Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 29.02.2008.

Legenda o Alandiji

Nemeysolh – vatreni raspad

Tada pak zadnjeg dana mjeseca Zimnika iznenada pada Noć bez Mjeseca, a na Nebu se vidi samo zvijezda Hawalandha. Zlo još jednom pokušava spriječiti Dobro da djeluje. No, na Nebu je sve opet kako treba i mora biti, a Sychythe su po prvi put sasvim sigurni da Zlo više nema nikakve šanse, pa zato ovako zapisuju: '… Onda jedne vrlo hladne noći, neobične i nezamislive 'Svijetle noći', u ono doba, doba 'Bijelih snjegova' koji su počeli padati nošeni hladnim vjetrom Actyalanom. U tim neobičnim i nezamislivim 'Svijetlim noćima' padale su i hladne kiše Shakazeye. Tiho, pa onda još tiše, a zatim najtiše, iznenada i niotkuda počeli su padati gusti i obilni 'Bijeli snjegovi' koji su dolazili da još jednom pomiješaju i sakriju legende koje su 'Hrabri narodi' odavno već znali, ali ih nikada nisu razumjeli do kraja. Iznenada i niotkuda, baš kao i 'Bijeli snjegovi', ničim izazvani, ničim potaknuti, iz tajanstvene šume Mynechyz, onako kako su to uvijek i činili, pojavili su se mnogobrojni odredi teško oklopljenih ratnika ogrnutih u plave ogrtače. Tihi poput sjena, nečujno poput tmine noći što ih je zaklanjala i skrivala, kao prethodnica nečeg još mnogo misterioznijeg, moćnijeg i opasnijeg, oni su mirno jahali svoje plemenite snažne konje. Kišu i snjegove koji su padali ti strašni i šutljivi ratnici nisu ni primjećivali. Oni su iznenada porušili sve mostove koje su na divljoj rijeci Hesperaskhy sagradili, napustili su sve svoje gradove, koje su svojim imenima nazvali i krenuli u mračne i tajnovite šume Kayonash, a potom još dalje, do još mračnijih i još opasnijih šuma Mynechyz. Hladni vjetar Actyalan stao je tući bez milosti za ikoga, a strašna magla Anybeatha svojim je maglama sakrila visoku planinu Wyghen. Ledeni dah strašne Athumazye ledio je dah snažnih konja i teško oklopljenih ratnika, a onda je napokon Noć rasula svu svoju tamu i otvorila sve svoje odaje i tako je još jedna duga i beskrajna noć zavila u tamu tajnovite šume Srebrenog bora, a koje su od samoga 'Osvita Vremena' čuvale tajnu o tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu u kojem su ratovi uništili i posljednje Slobodne gradove i zauvijek izbrisale nadu ' Onima koji su koračali uspravno …' Kada pak se u tim nepreglednim prostranstvima napokon pojavi i Ona za Sychythe više ništa ne može biti naopako i oni se više ne boje da će Zlo nadvladati Dobro, jer opet oni su vidjeli 'Onu koja Nebom šeće', vidjeli su mističnu Polarnu svijetlost iz koje se rodila zvijezda Hawalandha i njima je sada sve jasno. Ona, upravo Ona, Gospodarica Toplih mora Južnih nedostajala je u svoj toj velikoj tajni, pa da bi Legenda koja je bila živa konačno mogla i poprimiti svoj tijek, a upravo to će se i dogoditi u trenutku kada Sonsyreya stigne pred Zimski bedem: 'Sonsyrey sjaše s konja praćena pogledima alandskih ratnika Čuvara Zimskog bedema. Ona shvati njihove poglede, te odmota ponovno teški Shaganov mač i pokaže ga svima. Asgradom se sada zaori gromoglasan poklič Alanđana od kojeg se svi iz Sonsyreyne pratnje stresu, a i sam led stane pucati. Bilo je jasno da su ovi ratnici koji se tu smrzavaju danima osjetili da je njihova zaštitnica (Handrha) konačno shvatila staru priču Sychytha, koju pak ni Sychythe nisu do kraja razumjeli. Ona, Gospodarica Toplih mora Južnih, bila je ta svijetlost koja je trebala obasjati Njega, pa da bi sve konačno moglo početi… Oružje Alnđana blistalo je nekom mističnom plavkastom svijetlošću koja kao da je dolazila direktno iz teškog dvosjeklog Shaganovog mača. Stari je Tahunah, jedan od osmorice Sychytha što prepoznaše znakove i prateći ih napokon shvatili Legendu, uz odobravanje ostalih samo tiho primijetio: 'Mač Bogova u rukama 'Izabrane' blješti i štiti oružje Alanđana, a kada ga 'Izabrana' preda Njemu Legenda je konačno živa, a Hladne će vatre bilježiti teške poraze sve dok zauvijek ne budu poražene na bojnom polju Herofahla i bačene u vjetar Actyalana.'

nedjelja, 24.02.2008.

