Athumanunhov odmor
Noćas, kada ga milijuni Zvijezda opkole i poklone mu plave snove, negdje daleko na toplom moru, našem najljepšem plavom moru, kada mu šum valova u blago ljetno predvečerje stane šaptati, prvo tiho, onda još tiše, pa najtiše, a zatim sve glasnije: Atlantisss, Atlantisss … Athumanunh će se pridignuti s njegove ležaljke, odložit će jednu od tisuću svojih knjiga prašnjavih, požutjelih, starih, najstarijih … Zagledat će se Athumanunh u valove, dodirivat će ih rukama i na trenutak će se opustiti, a potom uroniti u svoje plave snove. Sanjat će Athumanunh svoju Atlantidu, svoju Alandiju … Sanjat će Athumanunh najljepša mjesta gdje su nekoć davno prije živjeli ljudi u prijateljstvu i slozi, mjesta gdje su nekoć dragocjeni predmeti bili cijenjeni samo poradi svoje ljepote, mjesta gdje sada samo šutke plivaju ribe… No, je li baš Athumanunh siguran da to plivaju samo ribe? Ne kroče li to, jednom davno prije zbog častoljublja i poroka kažnjena, djeca Posjedona i dalje ulicama Atlantide, negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo… ili će se to opet Athumanunhu sve priviđati i ipak će to samo plivati i igrati se ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide…
Da, pogodili ste Athumanunh ide na zasluženi sedmodnevni aktivni odmor, a kada se vrati pisat će Vam o još nevjerovatnijim, još misterioznijim, pričama iz mitologije i legendama davno prije zaboravljenih plemena i naroda. Budite mi dobri i pozdravljeni i uživajte u ovim čarobnim i toplim ljetnim danima. Athumanunh će uživati igrajući se u pijesku i graditi čudnovate pješčane kule i utvrde, roniti u plavim dubinama i skupljati prekrasne školjke morskih dubina.
Post je objavljen 06.08.2006. u 13:50 sati.