Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 13.04.2007.

Legenda o Alandiji

Kada je Sonsyreya mislila da joj više nema spasa, odjednom kroz vjetar začuje se glasan povik: 'Dyngho, odbij!' Sonsyrey se okrene i ugleda Shagana odjevenog u debelo toplo krzno, slično krznu bijelih vukova. Vukovi poslušaju Shagana i legnu potrbuške zadovoljno i ležerno mašući repom. 'O, Boginjo blaga, pa ti stvarno zapovijedaš i životinjama Shagane! Još samo da te vidim da letiš među zvijezdama i povjerovat ću da si ti stvarno Medyay kojeg opisuju Sychythe i Charyzmhe.' 'Hajde princezo, od hladnoće si počela buncati, a te tvoje amazonske legende ispričat ćeš mi u toplini pećine Bywakh.' – Nasmije se Shagan i nešto progovori u neku kutiju, što ponovno kod Sonsyreye izazove čuđenje: 'S kim to i u što to pričaš Shagane? Kakve sve to tajne čuvaš u ovoj divljini carstva Bijele smrti?' – Shagan se okrene prema princezi i nježno je pomiluje po promrzlom, ali lijepom i nježnom licu: 'Još u Čarobnim vrtovima točila si mi nektar i mazno se uvijala oko mene želeći upoznati moje tajne, zar ne, Plavooka? Eto vidiš, sada ih i upoznaješ. Samo te molim, nemoj se toliko uznemirivati i uzbuđivati, jer mnoge ti stvari nikad neće biti jasne. Opusti se i nemoj se brinuti, sve prepusti samo meni, a sada se nemoj uplašiti. Polako se okreni i upoznaj mog Boltharha. On će ti pomoći do vrha i nosit će te na svojim leđima, jer do tamo imamo još pola sata hoda, a snježna mećava samo što nije počela.' Sonsyrey se okrene i zamalo se onesvijesti ugledavši velikog polarnog bijelog medvjeda. 'Ne, ne! Sada stvarno vjerujem u legendu i ništa me više s tobom neće iznenaditi. Ništa mi više nemoj ni pokušavati objasniti, jer malo je potrebno da poludim! Uzmi ovaj svoj mač i pripremi se da mi to konačno objasniš u toplini te tvoje pećine i ne pokušavaj se više izmotavati kao u Čarobnim vrtovima. Pravio si se da te je nektar ošamutio i opet si se Alanđanine igrao s mojim osjećajima, zar ne? – zbunjeno je gledala Sonsyreya u velikog medvjeda koji je tiho brundao. Shagan se ponovno nasmije i reče: ' Ne, Sonsyreyo tvoji mi osjećaji puno znače i doista volim biti s tobom. Upozorio sam te Shangro na svoje postupke, pa te zato molim da mi sve oprostiš, a sada se popni Boltharhu na leđa, daj mi konačno taj mač koji već jedva vučeš za sobom i da konačno krenemo!' Kada su, nakon kraćeg hoda prema vrhu planine, stigli pred pećinu, Shagan pomogne Sonsyrey i obrati se vukovima i medvjedu: 'Ostanite u pećini dok ne prođe mećava i hvala na pomoći tebi Dyngho i tebi Boltherhe! Shagan i Sonsyreya uđu u jedan otvor u stijeni pećine koji se za njima zatvori, a svijetla se upale i pred Sonsyreyom se prikaže toplo zagrijana prostorija s potrebitim namještajem puna toplih tepiha i krzna, te s još mnogo stvari koje su joj bile nepoznate. 'Iza ovih vrata možeš se okupati i malo osvježiti, naši domaćini Xawyarcy pripremili su ti najmanji zimski kombinezon koji možeš obući, a Polpah ti je uredio i toplu kupku. Tu smrznutu odjeću skini sa sebe i ostavi je tamo, a ako ti još nešto treba reci meni princezo! 'No, gdje su ti naši domaćini i tko su oni Shagane?' 'Ovo ti je dio baze Xawyaraca pripremljen za moj boravak, a da ih sada upoznaš možda bi bilo malo previše za tebe. Kada se mećava smiri spustit ćemo se u Asgrad, a tamo će ti sigurno biti udobnije. Ja moram nešto riješiti još dan dva s Xawyarcyma, a ti ćeš za to vrijeme obećati meni da se nećeš puno motati izvan grada po planini iako sada nema opasnosti za tebe, jer su te Dyngho i Bolthar konačno upoznali. Kad ja završim s poslom odvest ću te do Baharanamadhe u Sylencu, a sada mi obećaj da mojim Alanđanima nećeš praviti probleme, jer oni su slabi na tvoje čari i potpuno su zbunjeni tvojim postupcima.' Opet nježno pomiluje Sonsyreyu po kosi i pogleda je nježno u oči. Sonsyrey sada već malo opuštenija pokuša imitirati alandski pozdrav: 'Na zapovijed! Obećajem da ću biti dobra Alanđanine, ali ti se ipak požuri, u Asgradu nas čekaju braća, što će o nama misliti i vrati se brzo! – Mazno trepćući očima Sonsyreya pogleda nježno Andraghonha i nestane iza vrata koja joj je maloprije pokazao. Vani je snijeg sve jače padao, a vjetar ga je sve snažnije kovitlao. Dvije visoke tamne prilike, zaogrnute i zakarabljene u plave ogrtače, slične onim ogrtačima kakve nose i Vitezovi vjetra, pojave se na ulazu u pećinu i pozdrave se s Andraghonhom: 'Daha Anakhta Wokeramh! Xawyarh naton am bienalh sia nabadonh!'
}}}}}}}}}}

… U dubinama Sunčevog sustava, s one strane Meteorskog pojasa, na najvećem Balanmunghowom Mjesecu imena Togha, u studenoj pustoši, ispod čipke raskošnih meteora, davno prije nego je procvjetala i mnogo vremena nakon što je potonula Atlantida i propali Slavni gradovi, rasla je i cvala nevjerojatna civilizacija Xawyaraca … Eh, da, ovdje bi Athumanunh mogao priječi na još tajanstvenije i još misterioznije priče o ShaENHUthy – Zvijezdi Balanmungha, ali neće! Ostavit će to za jedno drugo vrijeme, a Vama koji ovo čitate napisat će još neke kraće isječke iz Legende o Alandiji.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...