Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 08.02.2008.
Legenda o Alandiji
Horanyash – susret dvaju suprotstavljenih principa
Horanyash na alandskom znači braća. Zašto su drevni Sychythe susret dvaju suprotstavljenih principa, muškog (Andraghonh) koji utjelovljuje djelovanje i ženskog (Sonsyreya) koji utjelovljuje usredotočenost, nazvali susretom braće nikome nikada od Okolnih naroda nije bio potpuno jasan. No, što je to Sychythe navelo na ovakvo tumačenje sada će vam Athumanunh opisati. Dakle, taj alandski treći znak zodijaka po Sychythama počinje zadnjeg dana Kišnika i prvog dana Blatnika kada se zvijezda Hawalandha pomiče za 90 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen, pa Sychythe opažaju da je zvijezda Havalandha ušla u zviježđe Horanyash (Perzej). Dok Andraghonh simbolizira snagu i mudrost koje mu u sam Osvit Vremena podariše Bogovi sa Zvijezda, Sonsyreya simbolizira božansku svijetlost koju su joj podarile mitske vile Charyzmhe žrtvujući se na bojnom polju Herofhalha samo da bi isprale ljagu izdaje što počiniše je davno prije Amazonke Vitezovima vjetra. Sychythe u zviježđu Horanyash vide dvojnost koja se napokon treba stopiti kako bi Hladne vatre zabilježile svoj prvi poraz. Onda kada Andraghon napokon sretne Sonsyreyu i kada Hladne kiše Shakazeye izbrišu sve tragove Hladne će vatre doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova. Dakle, da Athumanunh zaključi, susret Andraghonha i Sonsyreye zapravo je združenje, općenje, odnosno kada se to dvoje mladih stopi u jedno božansko biće koje ima samo one najbolje božanske odlike – intelekt i ćudoređe. Legenda tada poprima polet što simboliziraju mitske Enhuptice, što vinu se visoko nošene snažnim krilima, što puni ih neobičan vjetar Actyalan koji je izgleda Sychythama bio mitski božanski glasnik. Hladne vatre bilježe u tom trećem mjesecu alandskog proljeća (Buđenja) teške poraze. Noći su sve kraće, a dani su sve duži. Drevni i mudri Sychythe tada bi objašnjavali Okolnim narodima, koji bi nestrpljivo pitali kada će napokon Hladne vatre zabilježiti prvi poraz, da će se to dogoditi onda 'Kada Dva postane Tri', a Dobro će zauvijek pobijediti Zlo onda 'Kada Tri rodi Četiri'. Naravno, Dva je postalo Tri samim susretom Andraghonha i Sonsyreye koji opet dakako napokon mogu roditi i Četiri. No, o tom dijelu tajne neki drugi put, a mi se vraćamo natrag alandskom zodijaku, odnosno četvrtom znaku koji se naziva Rynkha, ali o kojem će više biti napisano, opet, drugi put.
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...