Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 02.12.2006.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Geb – božanski pravednik ratnik veličanstveni

Geb je sin Shua i Tefnut, unuk Atuma stvoritelja, bog je Zemlje, a zajedno sa svojom družicom Nut čini drugi božanski par. Geb je otac Ozirisa, Horusa ura, Seta, Izide i Neftide. Zemlja je smatrana tijelom Gebovim, pa je on ponekad prikazivan kako leži sa zgrčenim nogama koje predstavljaju planine (Athumanunhova sličica broj 2). Boja kože Geba je ponekad zelena, jer ona simbolizira plodnost i rastlinje Zemlje. Tako iz tijela Geba niću biljke i u njegovo tijelo sahranjuju se mrtvi. Geb je stoga neumoljivi pravednik, on čvrsto drži nepravednike (grješnike) i ne dozvoljava im da napuste svoje grobnice, dok je pravednicima, koji su sukladno svim pravilima opremljeni 'magičnim riječima', dopušteno da izlaze iz svojih grobnica i plove nebeskom barkom Raovom. Ponekad je Geb prikazivan s guskom iznad glave (Athumanunhova sličica broj 1) i tada je nazivan 'Veliki Gakač' jer su drevni Egipćani vjerovali da je upravo guska snijela jaje iz koje se kasnije izleglo Sunce (Benuu – po Athumanunhu, Benuu je drevni egipatski feniks). Legende drevnih Egipćana zapisale su da je Geb bio božanski kralj koji je vladao u skladu s ma'at (red i poredak – po Athumanunhu) Geba je trebao naslijediti Oziris pravedni, ali umiješa se Set, te ubije brata svoga pravednika među bogovima. Geb abdicira tada u korist Horusa ura i Seta i podijeli im zemlju. Tako Horusu pripadne Sjever, Setu Jug. No, ne zadovolji se Set noćni lovac time i napadne on Horusa s moćnom vojskom Zla. Razviju se tako bitke Dobra i Zla i zavlada sukob dugotrajni sve dok se ne rodi Horus mlađi, sin Izide veličanstvene gospodarice magije, osvetnik Ozirisov. Na kraju božanski sud kojim je predsjedao Geb odluči u korist Horusa sina Ozirisova, Ra prihvati odluku i ponovno zavlada ma'at (red i poredak), a sile Zla bačene su na koljena i sputane za duže vrijeme.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...