Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 06.08.2006.
Athumanunhov odmor
Noćas, kada ga milijuni Zvijezda opkole i poklone mu plave snove, negdje daleko na toplom moru, našem najljepšem plavom moru, kada mu šum valova u blago ljetno predvečerje stane šaptati, prvo tiho, onda još tiše, pa najtiše, a zatim sve glasnije: Atlantisss, Atlantisss … Athumanunh će se pridignuti s njegove ležaljke, odložit će jednu od tisuću svojih knjiga prašnjavih, požutjelih, starih, najstarijih … Zagledat će se Athumanunh u valove, dodirivat će ih rukama i na trenutak će se opustiti, a potom uroniti u svoje plave snove. Sanjat će Athumanunh svoju Atlantidu, svoju Alandiju … Sanjat će Athumanunh najljepša mjesta gdje su nekoć davno prije živjeli ljudi u prijateljstvu i slozi, mjesta gdje su nekoć dragocjeni predmeti bili cijenjeni samo poradi svoje ljepote, mjesta gdje sada samo šutke plivaju ribe… No, je li baš Athumanunh siguran da to plivaju samo ribe? Ne kroče li to, jednom davno prije zbog častoljublja i poroka kažnjena, djeca Posjedona i dalje ulicama Atlantide, negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo… ili će se to opet Athumanunhu sve priviđati i ipak će to samo plivati i igrati se ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide…
Da, pogodili ste Athumanunh ide na zasluženi sedmodnevni aktivni odmor, a kada se vrati pisat će Vam o još nevjerovatnijim, još misterioznijim, pričama iz mitologije i legendama davno prije zaboravljenih plemena i naroda. Budite mi dobri i pozdravljeni i uživajte u ovim čarobnim i toplim ljetnim danima. Athumanunh će uživati igrajući se u pijesku i graditi čudnovate pješčane kule i utvrde, roniti u plavim dubinama i skupljati prekrasne školjke morskih dubina.
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...