Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 18.03.2006.
Grčka mitologija
Tajnovito doba Noći – vrijeme kada Selena ljubi Endimiona
Lagano, polako i nečujno Nebom vuku kola crni snažni konji. Božica Nikta, božica Noći putuje Nebom u svojim kočijama, a njezin tamni ogrtač natkriva čitavu Zemlju. Tama polako obavija sve unaokolo, sva živa bića, ljudi i bogovi polako tonu u blaženi San. Oko nečujne kočije Niktine tiskaju se mnogobrojne Zvijezde i Zvjezdice i na usnulu Zemlju prosipaju svoju lažnu svijetlost. Noć je zamijenila Dan. Pored kočije Nikte mirno jašu i čuvaju je snažni i mladi sinovi božice Zore (Aurora) Eol i Astrej. Onda pak se iz smjera Istoka na Nebo stane penjati božica Selena, božica Mjesec, u kočiji koju vuku tvrdorogi snažni bikovi. Selenina bijela gotovo prozirna haljina i njezin bijeli veo u obliku polumjeseca obasjavaju zaspalu zemlju i kao da je zalijevaju svojim srebrenim zrakama. Na kraju svog puta Selena se spušta u duboku pećinu planine Latme u tajnovitoj zemlji Kariji, jer tamo spava utonuo u vječni San prekrasni bog vječiti mladić Endimion (Endimion je prastari karijski bog Sna – po Athumanunhu) Neizmjerno ljubi i voli Selena Endimiona, svake se noći Selena naginje nad Endimiona, miluje ga i šapuće mu najslađe i najnježnije ljubavne riječi. No, usnuli Endimion ne čuje Selenin ljubavni šapat, pa je poradi toga i Selenina (mjesečeva svijetlost) svijetlost koju prosipa po usnuloj Zemlji vrlo tužna. Jutro je sve bliže i bliže, pa se božica Selena mora žurno udaljiti prema horizontu, a na dalekom Istoku već se pojavljuje rumena vjesnica božice Zore Eolforos (Jutarnja Zvijezda). Iza nje odmah se pojavljuje i ružičastoprsta Aurora koja otvara vrata iza koji će se pojaviti svijetli bog Helios (bog Sunce). Obučena u svjetložutu haljinu uzlijeće Aurora svojim ružičastim krilima na osvijetljeno Nebo koje je obojano ružičastim svijetlom. Iz svog zlatnog ćupa sipa Aurora, na još uvijek usnulu Zemlju, kapljice rose. Kapljice u tišini padaju na travu i cvijeće koje se stane presijavati u dijamantnim bojama. Tog trenutka zemlja počinje mirisati kao mlada djevojka i probuđena iz slatkog sna Zemlja pozdravlja Heliosa koji izranja na obzoru Istoka. Svijetli Helios izlazi iz dubina Oceana i penje se na Nebo u svojim kolima koja vuku četiri snažna konja kojima žilama teče vatra. Kada ugledaju Heliosa Zvijezde i Zvjezdice stidljivo se sklanjaju i bježe u njedra tamne majke Nikte (Noći). Helios svijetli sve snažnije i sve je više na Nebu s kojeg nesebično prosipa svoje životodavne zrake na Zemlju na kojoj sve raste zadovoljno toplinom i životom. Onda pak kada završi svoj dnevni put Helios se na Zapadu spušta u svijetle vode Oceana gdje ga čeka njegov zlatni čamac koji će ga odnijeti natrag na Istok u njegov čudnovati dvorac. U tom tajnovitom dvoru Helios će se odmoriti tijekom vladavine Nikte kako bi slijedećeg dana izašao u zlatnom bljesku.
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...