Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 27.03.2006.

Mitologija naroda Sjeverne Amerike

Vatra i Plamena ptica

U mitologiji plemena Kowychanha postoji i jedna priča o tome kako su ljudi dobili vatru od Plamene ptice. Sada će Vam i nju Athumanunh napisati. U pradavna vremena pleme Kowychanha živjelo je u toplim krajevima, pa im vatra nije trebala, a meso su sušili na Suncu i jeli ga sirovo. Onda pak sa Sjevera stignu hladnija vremena. Kowychanhi su bili prisiljeni graditi pueble, ali u njima je i dalje bilo hladno. Tako u njihovo selo jednog dana doleti božanska Plamen-ptica. Ona upozori sve poglavice da će nastupiti još hladniji dani, pa bi bilo potrebito da im ona pokloni vatru. Poglavice Kowychanha u čudu su se pogledavali, jer nisu znali što je to vatra i što bi oni trebali raditi s njom. Plamen-ptica im objasni za što sve mogu uporabiti vatru, ali da će ona vatru sa svog repa dati samo najpravičnijem, najstrpljivijem i najupornijem. Tako neka za sutra priprave sve ljude koji trebaju nabrati smolastih borovih grana i okupe ih nasred sela. Drugo jutro skupilo se mnoštvo, muško i žensko, staro i mlado. Drugo jutro pojavi se Plamen-ptica, ali postavi još jedan uvjet: vatru će dobiti onaj koji nikada nikome nije odbio pomoć. 'Ima li među vama takvih'' pitala je Plamen-ptica. Mnoštvo je jednoglasno odgovorilo potvrdno. Plamen-ptica poleti, a za njom potrči mnoštvo Kowychanha. Dugo su Kowychanhi slijedili Plamen-pticu kroz močvare, guste šume i visoke planine i sve ih je više odustajalo putem negodujući da ta vatra tog njihovog truda nije vrijedna. Na kraju je ostao samo jedan najsnažniji ratnik koji u sebi pomisli: 'Baš je dobro što su svi odlučili odustati tako ću samo ja postati vlasnik vatre i svi će mi za nju morati dat najbolje kože.' Plamen-ptica stane i prekori ga: 'Ni ti nisi zaslužio vatru, jer misliš samo na sebe.' Plamenorepa odleti i vrati se natrag u prazno selo Kowychanha jer se još nitko nije uspio vratiti s dugog puta. No, Plamen-ptica u jednom pueblu primijeti mladu djevojku: 'Zašto ti djevojko nisi pošla sa svojim suplemenicima?' Djevojka tiho odgovori Plamen-ptici: 'Nisam imala kome ostaviti bolesnog i nemoćnog oca.' Plamen-ptica je upita: 'Gdje su ti smolaste grane? Ti si zaslužila vatru.' Plamen-ptica upali djevojci vatru i odleti. Nastane silna zima, a prvi Kowychanhi stanu se vračati u svoje selo. U pueblu djevojke i njezinog oca vatra je širila ugodnu toplinu. Djevojka nesebično otvori vrata svog puebla i pozva redom svoje suplemenike da na njezinoj vatri upale svoje smolaste grane i tako vatru odnesu u svoje pueble. Tako je u ta davna vremena vatra dospjela među Kowychanhe zaslugom skromne djevojke.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...