Sjedili bi oni tako tu, oko vatri koje bi zapalili u krug, ogrnuti svojim plavim ogrtačima, na toplim i mekim kožama. Promatrali bi oni nemirnu igru vatrenih jezika, ali i pozorno osluškivali zvukove i šumove noći. Kada pak bi na visokoj snježnoj planini ugledali znak koji bi danima strpljivo čekali, jedan po jedan uzimali bi svoja drvena koplja i nestajali u mračnoj šumi srebrenog bora i tada bi sve opetovano počelo. Da, tada bi počelo to zagonetno i misteriozno vrijeme, Vrijeme snjegova, kako su to doba noći nazvali Alanđani…
Palača Mynetonkha, Asgrad, grad prozirnih zidova, grad Vitezova vjetra, alandski grad ispod maglovite, tajanstvene i misteriozne planine Wyghen. Alandski stražar mirno šeće ledenim i smrznutim bedemom, a smrznuti mu snijeg škripi pod nogama. Vani je jako hladno, krv se ledi u žilama, ali Alanđani ne osjećaju hladnoću. Cijeli grad još uvijek spava obavijen nekom misterioznom svjetlošću od onog trenutka kada su se s vrha Wyghen planine spustili Sonsyreya i Andraghonh. U predivnoj zimskoj palači Mynetonkha, u toploj sobi, na širokom i udobnom krevetu, spava Shagan, a pored njega leži crnokosa princeza Sonsyreya. Jutro je tek počelo svitati nad krošnjama srebrenog bora, a visoka planina Wyghen obasjana prvim zracima sunca izgledala je doista kao vrata koja vode u Izgubljeni svijet. Amazonka odjednom ustane, na trenutak bljesne njezino prekrasno golo tijelo, a onda se ogrne toplim ogrtačem. Alanđanin je primijeti, ali nastavi ležati. Sonsyreya se uputi prema slici na zidu koja se iznenada pomakne i zid se otvori. Iz otvora pojavi se 'Čuvar' (Xawyarac). Njegova iznenadna pojava, a još više njegov izgled, prestraši Sonsyrey. Ona prestrašeno vrisne i potrči prema Shaganu koji je već bio na nogama s teškim mačem u ruci. Istodobno u njihovu odaju upadnu stražari s hodnika te upitno i zbunjeno pogledaju Shagana. Shagan prigrli prestrašenu Sonsyrey i mirno reče Alanđanima stražarima: 'Dobro je. Vratite se na stražu, princeza je imala susret sa Brontom Čuvarem. Oboje su se iznenadili i prestrašili jedno drugog. Alanđani se smiješeći udalje, a Sonsyrey se odmakne od Shagana: 'Bront čuvar! Tko je to bio Alanđanine? To nije bio čovjek! Barem meni nije tako izgledao. Tko je to s nama u ovom tvom tajnovitom gradu Alanđanine?' 'Smiri se crnokosa, to je samo Xawyarac, a čini se da si ti njega više prestrašila nego on tebe.' – nasmije se Shagan. Sonsyrey se sada namršti: 'Ma nemoj mi reći Alanđanine! Da se smirim, jer je to samo Xaw… i još sam ja njega uplašila. Slušaj me sada dobro ti dječače! Razgovaraš sa životinjama, pričaš s kutijama, zapovijedaš munjama i gromovima, mijenjaš vremenske prilike kako ti se prohtije, nosiš mitski mač, a po palači ti šeću najružnija čudovišta koja sam ikada vidjela. Nisi li ti stvarno neko davno prije zaboravljeno Božanstvo iz naših legendi?!' Shagan stane umirivati Sonsyrey: 'Daj se smiri Sonsyreyo, pa što ti pada na pamet?! Nemoj vikati probudit ćeš i uzbuniti pola Asgrada. Obuci ovu odoru i ideš sa mnom da konačno vidiš tajnu Asgrada!
Nakon nekoliko trenutaka Sonsyrey je zbunjeno koračala tajnim prolazom prema pećini Wyghena u kojoj je bila tajna baza Xawyaraca…
Post je objavljen 20.04.2007. u 22:26 sati.