Legenda o Alandiji

Bulman – simbol sklada Saveza Zvjezdanih Čuvara i Vitezova vjetra

Dakle, sada se zvijezda Hawalandha opet pomaknula za novih 30 stupnjeva i na oko 330 stupnjeva vidi se točno na mjestu Sjeverne zvijezde koja je najsjajnija u Zviježđu Bulman (Medvjed). Po alandskom Alandyarnycu mjesec je koji se naziva Zornik, a dvije izuzetno sjajne i lijepe zvijezde sjaje na noćnom Nebu kojeg pozorno motre Sychythe i na njemu opet nešto vide, ali ne razumiju. To nisu razumjeli ni u noći Starghatanunha (trenutak kada se Vitezovima vjetra vraćaju njihove sjene), zapravo Sychythe su zapisali, ali izgleda da baš i nisu bili sigurni u to što su vidjeli: 'Trideset je Vitezova vjetra u moćnom savezu SHAENHUTHE, a kada im se pridruže njihove sjene moćni savez postaje još snažniji KHTEHAPATYNE.' Dakle, dvije zvijezde dvostruki su znak koji simbolizira duh i materiju, a sve bi zapravo moglo ukazivati na nužnost osjećaja univerzalnosti nauštrb individualnosti i osobnosti, pa čak i po cijenu uništenja (smrti). Izgleda da su Sychythe bili sasvim sigurni i uvjereni da su Alanđani spremni radije umrijeti nego da se pomire i prepuste kaosu dekadencije što izazvaše je Hladne vatre i u koju naivno upadoše Okolni narodi. Zato su Sychythe Alanđane uvijek u svojim pričama opisivali kao najplemenitiju skupinu ljudi koja je ikada zemljom koračala … Mudrost koju su stekli drevni Sychythe, volja i snaga koju su predstavljali Vitezovi vjetra i moć koju su zagonetno Bogovi podarili Andraghonhu i svijetlost zvijezde Hawalandha koja se širi na sve strane zapravo simboliziraju ekspanziju Dobra koje će uskoro opet planuti i opet nanijeti poraz Zlu koje se još jednom podiže i manifestira se u posljednjem znaku kojeg Sychythe vide na Nebu. Dakle, opet se zvijezda Hawalandha pomiče za 30 stupnjeva i ulazi u slabašnu svijetlost Mjeseca, pa se na trenutak gubi, no, tajanstveni krug je konačno zatvoren. Vitezovi vjetra vidjeli su rođenje zvijezde Hawalandha, u noći Starghatanunha pridružile su im se njihove sjene, a osvitom zore nestali su u tajnovitim šumama Srebrenog bora da bi se tog jutra pridružili alandskim odredima koji su cijelo to vrijeme bili dobro skriveni, ali i spremni svakoga trenutka da se pojave, pa i na najmanju opasnost kod Zimskog bedema. Onda pak kada šumu Srebrenog bora zanjiše vjetar Sjeverni, stara skitnica Actyalan i svojim neumornim zamahom podigne, te u visine ponese jato alandskih Enhuptica, nad prostranstvima rađa se nova zora, novo svitanje. Jedino tada i jedino tamo lete te snažne i žive ptice praznim Nebom iznad nadolazeće plime zlatne zore koju pozdravljaju prodornim krikovima 'kee – aarrm'.

subota, 23.02.2008.

