Kada je Sonsyreya mislila da joj više nema spasa, odjednom kroz vjetar začuje se glasan povik: 'Dyngho, odbij!' Sonsyrey se okrene i ugleda Shagana odjevenog u debelo toplo krzno, slično krznu bijelih vukova. Vukovi poslušaju Shagana i legnu potrbuške zadovoljno i ležerno mašući repom. 'O, Boginjo blaga, pa ti stvarno zapovijedaš i životinjama Shagane! Još samo da te vidim da letiš među zvijezdama i povjerovat ću da si ti stvarno Medyay kojeg opisuju Sychythe i Charyzmhe.' 'Hajde princezo, od hladnoće si počela buncati, a te tvoje amazonske legende ispričat ćeš mi u toplini pećine Bywakh.' – Nasmije se Shagan i nešto progovori u neku kutiju, što ponovno kod Sonsyreye izazove čuđenje: 'S kim to i u što to pričaš Shagane? Kakve sve to tajne čuvaš u ovoj divljini carstva Bijele smrti?' – Shagan se okrene prema princezi i nježno je pomiluje po promrzlom, ali lijepom i nježnom licu: 'Još u Čarobnim vrtovima točila si mi nektar i mazno se uvijala oko mene želeći upoznati moje tajne, zar ne, Plavooka? Eto vidiš, sada ih i upoznaješ. Samo te molim, nemoj se toliko uznemirivati i uzbuđivati, jer mnoge ti stvari nikad neće biti jasne. Opusti se i nemoj se brinuti, sve prepusti samo meni, a sada se nemoj uplašiti. Polako se okreni i upoznaj mog Boltharha. On će ti pomoći do vrha i nosit će te na svojim leđima, jer do tamo imamo još pola sata hoda, a snježna mećava samo što nije počela.' Sonsyrey se okrene i zamalo se onesvijesti ugledavši velikog polarnog bijelog medvjeda. 'Ne, ne! Sada stvarno vjerujem u legendu i ništa me više s tobom neće iznenaditi. Ništa mi više nemoj ni pokušavati objasniti, jer malo je potrebno da poludim! Uzmi ovaj svoj mač i pripremi se da mi to konačno objasniš u toplini te tvoje pećine i ne pokušavaj se više izmotavati kao u Čarobnim vrtovima. Pravio si se da te je nektar ošamutio i opet si se Alanđanine igrao s mojim osjećajima, zar ne? – zbunjeno je gledala Sonsyreya u velikog medvjeda koji je tiho brundao. Shagan se ponovno nasmije i reče: ' Ne, Sonsyreyo tvoji mi osjećaji puno znače i doista volim biti s tobom. Upozorio sam te Shangro na svoje postupke, pa te zato molim da mi sve oprostiš, a sada se popni Boltharhu na leđa, daj mi konačno taj mač koji već jedva vučeš za sobom i da konačno krenemo!' Kada su, nakon kraćeg hoda prema vrhu planine, stigli pred pećinu, Shagan pomogne Sonsyrey i obrati se vukovima i medvjedu: 'Ostanite u pećini dok ne prođe mećava i hvala na pomoći tebi Dyngho i tebi Boltherhe! Shagan i Sonsyreya uđu u jedan otvor u stijeni pećine koji se za njima zatvori, a svijetla se upale i pred Sonsyreyom se prikaže toplo zagrijana prostorija s potrebitim namještajem puna toplih tepiha i krzna, te s još mnogo stvari koje su joj bile nepoznate. 'Iza ovih vrata možeš se okupati i malo osvježiti, naši domaćini Xawyarcy pripremili su ti najmanji zimski kombinezon koji možeš obući, a Polpah ti je uredio i toplu kupku. Tu smrznutu odjeću skini sa sebe i ostavi je tamo, a ako ti još nešto treba reci meni princezo! 'No, gdje su ti naši domaćini i tko su oni Shagane?' 'Ovo ti je dio baze Xawyaraca pripremljen za moj boravak, a da ih sada upoznaš možda bi bilo malo previše za tebe. Kada se mećava smiri spustit ćemo se u Asgrad, a tamo će ti sigurno biti udobnije. Ja moram nešto riješiti još dan dva s Xawyarcyma, a ti ćeš za to vrijeme obećati meni da se nećeš puno motati izvan grada po planini iako sada nema opasnosti za tebe, jer su te Dyngho i Bolthar konačno upoznali. Kad ja završim s poslom odvest ću te do Baharanamadhe u Sylencu, a sada mi obećaj da mojim Alanđanima nećeš praviti probleme, jer oni su slabi na tvoje čari i potpuno su zbunjeni tvojim postupcima.' Opet nježno pomiluje Sonsyreyu po kosi i pogleda je nježno u oči. Sonsyrey sada već malo opuštenija pokuša imitirati alandski pozdrav: 'Na zapovijed! Obećajem da ću biti dobra Alanđanine, ali ti se ipak požuri, u Asgradu nas čekaju braća, što će o nama misliti i vrati se brzo! – Mazno trepćući očima Sonsyreya pogleda nježno Andraghonha i nestane iza vrata koja joj je maloprije pokazao. Vani je snijeg sve jače padao, a vjetar ga je sve snažnije kovitlao. Dvije visoke tamne prilike, zaogrnute i zakarabljene u plave ogrtače, slične onim ogrtačima kakve nose i Vitezovi vjetra, pojave se na ulazu u pećinu i pozdrave se s Andraghonhom: 'Daha Anakhta Wokeramh! Xawyarh naton am bienalh sia nabadonh!'
}}}}}}}}}}
… U dubinama Sunčevog sustava, s one strane Meteorskog pojasa, na najvećem Balanmunghowom Mjesecu imena Togha, u studenoj pustoši, ispod čipke raskošnih meteora, davno prije nego je procvjetala i mnogo vremena nakon što je potonula Atlantida i propali Slavni gradovi, rasla je i cvala nevjerojatna civilizacija Xawyaraca … Eh, da, ovdje bi Athumanunh mogao priječi na još tajanstvenije i još misterioznije priče o ShaENHUthy – Zvijezdi Balanmungha, ali neće! Ostavit će to za jedno drugo vrijeme, a Vama koji ovo čitate napisat će još neke kraće isječke iz Legende o Alandiji.
Post je objavljen 13.04.2007. u 23:20 sati.