Tajnovito doba Noći – vrijeme kada Selena ljubi Endimiona
Lagano, polako i nečujno Nebom vuku kola crni snažni konji. Božica Nikta, božica Noći putuje Nebom u svojim kočijama, a njezin tamni ogrtač natkriva čitavu Zemlju. Tama polako obavija sve unaokolo, sva živa bića, ljudi i bogovi polako tonu u blaženi San. Oko nečujne kočije Niktine tiskaju se mnogobrojne Zvijezde i Zvjezdice i na usnulu Zemlju prosipaju svoju lažnu svijetlost. Noć je zamijenila Dan. Pored kočije Nikte mirno jašu i čuvaju je snažni i mladi sinovi božice Zore (Aurora) Eol i Astrej. Onda pak se iz smjera Istoka na Nebo stane penjati božica Selena, božica Mjesec, u kočiji koju vuku tvrdorogi snažni bikovi. Selenina bijela gotovo prozirna haljina i njezin bijeli veo u obliku polumjeseca obasjavaju zaspalu zemlju i kao da je zalijevaju svojim srebrenim zrakama. Na kraju svog puta Selena se spušta u duboku pećinu planine Latme u tajnovitoj zemlji Kariji, jer tamo spava utonuo u vječni San prekrasni bog vječiti mladić Endimion (Endimion je prastari karijski bog Sna – po Athumanunhu) Neizmjerno ljubi i voli Selena Endimiona, svake se noći Selena naginje nad Endimiona, miluje ga i šapuće mu najslađe i najnježnije ljubavne riječi. No, usnuli Endimion ne čuje Selenin ljubavni šapat, pa je poradi toga i Selenina (mjesečeva svijetlost) svijetlost koju prosipa po usnuloj Zemlji vrlo tužna. Jutro je sve bliže i bliže, pa se božica Selena mora žurno udaljiti prema horizontu, a na dalekom Istoku već se pojavljuje rumena vjesnica božice Zore Eolforos (Jutarnja Zvijezda). Iza nje odmah se pojavljuje i ružičastoprsta Aurora koja otvara vrata iza koji će se pojaviti svijetli bog Helios (bog Sunce). Obučena u svjetložutu haljinu uzlijeće Aurora svojim ružičastim krilima na osvijetljeno Nebo koje je obojano ružičastim svijetlom. Iz svog zlatnog ćupa sipa Aurora, na još uvijek usnulu Zemlju, kapljice rose. Kapljice u tišini padaju na travu i cvijeće koje se stane presijavati u dijamantnim bojama. Tog trenutka zemlja počinje mirisati kao mlada djevojka i probuđena iz slatkog sna Zemlja pozdravlja Heliosa koji izranja na obzoru Istoka. Svijetli Helios izlazi iz dubina Oceana i penje se na Nebo u svojim kolima koja vuku četiri snažna konja kojima žilama teče vatra. Kada ugledaju Heliosa Zvijezde i Zvjezdice stidljivo se sklanjaju i bježe u njedra tamne majke Nikte (Noći). Helios svijetli sve snažnije i sve je više na Nebu s kojeg nesebično prosipa svoje životodavne zrake na Zemlju na kojoj sve raste zadovoljno toplinom i životom. Onda pak kada završi svoj dnevni put Helios se na Zapadu spušta u svijetle vode Oceana gdje ga čeka njegov zlatni čamac koji će ga odnijeti natrag na Istok u njegov čudnovati dvorac. U tom tajnovitom dvoru Helios će se odmoriti tijekom vladavine Nikte kako bi slijedećeg dana izašao u zlatnom bljesku.
Post je objavljen 18.03.2006. u 20:30 sati.