Legenda o Alandiji

Raykha – Sjeverna zvijezda koja zaklanja Hawalandh

Kada se zvijezda Hawalandha pomakne za još dodatnih 30 stupnjeva, dakle, na nekih 300 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen, Alanđanima započinje posljednji mjesec Alandyarnyca, mjesec Nade, mjesec u kojem bi se trebala roditi zvijezda Hawalandha, jer i sam mjesec naziva se Zvijezdorod. No, nije baš tako. Nešto nedostaje, a na nebu vlada potpuni kaos, jer mudri Sychythe odjednom kao da vide dvije zvijezde Hawalandha, a tada nešto još gore. Iznenada nastupa strašno doba Sychythama potpuno nerazumljivo, nedostaje pet dana, a upravo u tih pet dana koje Vitezovi vjetra nazivaju redom: Alantanunh, Nyghtanunh, Thanghatanunh, Starghatanunh i napokon Hawalandh događaju se misteriozne i Sychythama nerazumljive stvari. Tako su za Alantanunh Sychythe ovako zapisali: 'Nitko, ni najstariji među najstarijima, više se ne sjeća otkuda i zašto su se pojavili najhrabriji i najbolji ratnici koje je ikada prije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme. Govore da su ih poslali sami 'Bogovi sa Zvijezda' kako bi zaustavili ratove koji su bili na pomolu među Okolnim narodima koji još nisu stasali u Hrabre narode. Ti strašni ratovi već su se dobrano svuda osjećali, u zraku, na zemlji, pod vodom, a stizali su s prvim odredima Hladnih vatri što uništiše nekada moćno i ponosno kraljevstvo Desertye. Bili su ti tajnoviti ratnici, strašni napadači, nepopravljivi lutalice i opasni osvajači, šutljivi i zagonetni, potpuno oklopljeni i teško naoružani. Od samoga početka oni su danima nešto grozničavo tražili, a noćima pozorno osluškivali zvukove noći …' Nyghtanunh: ' U to zagonetno, tajnovito i misteriozno doba noći sjedili bi oni u nekakvom neobičnom krugu oko vatri što zapališe ih u još više misterioznom polukrugu. Sjedili bi oni tako danima i noćima nepomični ogrnuti svojim plavim ogrtačima promatrajući nemirnu igru vatrenih jezika i pozorno osluškujući šumove Noći …' Thanghatanunh: 'Odjednom bi sa Sjevera, sa Snježnog oceana zapuhao topli vjetar, vjetar neobičan za to doba godine i to doba Noći. Iznad maglovitih vrhova visoke snijegom pokrivene planine Wyghen, počela bi se rađati neobična zvijezda Hawalandha …' Starghatanunh: 'Moglo je već biti polovica Noći kada bi se u to gluho doba, najstariji među njima, mirno pušeći svoju lulu, iznenada podigao i, podizanjem ruke u znak mira i dobrodošlice, nekoga pozdravio – Neka Vam Noć bude sklona Čuvari Shaganovog mača! - …' Hawalandh: 'Hawalandh! Gromoglasno bi u jedan glas povikali Vitezovi vjetra. Odlučno bi ustali, odbacili svoje smrznute ogrtače, istodobno prislonili stisnute desne šake na desnu stranu svojih oklopljenih grudiju, izvukli bi svoje teške mačeve, okrenuli ih nadolje držeći ih lijevom rukom za balčake, jednoglasno uzvikujući - SHA – GHAN -, te bi potom jednoglasno izgovorili nešto poput zakletve - Nudim Ti svoj mač i spreman sam boriti se i poginuti za Tebe Zvjezdani viteže! Nek' su Ti svijetle ove Plave noći, a jutra nek' Ti se srebrom srebre Ti što čuješ Tišinu Sylenca. -' Simbolom tih pet dana kada se u ponoć dešavaju misteriozni događaji predstavljaju zapravo slavlje Alanđana kojim oni slave što je napokon zaustavljeno kraćenje dana, a pojava Polarne svijetlosti, odnosno rođenja zvijezde Hawalandha, zorno govori da su sile Zla opet pobijeđene iako se umjesto Sunca na Nebu zvijezda Hawalanda na trenutak gubi u slaboj svijetlosti Mjeseca. No, sada pak se zvijezda Hawalandha opet pomiče za 30 stupnjeva i na oko 330 stupnjeva vidi se točno na mjestu Sjeverne zvijezde koja je najsjajnija u Zviježđu Bulman (Medvjed). Sada je vide i Okolni narodi i zamjenjuju je sa Sjevernom zvijezdom, a to bi pak možda moglo ogovarati znaku zodijaka koji odgovara Ribama, ali o tomu drugi put.

petak, 22.02.2008.

Legenda o Alandiji

Martysh – Nebeski vitez početak zimskog solsticija

Sunce je potpuno nestalo s Neba na kojem više ništa nije kako treba. Sychythe su preplašeni i zbunjeni. Dani izuzetno kratko traju, a strašna vrišteća tišina potpuno je opustjela cijeli krajobraz Alandije. Alandski odredi su nestali skriveni u misterioznim šumama srebrenog bora, a Vitezovi vjetra sjedaju u tajnoviti krug i pale svoje vatre, ogrću se svojim plavim plaštevima, što tako neodoljivo podsjećaju na ove tamne i plave noći što nadviše se opet nad šume srebrenog bora. Zvijezda Hawalanda jedva da se i vidi sada kada se opet pomaknula za 30 stupnjeva i našla se u zviježđu Nebeskog viteza (Martysh), negdje na oko 270 stupnjeva u odnosu na prvo njezino viđenje iznad Wyghenha. Sychythe su sada uvjereni da Vitezovi vjetra čekaju rođenje zvijezde Hawalandha, jer posljednjim danom mjeseca Snježnika i prvim danom mjeseca Zvjezdoroda alandskog Alandyarnyca, nakon što je započeo zimski solsticij, alandska godina po Alandyarnycu bliži se svom kraju. Hladnoće koje se preko planine Wyghen tiho valjaju s dalekog Snježnog oceana sve su jače i napokon ubijaju vodu jezera Mynethonh (voda se jednostavno zaledila – po Athumanunhu, a Sychythe koji to nikada nisu vidjeli doista su se još više i uplašili). Dakle, dok bi zviježđe Nebeskog viteza moglo odgovarati zodijačkom znaku strijelca, prema drevnoj legendi mudrih i simpatičnih Sychytha, Nebeski vitez simbolizira Dijete Vremena koje još uvijek nije rođeno. No, upravo u tim danima u drevnom amazonskom gradu Apyonu amazonska carica Tanya rodila je treće dijete caru Thandheru, a vi dakako već znate i sigurno pogađate nije do nitko drugi nego Andraghonh, ili 'Onaj koji spava ispod pijeska', a kojeg od samog Osvita Vremena neumorno traže Vitezovi vjetra. Kako su zapravo Andraghonha podigli i odgojili Vitezovi vjetra, točnije starac Kaguar (Vrijeme), te Intosh (Odgojitelj) i Tahunah (Onaj koji zna) koji pak su troje od osam najmudrijih Sychytha Legenda se ovdje sve više zamršuje, ali i postaje sve jasnija – Ono što su Bogovi poklonili ljudima u sam Osvit Vremena, u prošlim naraštajima, trebalo je tajnovitim glasom, koji pak je donio strašni vjetar Sjeverni, tko li samo zna otkuda, mudrim Sychythama koji su i jedini razumjeli znak, jer su slušajući tišinu Noći, u svom spokoju starosti napokon ugledali ono što su Vitezovi vjetra u svoj svojoj snazi mladosti i čekali. Zapravo, bila je to 'Budućnost' koja je i navela Okolne narode da napokon i oni sami vide zvijezdu Hawalanda, ali dakako, opet krivo, jer neopreznost Okolnih naroda probudila je Zlo Hladnih vatri upravo zbog pogrešno protumačene Sjeverne zvijezde koju su Sychythe nazvale Raykha (Morski pas), a mogla bi odgovarati zodijačkom znaku jarca.

nedjelja, 17.02.2008.

