Vatra i Plamena ptica
U mitologiji plemena Kowychanha postoji i jedna priča o tome kako su ljudi dobili vatru od Plamene ptice. Sada će Vam i nju Athumanunh napisati. U pradavna vremena pleme Kowychanha živjelo je u toplim krajevima, pa im vatra nije trebala, a meso su sušili na Suncu i jeli ga sirovo. Onda pak sa Sjevera stignu hladnija vremena. Kowychanhi su bili prisiljeni graditi pueble, ali u njima je i dalje bilo hladno. Tako u njihovo selo jednog dana doleti božanska Plamen-ptica. Ona upozori sve poglavice da će nastupiti još hladniji dani, pa bi bilo potrebito da im ona pokloni vatru. Poglavice Kowychanha u čudu su se pogledavali, jer nisu znali što je to vatra i što bi oni trebali raditi s njom. Plamen-ptica im objasni za što sve mogu uporabiti vatru, ali da će ona vatru sa svog repa dati samo najpravičnijem, najstrpljivijem i najupornijem. Tako neka za sutra priprave sve ljude koji trebaju nabrati smolastih borovih grana i okupe ih nasred sela. Drugo jutro skupilo se mnoštvo, muško i žensko, staro i mlado. Drugo jutro pojavi se Plamen-ptica, ali postavi još jedan uvjet: vatru će dobiti onaj koji nikada nikome nije odbio pomoć. 'Ima li među vama takvih'' pitala je Plamen-ptica. Mnoštvo je jednoglasno odgovorilo potvrdno. Plamen-ptica poleti, a za njom potrči mnoštvo Kowychanha. Dugo su Kowychanhi slijedili Plamen-pticu kroz močvare, guste šume i visoke planine i sve ih je više odustajalo putem negodujući da ta vatra tog njihovog truda nije vrijedna. Na kraju je ostao samo jedan najsnažniji ratnik koji u sebi pomisli: 'Baš je dobro što su svi odlučili odustati tako ću samo ja postati vlasnik vatre i svi će mi za nju morati dat najbolje kože.' Plamen-ptica stane i prekori ga: 'Ni ti nisi zaslužio vatru, jer misliš samo na sebe.' Plamenorepa odleti i vrati se natrag u prazno selo Kowychanha jer se još nitko nije uspio vratiti s dugog puta. No, Plamen-ptica u jednom pueblu primijeti mladu djevojku: 'Zašto ti djevojko nisi pošla sa svojim suplemenicima?' Djevojka tiho odgovori Plamen-ptici: 'Nisam imala kome ostaviti bolesnog i nemoćnog oca.' Plamen-ptica je upita: 'Gdje su ti smolaste grane? Ti si zaslužila vatru.' Plamen-ptica upali djevojci vatru i odleti. Nastane silna zima, a prvi Kowychanhi stanu se vračati u svoje selo. U pueblu djevojke i njezinog oca vatra je širila ugodnu toplinu. Djevojka nesebično otvori vrata svog puebla i pozva redom svoje suplemenike da na njezinoj vatri upale svoje smolaste grane i tako vatru odnesu u svoje pueble. Tako je u ta davna vremena vatra dospjela među Kowychanhe zaslugom skromne djevojke.
Post je objavljen 27.03.2006. u 19:57 sati.