Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 20.04.2007.

Legenda o Alandiji

Sjedili bi oni tako tu, oko vatri koje bi zapalili u krug, ogrnuti svojim plavim ogrtačima, na toplim i mekim kožama. Promatrali bi oni nemirnu igru vatrenih jezika, ali i pozorno osluškivali zvukove i šumove noći. Kada pak bi na visokoj snježnoj planini ugledali znak koji bi danima strpljivo čekali, jedan po jedan uzimali bi svoja drvena koplja i nestajali u mračnoj šumi srebrenog bora i tada bi sve opetovano počelo. Da, tada bi počelo to zagonetno i misteriozno vrijeme, Vrijeme snjegova, kako su to doba noći nazvali Alanđani…

Palača Mynetonkha, Asgrad, grad prozirnih zidova, grad Vitezova vjetra, alandski grad ispod maglovite, tajanstvene i misteriozne planine Wyghen. Alandski stražar mirno šeće ledenim i smrznutim bedemom, a smrznuti mu snijeg škripi pod nogama. Vani je jako hladno, krv se ledi u žilama, ali Alanđani ne osjećaju hladnoću. Cijeli grad još uvijek spava obavijen nekom misterioznom svjetlošću od onog trenutka kada su se s vrha Wyghen planine spustili Sonsyreya i Andraghonh. U predivnoj zimskoj palači Mynetonkha, u toploj sobi, na širokom i udobnom krevetu, spava Shagan, a pored njega leži crnokosa princeza Sonsyreya. Jutro je tek počelo svitati nad krošnjama srebrenog bora, a visoka planina Wyghen obasjana prvim zracima sunca izgledala je doista kao vrata koja vode u Izgubljeni svijet. Amazonka odjednom ustane, na trenutak bljesne njezino prekrasno golo tijelo, a onda se ogrne toplim ogrtačem. Alanđanin je primijeti, ali nastavi ležati. Sonsyreya se uputi prema slici na zidu koja se iznenada pomakne i zid se otvori. Iz otvora pojavi se 'Čuvar' (Xawyarac). Njegova iznenadna pojava, a još više njegov izgled, prestraši Sonsyrey. Ona prestrašeno vrisne i potrči prema Shaganu koji je već bio na nogama s teškim mačem u ruci. Istodobno u njihovu odaju upadnu stražari s hodnika te upitno i zbunjeno pogledaju Shagana. Shagan prigrli prestrašenu Sonsyrey i mirno reče Alanđanima stražarima: 'Dobro je. Vratite se na stražu, princeza je imala susret sa Brontom Čuvarem. Oboje su se iznenadili i prestrašili jedno drugog. Alanđani se smiješeći udalje, a Sonsyrey se odmakne od Shagana: 'Bront čuvar! Tko je to bio Alanđanine? To nije bio čovjek! Barem meni nije tako izgledao. Tko je to s nama u ovom tvom tajnovitom gradu Alanđanine?' 'Smiri se crnokosa, to je samo Xawyarac, a čini se da si ti njega više prestrašila nego on tebe.' – nasmije se Shagan. Sonsyrey se sada namršti: 'Ma nemoj mi reći Alanđanine! Da se smirim, jer je to samo Xaw… i još sam ja njega uplašila. Slušaj me sada dobro ti dječače! Razgovaraš sa životinjama, pričaš s kutijama, zapovijedaš munjama i gromovima, mijenjaš vremenske prilike kako ti se prohtije, nosiš mitski mač, a po palači ti šeću najružnija čudovišta koja sam ikada vidjela. Nisi li ti stvarno neko davno prije zaboravljeno Božanstvo iz naših legendi?!' Shagan stane umirivati Sonsyrey: 'Daj se smiri Sonsyreyo, pa što ti pada na pamet?! Nemoj vikati probudit ćeš i uzbuniti pola Asgrada. Obuci ovu odoru i ideš sa mnom da konačno vidiš tajnu Asgrada!
Nakon nekoliko trenutaka Sonsyrey je zbunjeno koračala tajnim prolazom prema pećini Wyghena u kojoj je bila tajna baza Xawyaraca…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...