Legenda o Alandiji

Khepher – strašni pustinjski lovac Deserthye

Dakle, kada se zvijezda Hawalandha pomakne za slijedećih 30 stupnjeva i nađe se u odnosu na tajnovitu planinu Wyghen na oko 240 stupnjeva, ona ulazi u zviježđe Pustinjskog lovca (Khepher) u kojem su opet dvije sestrinske sjajne zvijezde. Ako se bolje pogleda to su zapravo Mala kola. U davno prije propalom kraljevstvu Deserthye koju pregaziše i uništiše mnogobrojni odredi Hladnih vatri što žare i pale tim Strašnim i Nezamislivim Vremenom, Vremenom što nastupi odmah nakon što su i posljednji Slavni gradovi, što sjećaše se još uvijek Atlantide, uništeni. Prema kazivanju drevnih Sychytha još nešto umiješalo se da bi spriječilo Legendu koja je počela biti živa. Radi se o strašnim odredima Xurha što negdje iza Tamne strane Mjeseca uništiše civilizaciju Xawyaraca. No, ako se zvijezda rodi i ako obasja božanskog 'Zvjezdanog ratnika', što bi opet moglo odgovarati slijedećem znaku zodijaka Sychytha (strijelcu) kojeg oni za Alanđane nazvaše Martysh (Nebeski vitez), baš kao njihovi potomci 'Hladne vatre' i Xurhy će bilježiti poraze. Dakle, po kazivanju Sychytha Xurhy (Oni koji su jeli ljude) pali su s Neba oboreni božanskom vatrom i sakrili se u podzemlju. Baš poput te mitske bitke iza Tamne strane Mjeseca, što zapodjenuše je Xurhy sa svojim vječitim i zakletim protivnicima Xawyarcyma, na Nebu se opet sve ispremiješalo i više ništa nije kako bi trebalo biti. Na zemlji sve živo osjeća blizinu i dolazak strašne Anybeathe koju već prije najaviše mitski vjetar Actyalan i misteriozna sestra Anybeathe, tajnovita Athumazyha. Dani su sve kraći, drveće i biljke gube lišće (osim srebrenog bora koji se još više srebri, prkosi i skriva nešto tajnovito i opasno u svojim šumama u kojima tijekom mjeseca Vjetrovnika nestajahu najelitniji odredi Alanđana koji su znali da je samo sigurnost Zimskog bedema i njihova nazočnost na njemu sigurna garancija da će se zvijezda ipak roditi). Tako u tom opasnom i strašnom jedanaestom mjesecu Alandyarnyca, mjesecu kojeg Alanđani nazvaše Snježnik, počinju padati prvi 'Bijeli snjegovi' koji će prekriti i sakriti alandske strašne ratnike sve do onog trenutka kada će se zvijezda Hawalandha opet roditi na mjestu gdje treba biti i obasjati Njega ispod nje na visokim planinama tajnovitog Wyghenha.
(Athumanunh će vas upozoriti da se sjetite da sjemenka zakopana u zemlji započinje tajnovitu pustolovinu koja će je dovesti do proljetnog buđenja) Upravo zato Alanđani se ne boje Shonshonha (Smrti), jer njih poput sjemenke štiti debeli snježni pokrivač. Ako se zvijezda Hawalandha rodi za njih će sve opet imati smisla, a ako se ne rodi onda više ništa nije ni važno. Dakle, Sychythe su bili uvjereni da su Alanđani shvatili da njihova eventualna pogibija na Zimskom bedemu zapravo znači novi život. Okolnim narodima pak nikada nije bilo baš potpuno jasno zašto su ti strašni alandski ratnici smrzavali na samom rubu 'Poznatoga svijeta' i zašto oni tako gorljivo i tako pozorno brane, tako ljubomorno i tako uporno čuvaju mjesto do kojega se doista nikada ni ne bi mogla probiti ni jedna vojska tog Strašnog i Nezamislivog vremena. Ipak, Alanđani su bili tu, teško oklopljeni, potpuno naoružani i spremni na borbu do posljednjeg, samo da bi … kako su to Sychythe zapisali u kamenu Wyghenha: ' … opet vidjeli Zvijezdu Hawalandha i Nekoga ispod nje.' Jata mitskih Enhuptica, što ponosno lete nad tim beskrajem vrišteće tišine, zapravo su siguran znak beskraja života i dalekih horizonta spoznaje o neuništivosti života što pokloniše ga Bogovi Okolnim narodima koji zbog neopreznosti zaboraviše na opasnosti koje se kriju u nesnošljivosti prema drugima, o nepriznavanju različitosti, pa opet neoprezno tako probudiše ljudsko prokletstvo što ogleda se u užasu i teroru što izazvaše ga opet probuđene Hladne vatre koje su već jednom Bogovi bacili u strašan ponor Zaborava.

subota, 16.02.2008.

