moskytho i Haywey u Waluzy, pozovimo i njih, pa da se i same zabavimo!' Antyopha se nasmije i složi se: 'Mislim da smo i zaslužile to, ali ne smijemo zaboraviti na staroga Panđu. On je ipak zaslužan za sve, pa sam ja već poslala po Veliku svećenicu s Chronosha i ona je već u Cytykrayu.' Sutradan kasno popodne Alanđani predvođeni osobno Andraghonom prešli su Hesperaskhu kod Armagedhone i uputili se prema mostu Zaborava na rijeci Hanther koja je međila Zabranjenu dolinu i Dyasphar. Paskine Šumske patrole, koje su osiguravale hodnju alandskih pukovnija koje su bile u pratnji Andraghona, izvijestile su da se ispred njih nalaze prinčevi Moskytho i Haywey sa svojim odredima. Alanđani nisu ni na trenutak poremetili svoje hodne kolone, jer Andraghon je i dalje ostajao miran na čelu kolone. 'Pogledaj Ga prijatelju moj kako mirno i ponosito jaše na čelu najmoćnijih odreda koje znam! Uzalud sam slao svoje najbolje izvidnike i na sve načine pokušao saznati kamo je nestao i gdje se sakrioovih dana, ali nisam uspio. Nitko od Alanđana nije znao kamo bih se uputio tražiti Ga, a vjeruj mi svi su itekako znali gdje je. Dobro je što je konačno odlučio pojaviti se, jer Sywolyky odredi u Neberaskhy postali su sve aktivniji kao da su znali da Njega nema. Bez Njega i Njegovih odreda ja bih imao velike probleme i teške glavobolje u Neberaskhy, a kad je On tamo Sywolykhy su mirni.' Ponosno je pokazivao na Andraghona i njegove Alanđane princ Haywey, brat Andraghona. 'Baš sam ti to i došao reći u Neberaskhu! Moja je mlađa sestrica ovih mjeseci bila jako potištena i potpuno odsutna, već sam se pobojao da će oboljeti od tuge. Zato sam i došao zamoliti te da Ga potražimo zajedno!' Nadoveže se princ Amaryanaca Moskytho. 'Dobro je sve završilo, ali vjeruj mi da imam osjećaj da su to sve ipak uredile naše sestre, jer već su mjesecima zajedno i stalno nešto švrljaju. Sada odjednom ove Amazonske igre na koje su pozvale sve Amazonske saveze, meni potpuno postaje jasno da su ipak one sve to uredile i sredile. Mislim da će to biti najveće Amazonske igre do sada ikada viđene. Možda bi bilo dobro da se i nas dvojica malo pripremimo za njih, a i zaželio sam se nektara iz ruku neke od ovih, hm, ljepotica …' Napokon zaključi princ Haywey. 'Misliš prijatelju moj, iz ruku moje starije sestre?! Zar ti misliš da ne znam za tvoj tajnoviti posjet Anuby? Prijatelju moj, imam ja svoje izvore.' Ispod oka, tajnovito se smješkajući upita Moskytho. Haywey se malo zbuni, ali onda se on gromoglasno nasmije: 'Ah, da! Da, baš tako kao i tvoj posjet prije nekoliko dana mojoj sestri Sheny, je li tako prijatelju moj?!' Sada se obojica stanu smijati i krenu prema svojim pratnjama koje su ih čekale malo dalje. Dok su se Alanđani sve više primicali Zabranjenoj dolini, sada već pozdravljani od mnogobrojnih Amazonskih ratnica i ratnika, Dyasparkhe i Anubyke užurbano su provodile posljednje pripreme za doček Andraghonha i Njegovih Alanđana. Onda pak se iznenada pojave dvije manje pukovnije Dyadonkhy koje je osobno predvodila Sonsyrey. Dyadonkhe su odjenule svoje predivne haljine toplih boja i u galopu krenule u susret Alanđanima. Iznenadna pojava Dyadonkhy izazove munjevitu reakciju Alanđana. Istodobno sve tri alandske pukovnije preslože se iz hodnih kolona u opasne napadačke redove. Niotkuda razviju se alandske borbene zastave koje zalepršaju na blagom povjetarcu, a na trenutak, ali samo na trenutak, bljesne sve opasno alandsko oružje. 'Boginjo blaga! Zar Alanđani misle napasti Dyadonkhe? One su samo pokušale …!' Uplaši se Antyopha, ali je Shenha brzo prekine i smiri: 'Ne boj se! Ne čuju se njihove borbene pjesme i trube, a Vitezovi vjetra nisu zauzeli borbeni složaj oko Andraghonha. Mislim da će nam samo demonstrirati svu svoju snagu i uvježbanost, a sigurna sam da i Sonsyreya zna zašto je tako krenula na njih.' Nakon nekoliko trenutaka svjetlucanja i bljeskanja alandske oštrice nestanu uz istodobni zveket, ponovno prikrivene ispod njihovih ogrtača, a zastave se brzo smotaju, te nestanu i one. Alanđani rašire svoja krila. Onda se začuje njihova pjesma. No, nije to bila borbena pjesma, bila je to pjesma koja je pjevala o Suncu što se rađa na južnoj strani oceana, njihovog Ledenog oceana … 'Alanđani pjevaju o svojemu dječaku koji je nalik vjetru, pjevaju o njezinim nježnim rukama. To je predivno Antyopho! Vjeruj mi da ovi strašni ratnici napadači znaju da je Andraghonh spreman oprostiti Sonsyrey, jer bi oni inače pjevali drugačiju pjesmu, a ne ovakvu romantičnu. Gledaj prijateljice, to su sada oni 'Romantični ratnici' o kojima nam stalno govore Dyadonkhe, a pogledaj sve Dydonkhe raspuštaju svoje kose … Ne! Ne, sigurno tu neće biti nikakve bitke! Jedni i druge znaju za to, jer inače ne bi ovako reagirali ni Alanđani, a ni Dyadonkhe.' Smijala se Shenha. Alanđani potpuno okruže Dyadonkhe i njihovi redovi se izmiješaju na radost svih Okolnih naroda, a Amazonske igre mogle su početi na radost svih nazočnih Ararađana, Amaryanaca, te mnogobrojnih naroda pristiglih iz svih Amazonskih saveza. Tako je to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, to Vrijeme koje je vidjelo i zapamtilo toliko strašnih bitaka, Vrijeme koje je još uvijek u sebi nosilo iskru nevinosti i spokoj koji je blistao od radosti, a radost Okolnih naroda bila je neizmjerna, jer Vrijeme je opet krenulo svojim tijekom, baš onako kako je Legenda to zapisala i oni su sada opet bili sigurni da je njihova Sudbina i sudbina Svijeta zapravo u ljubavi to dvoje mladih ljudi. Ljubav koja se rodila poput zore Omytreye, ljubav tog slobodnog sina snažnog i moćnog Sjevera i te bajne vile nježnog i toplog Juga, sada se pokazala kao savršena ravnoteža tog Svijeta u kojem su Hladne vatre davno prije srušile sklad i spokoj koji su utemeljili moćni Slavni gradovi nekada ponosne Atlantide koja je zapamtila ljepši i ugodniji način rješavanja problema među ljudima. Ljubav je ipak bila ljepši i pravedniji način, nego što je to bio oganj i mač kojim su harale Hladne vatre, a upravo od te ljubavi sada je strepilo Zlo snažno pogođeno pravednošću koje je nosila Njegova snažna desnica i snagom odanosti Njegovih Vitezova vjetra.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...