Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 10.02.2008.

Legenda o Alandiji

Lothosh – sunčani zmaj koji zaklanja zvijezdu Hawalandha

Dakle, sada kada se zvijezda Hawalandha pomaknula za otprilike oko 150 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen Sychythe su opazile da moćno Sunce potpuno zaklanja zvijezdu. To je po Alandyarnycu osmi mjesec nazvan Srebrobor. Zapravo, Sychythe su sada opazile da su već na sredini 'Zvijezdane godine'. Alanđani to doba godine nazivaju Bujanje, ali sada se 'Vremenu Tajni' pridružuju Pustinjski narodi iz Wananunhe, iz tajnovite 'Zemlje žeđi' koju su Hladne vatre poharale i pretvorile u prokletu zemlju, 'Zemlju duhova'. Wananunhu nemilice prži moćno Sunce, a Pustinjski ljudi to Sunce nazivaju bogom Zmajem. Kao ruža bio je crven pijesak Wananunhe i svi ljudi, biljke, životinje i stvari izgubili su svoje sjene, svi osim Vitezova vjetra. Zašto se gube sjene Athumanunh je već objasnio, a zašto Vitezovi vjetra ipak imaju sjene objasnit će sada. Naime, radi se o Xawyarcyma – ' … trideset je Vitezova vjetra u moćnom savezu SHAENHUTHE, a kada im se pridruže njihove sjene moćni savez postaje još snažniji KHTEHAPATYNE, a snaga tog saveza štiti središte tajnovitoga kruga koji napokon mora biti zatvoren da bi konačno sve zapravo i moglo početi. Odnosno, da bi opet započelo ono Prvo Vrijeme, Vrijeme rađanja, Vrijeme građenja, Vrijeme vidanja, Vrijeme smijeha, Vrijeme slavljenja, Vrijeme grljenja, Vrijeme traženja, Vrijeme kazivanja, Vrijeme mira i Vrijeme ljubavi, pa da napokon Dobro pobijedi Zlo što nadvilo se nad Okolne narode što preduboko kopaše tražeći božansko zaslijepljeni ambicioznošću i neprestano žudeći za vlašću. Tragajući tako za mudrošću i milošću, Okolni narodi zapravo su pronašli neznanje i mržnju. Naivno su tada pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji ih Bogovi već jednom prije baciše, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja. No, kada zvijezda Hawalandha opet zasja snagom moćnoga Sunca i kada se Vitezovima vjetra opet pridruže njihove sjene oni će pronaći i probuditi 'Onoga koji spava ispod pijeska', crvenog pijeska Wananunhe i On će tada potražiti predivnu Wyxenhu što Nebom pleše, a s njim će doći kiše Shakazeye i natopit će napokon 'Zemlju žeđi'. U Njegovim očima iskrit će božanski plamen mitskoga Pravednika, a pod Njegovim nogama bit će strašan Sjeverni vjetar Actyalan koji će opet na bojnom polju Herofahlha razviti tisuće zastava najboljih odreda što će ih tada, sad već Hrabri narodi, poslati na bojno polje Herofahlha gdje će oni vođeni 'Onim koji spava ispod pijeska' teško poraziti Hladne vatre koje silno zaprijetiše 'Onima koji idu uspravno'. E, dobro, nadalje Legenda kazuje da će taj mitski Pravednik u Wananunhu doći tražiti predivnu Wyxenhu, a upravu Nju Sychythe će uskoro ugledati na Nebu kada zvijezda Hawalandha uđe u zviježđe Yunha (djevojka na alandskom) što bi moglo odgovarati zodijačkom znaku djevice, ali o tomu Athumanunh će ipak napisati drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...