Legenda o Alandiji

Hydrha – božica Pravde drevnih Sychytha

Prema drevnim pričama mudrih Sychytha upravo je Hydrha, jedna od zaštitnica mitskih vila Charyzmhy, užasnuta nepravdom i izdajom, što počiniše je te bajne vile Vitezovima vjetra, bacila prvo prokletstvo na njih. Prokletstvo se ogledalo tako što su dani opet izjednačeni s noćima i započinje ekvinocij. Prvog dana ekvinocija podiže se strašan Sjeverni vjetar Actyalan i on više nema milosti ni za koga. Sychythe vide da alandski odredi iznenada napuštaju svoje položaje i okupljaju se oko zastave koju visoko na kulama Northalana podiže general Amaksos koji ih time upozorava da je On ranjiv i da Ga je potrebito zaštititi iza Zimskoga bedema. Dakle, Alanđanima je započeo deseti mjesec u nizu Alandyarnyca nazvan Vjetrovnik, a doba godine što ga Alanđani nazvaše Dozrijevanje došlo je svojoj sredini i započinje opasno i nesigurno doba koje Alanđani nazivaju Slabljenje (Helnyhe). Zvijezda Hawalandha pomiče se za 30 stupnjeva i tada na 210 stupnjeva ulazi u zviježđe Hydrha. Dakle, sada je na Nebu sve u potpunoj ravnoteži, ali zapravo to je opasno doba kada su snage Dobroga i snage Zla u potpunoj ravnoteži. Dok ostali Okolni narodi bezbrižno uživaju u posljednjim toplim danima, Alanđani su sve više oprezni i nepovjerljivi. Tajnovite Šumske patrole više nikome ništa ne vjeruju, Armagedonha je krcata tim opasnim alandskim ratnicima, strašni Krilati jahaču Unakasovi žestoko jašu kroz prostranstva Sylenca, Srebreni oklopnici sada su vrlo blizu Modrim oklopnicima i više ih nikakva sila tog Strašnog i Nezamislivog doba ne može iznenaditi. Noćne oči generala Protyronha pozorno osluškuju zvukove sve tamnijih noći, a Crni strijeličari generala Peksa već su krenuli prema tajnovitim šumama Mynechyzha. Čuvari Zimskoga bedema i Snježni odredi nestaju u tajnovitim šumama Kayonasha i čekaju, a Jutarnje ptice generala Wowokhe zaposjele su sve moguće prolaze kroz Taweghu što vodi prema tajnovitom alandskom gradu Alandu. Drevnim i mudrim Sychythama jasno je da i Alanđani vide opasne znakove na Nebu, jer zvijezda Hawalandha ulazi u zviježđe Khepher, a Khepher (pustinjski lovac) slijedeći je znak alandskog zodijaka koji može odgovarati škorpionu.

Legenda o Alandiji

Yunha – Wyxenha 'Ona koja Nebom šeće'

Kada se zvijezda Hawalandha pomakne na svom putu za negdje oko 180 stupnjeva Sychythe opažaju da ulazi u zviježđe koje čine dvije lijepe zvijezde, pa jednu nazivaju Yunha, a drugu Hydrha. Dakle, kada se zvijezda Hawalandha poklopi s blistavom zvijezdom Yunha, Sychythe to objašnjavaju i najavljuju kao skori susret i sjedinjenje Andraghonha i Sonsyreye u 'Zemlji žeđi', jer ona druga zvijezda nazvana Hydrha zapravo predstavlja božicu Pravde u koju vjeruju Sychythe, no, o njoj drugi put, jer ona je zapravo i sedmi znak koji može odgovarati zodijačkom znaku vage. Šestim znakom mudrih Sychytha započinje alandska jesen koju oni nazivaju Dozrijevanje, a taj deveti mjesec po alandskom kalendaru Alandyarnycu naziva se Maglodan. Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Anybeathu. Alanđani se počinju pripremati za strašnu i nemilosrdnu Athumazyu skupljajući plodove dugog toplog ljeta i pohranjuju svoju žetvu. Alandski odredi sve se više približavaju Zimskom bedemu, jer valja im ga opet utvrditi i iza njega zaštiti ono najvrjednije što imaju. Tako objašnjavaju Sychythe ono doba kada je pola tajnovitog kruga opisano, odnosno Vrijeme Tajni u kojem je najčistije djevičanstvo posljednje mitske vile Charyzmhe združeno sa velikom snagom i moći božanskog mitskog Pravednika što Bogovi poslaše ga Okolnim narodima da zaustavi ratove, stradanja i patnje koje su svojom pojavom izazvale Hladne vatre. Pustinjski narodi u to doba prvi su puta osjetili svježinu i krijepost hladne vode što donesoše je kiše Shakazeye gonjene strašnim vjetrom Actyalanom koji je to načinio samo zbog Njega. Sychythe su tada u svoje zapise jednostavno, ali misteriozno zapisali: 'Dolaze! Dolaze hladne kiše Shakazeye nošene strašnim vjetrom Sjevernim da napokon natope 'Zemlju žeđi'.' Doista, tog jutra dan se probudio bez Sunca i svi u Wananunhy su opet imali svoje sjene, jer Sonsyreya (Wyxenha) osjeća svu svoju snagu ljubavi. Njezine oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme, tog jutra bude se snene. Ako pak se tog jutra čuju i tajnovite pjesme alandskih ratnika o nečijim snenim plavim očima koje griju tim 'Ledenim ratnicima' krv u žilama, onda nema nikakve sumnje, sve je savršeno, baš onako kako po Sychythama i treba biti, a Legenda sve više postaje živa.

nedjelja, 10.02.2008.

