Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 20.03.2006.

Grčka mitologija

Ljudski naraštaji u mitologiji

Besmrtni bogovi stvoriše ljudski rod koji je u početku bio sretan i blagoslovljen. Bilo je to u doba kada je Nebom vladao Kron. Ljudski rod je stvoren i počelo je zlatno doba, ljudi su živjeli poput blaženih, nisu znali za brige, nisu trebali raditi, nikada nisu upoznali tugu i bol. Život ljudi prolazio je u radosti i sreći, bez bolesti, ispunjen vječitim zabavama i gozbama. Smrt koja bi nastupila nakon dugog, dugog, čak predugog života dolazila je kao spokojan i tihi san. Zemlja je bila darežljiva prema ljudima zlatnoga doba, oranice su rađale same od sebe, a stada su bila mnogobrojna i mirno pasla na plodnim pašnjacima. Ljudi zlatnoga doba nisu poznavali ratove i bitke, a i sami bogovi silazili bi među ljude i s njima zapodjevali razgovore i od njih tražili savjete. Nakon smrti ljudi zlatnoga doba postajali bi dobri duhovi koji su štitili i branili pravdu, a osuđivali i kažnjavali zlo. No, zlatni ljudski rod iznenada je izumro, pa su bogovi bili prisiljeni stvoriti novi ljudski rod koji se naziva srebreni. Taj novi naraštaj ljudi više nije bio sretan kao zlatni naraštaj. Ljudi srebrenog doba ni po snazi ni po umu nisu bili jednaki ljudima zlatnoga naraštaja. Bilo je potrebito čak stotinu godina da ljudi srebrenog doba odrastu i ojačaju te da napuste svoje roditelje i počnu živjeti samostalno. Poradi toga njihov život u zrelom dobu bio je izuzetno kratak. Ljudi srebrenog naraštaja nisu se pokoravali bogovima i nisu im željeli prinositi žrtve. Zeus se rasrdio na ljude srebrenog naraštaja i bacio ih je u podzemno carstvo gdje su nastavili živjeti ne znajući za tugu ni radost. Nakon srebrenog, Zeus je stvorio ljude bakrenog naraštaja od drške svojega teškog bakrenog koplja. Bili su to izuzetno snažni i vrlo strašni ljudi. Bili su izuzetno visoki rastom i neizmjerno snažni, nisu trebali hranu, pa nisu ni poznavali zemljoradnju, a isto tako nisu jeli ni plodove, a ni meso. Ljudi bakrenog naraštaja međusobno su se uništili u bespoštednim ratovima i sukobima. Nakon bakrenog naraštaja Zeus je stvorio novi naraštaj, a bio je to naraštaj heroja. Naraštaj koji je bio skoro ravan bogovima (polubogovi), bio je to pravičniji naraštaj ljudi od bakrenog naraštaja. Međutim, naraštaj heroja nezaustavno je nestajao ginući u opasnim i krvavim bitkama (pored sedam vratiju kod grada Tebe u Kadmovoj zemlji boreći se za Edipovo nasljedstvo – po Athumanunhu) Najveći ih je broj izginuo tijekom Trojanskog rata pod zidinama Troje. Zeus ih je, nakon što ih je ugrabila Smrt, naselio na 'otoke sretnih', na sam rub poznatog Svijeta i daleko od živih. ('otoci sreće' nalaze se u uzburkanim vodama strašnog Oceana – po Athumanunhu) Posljednji ljudski naraštaj, peti, željezni naraštaj stvoren je i traje još i dan danas. Ljude željeznog naraštaja noću i danju tišti tuga i umara rad, muče ih raznorazne brige, stalno im se miješa dobro i zlo. Athumanunh u svojim promišljanjima pokušat će Vam navesti neke od briga i muka željeznog naraštaja ljudi: djeca ne poštuje svoje vlastite roditelje, prijatelj više nije odan prijatelju, gost ne nalazi gostoprimstvo, među rođenom braćom više ne vlada sloga, među supružnicima nema ljubavi, nitko više ne cijeni i ne poštuje Pravdu i Istinu, svuda vlada nasilje i nema više dobra. Željezni naraštaj poštuje samo novac, oholost i silu. Athumanunhu je postalo jasno da su bajne božice, odjevene u prozirne bijele haljine, imena Savjest i Pravda zauvijek napustile ljude željeznog doba, pa su se stoga lagano među željezni naraštaj ukorijenile mračne božice Zlo i Nevolja.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...