Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 21.03.2006.
Mitologija naroda Sjeverne Amerike
Kako su jeleni prestali proganjati ljude – mit naroda Sauka
U davna prastara vremena mnoge šumske životinje proganjale su i napadale ljude. Jednom bogu stvoritelju Visake to dozlogrdi i on odluči odučiti šumske zvijeri i druge šumske stvorove od proganjanja ljudi. Tako Visake sretne jelena i mirno ga priupita: 'Kamo tako žuriš prijatelju?' Jelen dakako nije prepoznao velikog boga Visake, pa mu je usput odgovorio: 'Ma ne pitaj! Žurim u lov na ljude. Nisi li možda vidio kojeg čovjeka u blizini?' Visake mu odgovori: 'Vidio sam ga na jednu milju odavde na jednom šumskom proplanku.' Jelen se brže-bolje dade u potragu, a Visake nabere punu vreću najkiselijih divljih jabuka. Vreću stavi sebi na leđa i preko nje obuče kožnu tuniku. Izgledalo je da je vreća s kiselim jabukama zapravo leđa čovjeka u kojeg se prerušio Visake. Visake potraži jelena koji ga ovaj puta nije prepoznao, pa je u dva-tri skoka dograbio Visakea za leđa svojim snažnim zubima. Istog trenutka jelen ispusti leđa čovjeka (vreću s kiselim jabukama) i stane pljuvati gadeći se pri tomu. Dugo je još jelen gadeći se okusu pljuvao i usput pričao svim šumskim stvorovima kako je gadnog okusa ljudsko meso. Od tog trenutka jeleni i druge plahe šumske životinje izbjegavaju susrete s ljudima i radije se drže podalje od njih.
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...