Legenda o Alandiji

Lothosh – sunčani zmaj koji zaklanja zvijezdu Hawalandha

Dakle, sada kada se zvijezda Hawalandha pomaknula za otprilike oko 150 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen Sychythe su opazile da moćno Sunce potpuno zaklanja zvijezdu. To je po Alandyarnycu osmi mjesec nazvan Srebrobor. Zapravo, Sychythe su sada opazile da su već na sredini 'Zvijezdane godine'. Alanđani to doba godine nazivaju Bujanje, ali sada se 'Vremenu Tajni' pridružuju Pustinjski narodi iz Wananunhe, iz tajnovite 'Zemlje žeđi' koju su Hladne vatre poharale i pretvorile u prokletu zemlju, 'Zemlju duhova'. Wananunhu nemilice prži moćno Sunce, a Pustinjski ljudi to Sunce nazivaju bogom Zmajem. Kao ruža bio je crven pijesak Wananunhe i svi ljudi, biljke, životinje i stvari izgubili su svoje sjene, svi osim Vitezova vjetra. Zašto se gube sjene Athumanunh je već objasnio, a zašto Vitezovi vjetra ipak imaju sjene objasnit će sada. Naime, radi se o Xawyarcyma – ' … trideset je Vitezova vjetra u moćnom savezu SHAENHUTHE, a kada im se pridruže njihove sjene moćni savez postaje još snažniji KHTEHAPATYNE, a snaga tog saveza štiti središte tajnovitoga kruga koji napokon mora biti zatvoren da bi konačno sve zapravo i moglo početi. Odnosno, da bi opet započelo ono Prvo Vrijeme, Vrijeme rađanja, Vrijeme građenja, Vrijeme vidanja, Vrijeme smijeha, Vrijeme slavljenja, Vrijeme grljenja, Vrijeme traženja, Vrijeme kazivanja, Vrijeme mira i Vrijeme ljubavi, pa da napokon Dobro pobijedi Zlo što nadvilo se nad Okolne narode što preduboko kopaše tražeći božansko zaslijepljeni ambicioznošću i neprestano žudeći za vlašću. Tragajući tako za mudrošću i milošću, Okolni narodi zapravo su pronašli neznanje i mržnju. Naivno su tada pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji ih Bogovi već jednom prije baciše, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja. No, kada zvijezda Hawalandha opet zasja snagom moćnoga Sunca i kada se Vitezovima vjetra opet pridruže njihove sjene oni će pronaći i probuditi 'Onoga koji spava ispod pijeska', crvenog pijeska Wananunhe i On će tada potražiti predivnu Wyxenhu što Nebom pleše, a s njim će doći kiše Shakazeye i natopit će napokon 'Zemlju žeđi'. U Njegovim očima iskrit će božanski plamen mitskoga Pravednika, a pod Njegovim nogama bit će strašan Sjeverni vjetar Actyalan koji će opet na bojnom polju Herofahlha razviti tisuće zastava najboljih odreda što će ih tada, sad već Hrabri narodi, poslati na bojno polje Herofahlha gdje će oni vođeni 'Onim koji spava ispod pijeska' teško poraziti Hladne vatre koje silno zaprijetiše 'Onima koji idu uspravno'. E, dobro, nadalje Legenda kazuje da će taj mitski Pravednik u Wananunhu doći tražiti predivnu Wyxenhu, a upravu Nju Sychythe će uskoro ugledati na Nebu kada zvijezda Hawalandha uđe u zviježđe Yunha (djevojka na alandskom) što bi moglo odgovarati zodijačkom znaku djevice, ali o tomu Athumanunh će ipak napisati drugi put.

subota, 09.02.2008.

Legenda o Alandiji

Rynkha – morska mačka

Četvrti znak zodijaka po drevnim i mudrim Sychythama nosi naziv Rynkha, što bi na alandskom značilo morska mačka, a odgovara zodijačkom znaku raka. Morska mačka je velika riba koja živi u Toplim morima, a pomalo sliči na veliku sabljarku. Athumanunh skreće pozornost da je lako moguće zamijeniti alandsku Rynkhu s alandskom Raykhom što na alandskom opet znači morski pas. No, dobro idemo onda dalje s objašnjenjima. Dakle, u šestom mjesecu Alandyarnyca, koji nosi naziv Sušnik, kiše Shakazeye izbrisale su sve tragove tijekom Blatnika, pa sada počinje dugo toplo alandsko ljeto koje Alanđani nazivaju Bujanje s kojim počinje i ljetni solsticij. Velike Rynkhe mrijeste se u azurnim Toplim morima Južnim, a tada iznenada na tim predivnim morima pojavljuju se najstrašniji i najveći ratni brodovi koje je to Vrijeme ikada prije zapamtilo. Strašni Alandski ratni brodovi stižu s ledenih mora, a skriva ih tajnovita magla Anybeatha koja se nikada prije nije pojavljivala na obalama amazonske zemlje Dyadonhe. Tu gdje noći nisu tako tamne, a jutra se zlatom zlate Sychythe vide zvijezdu Hawalandha u potpunom položaju Zviježđa Rynkhe (Kapela). Kako se ribe mrijeste, biljke bujaju, Topla mora Južna su sve toplija, a alandski brodovi na tim morima ulijevaju potpunu sigurnost svim Okolnim narodima. Onda pak kada bi Dyadonkhe u toplim noćima zapjevale svoje nježne pjesme, snažni alandski mornari odgovorili bi im pjesmom isprva tihom, najtišom, pjesmom koja nikako nije bila karakteristična za Alanđane, a onda bi pjesme Alanđana postale glasne, snažne i one bi opet slavile Njega. Riječi pjesme tihe najtiše, blage najblaže, nježne najnježnije zapamtili su dakako Sychythe: 'Noćas kada Baharanunha nježno spusti svoje dlanove na lice Njegovo u mračnim šumama srebrenog bora započet će novi dan …' Dok je s prvim jutarnjim svijetlom Baharanunha (Ona koja lebdi zrakom) bila vidljiva na Toplim morima Južnim Sychythe su zapazile da zvijezda Hawalandha polako ulazi u putanju moćnoga Sunca, a time započinje i sedmi alandski mjesec nazvan Toplodan, no, tada već ulazimo u peti znak koji su Sychythe nazvale Lothosh što na alandskom znači zmaj, ali o tomu drugi put.

petak, 08.02.2008.

Legenda o Alandiji

Horanyash – susret dvaju suprotstavljenih principa

Horanyash na alandskom znači braća. Zašto su drevni Sychythe susret dvaju suprotstavljenih principa, muškog (Andraghonh) koji utjelovljuje djelovanje i ženskog (Sonsyreya) koji utjelovljuje usredotočenost, nazvali susretom braće nikome nikada od Okolnih naroda nije bio potpuno jasan. No, što je to Sychythe navelo na ovakvo tumačenje sada će vam Athumanunh opisati. Dakle, taj alandski treći znak zodijaka po Sychythama počinje zadnjeg dana Kišnika i prvog dana Blatnika kada se zvijezda Hawalandha pomiče za 90 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen, pa Sychythe opažaju da je zvijezda Havalandha ušla u zviježđe Horanyash (Perzej). Dok Andraghonh simbolizira snagu i mudrost koje mu u sam Osvit Vremena podariše Bogovi sa Zvijezda, Sonsyreya simbolizira božansku svijetlost koju su joj podarile mitske vile Charyzmhe žrtvujući se na bojnom polju Herofhalha samo da bi isprale ljagu izdaje što počiniše je davno prije Amazonke Vitezovima vjetra. Sychythe u zviježđu Horanyash vide dvojnost koja se napokon treba stopiti kako bi Hladne vatre zabilježile svoj prvi poraz. Onda kada Andraghon napokon sretne Sonsyreyu i kada Hladne kiše Shakazeye izbrišu sve tragove Hladne će vatre doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova. Dakle, da Athumanunh zaključi, susret Andraghonha i Sonsyreye zapravo je združenje, općenje, odnosno kada se to dvoje mladih stopi u jedno božansko biće koje ima samo one najbolje božanske odlike – intelekt i ćudoređe. Legenda tada poprima polet što simboliziraju mitske Enhuptice, što vinu se visoko nošene snažnim krilima, što puni ih neobičan vjetar Actyalan koji je izgleda Sychythama bio mitski božanski glasnik. Hladne vatre bilježe u tom trećem mjesecu alandskog proljeća (Buđenja) teške poraze. Noći su sve kraće, a dani su sve duži. Drevni i mudri Sychythe tada bi objašnjavali Okolnim narodima, koji bi nestrpljivo pitali kada će napokon Hladne vatre zabilježiti prvi poraz, da će se to dogoditi onda 'Kada Dva postane Tri', a Dobro će zauvijek pobijediti Zlo onda 'Kada Tri rodi Četiri'. Naravno, Dva je postalo Tri samim susretom Andraghonha i Sonsyreye koji opet dakako napokon mogu roditi i Četiri. No, o tom dijelu tajne neki drugi put, a mi se vraćamo natrag alandskom zodijaku, odnosno četvrtom znaku koji se naziva Rynkha, ali o kojem će više biti napisano, opet, drugi put.

nedjelja, 03.02.2008.

Legenda o Alandiji

Zeyha – kiše Shakazeye

Zeyha u alandskom jeziku označava kišu, kiše koje počinju padati tijekom alandskog mjeseca Kišnika. Dakle, nakon (Andraghonove) mladosti i njegove snažne volje za napretkom, za otkrivanjem novih horizonta (muškim principom pokretačke sile) slijedi (Sonsyreyna) snažna volja, nezapamćena i neopisiva ljepota i nježnost, upornost koja se ogleda u silama Prirode koja sve više buja i raste (ženski princip gradnje i stvaranja) koju je iznenada probudila neka tajnovita pokretačka sila. Taj alandski drugi znak zodijaka po Sychythama počinje zadnjeg dana Noćnika i prvog dana Kišnika kada se zvijezda Hawalandha pomiče za 60 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen, pa Sychythe opažaju da je zvijezda Havalandha ušla u zviježđe Zeyha (Kasiopeja). U tom drugom znaku do punog izražaja dolazi Sonsyreyna nesebična ljubav prema Andraghonhu što Sychythe zorno vide u bujanju biljaka i pojavi prvih plodova, jer zemlja hraniteljica čista je ženska priroda koju simbolizira Sonsyreya koja pak poprima obličje mitske Wyxenhe (One koja donosi kišu žednoj Zemlji i biljkama koje sve više bujaju). Dakle, riječi koje se mogu čuti u sve toplijim tajnovitim šumama opet su poznate: ljepota i nježnost, predivne plave noći u kojem počinju cvasti neobične alandske ljubičice boje indiga čiji miris odjednom počinju osjećati i svi Okolni narodi. Napokon je za Sychythe sve onako kako na Nebu treba i biti, sve je u božanskom skladu i redu, a neobična sila privlačnosti i neobičan miris alandskih indigo ljubičica jednostavno vodi k tomu da se Andraghonh i Sonsyreya napokon moraju i susresti da bi Legenda krenula svojim tijekom. O tom sudbonosnom susretu Sychythe opet sve vide u zvijezdama i to sada neumorno objašnjavaju zbunjenim Okolnim narodima, te je sve spremno za treći znak alandskog zodijaka koji se zove Horanyash, što pak na alandskom znači – braća. Više su puta Sychythe zbunile Okolne naroda, ali nikada kao tijekom objašnjenja tog trećeg znaka alandskog zodijaka koji bi možda mogao odgovarati znaku blizanaca. No, o tomu Athumanunh će napisati drugi put.

subota, 02.02.2008.

Legenda o Alandiji

Nefelh – početak Buđenja

Nefelh u alandskom jeziku označava munje, gromove koji se počinju pojavljivati tijekom alandskog mjeseca Noćnika. (Nefelh se može poistovjetiti s zodijačkim znakom Ovan – po Athumanunhu). Dakle, nakon snažne, oštre i izuzetno hladne alandske zime koju Alanđani nazvaše Helnyhe (Slabljenje), nakon Vremena Bijelih snjegova, zvijezda Hawalandha pomiče se za 30 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen i Sychythe opažaju da je zvijezda Havalandha ušla u zviježđe Nefehl (Cefej). Sunce odjednom dobiva jači sjaj i dani postaju sve duži, raslinje koje još uvijek drijema pod zemljom, koju je do tada pokrivao snježni pokrivač, odjednom se počinje buditi, a cijela se Priroda vraća svom aktivnom ciklusu. Alanđani ostavljaju Zimski bedem, jer Andraghonh je sada zaštićen bojnim složajem koji su samo za njega posložili Vitezovi vjetra i ništa, ali baš ništa ne može probiti, ili narušiti taj bojni složaj što izgradiše ga ti najstrašniji i najbolji ratnici što ikada prije zapamti ih to Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Dakle, napad i snaga topline nasrće na posljednje hladne zimske dane. Topla mora Južna postaju još toplija, srebreni se borovi srebrom srebre, a najljepše plave oči koje je ikada prije zapamtilo Vrijeme toliko su plave da ni Noći više nisu tako tamne. Ljubav Sonsyreye prema Andraghonhu Sychythe vide tako na cijeloj Prirodi i njezinom snažnom buđenju. Snažnim Sjeverom u dubinama mračnih i tajnovitih šuma srebrenog bora čuju se pjesme što u dubokim tonovima pjevaju ih alandski ratnici, a riječi su vam već od prije poznate: jutro koje donosi novi početak, snaga, autoritet i hrabrost onoga što pokloniše im Bogovi nakon strašne bitke na bojnom polju Herofalha, mladost i snažna volja za napretkom, za otkrivanjem novih horizonta. No, Alanđani vide munje i gromove na Nebu i oni znaju da je to opasna vatra uzrokovana željezom, odnosno da je to početak novih prijetnji Hladnih vatri koje se također bude nakon za njih pogubnog doba Bijelih snjegova. No, Alanđani su pripravni i oni pripremaju svoje oklope i oružje i spremni su na sve samo da bi opet vidjeli predivnu zvijezdu Hawalandha i Njega obasjanog tom mitskom božanskom svijetlošću. Eto, to bi ukratko bilo to. Početak Vremena Tajni započinje zadnjim danom alandskog mjeseca Zimnika i prvim danom alandskog mjeseca Noćnika. Sve je spremno za dolazak hladnih kiša Shakazeye, odnosno znaku alandskog zodijaka koji se naziva Zeyha (kiša) i koji se donekle možda može poistovjetiti s znakom vodenjaka, ali karakteristikama bika. No, kako je to zapravo kod Alanđana drugi put.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...