Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 10.01.2006.

Sumerska mitologija

Utnapištim daruje biljku vječne mladosti Gilgamešu

… 'Čim je Enlil namirisao miomirisni dim moje žrtve, on se razgnjevi: - zar se netko od tih bučnih smrtnika spasio? Trebali su svi do jednoga izginuti! Netko ih je sigurno upozorio. – Mudri Ea mu odgovori: - Potop je sudbina odviše okrutna da stigne cijelo čovječanstvo. Barem ovaj čovjek zaslužio je da se spasi. Ipak ja ga nisam upozorio. Čovjek je usnio san. – Enlilov gnjev tada se odjednom stiša. On me uzme za ruku i pored mene postavi moju ženu. Mi kleknusmo i dodirnusmo svoja čela, a Enlil tada kaza: - Sve dosad Utnapištim bijaše smrtan. Odsada će on i njegova žena biti poput bogova.' Sada Utnapištim strogo pogleda Gilgameša: 'E, pa Gilgamešu, kako ćeš ti privoljeti bogove da ti podare vječni život? Za početak moraš ostati budan šest dana i sedam noći.' No, čim je Utnapištim to dorekao, Gilgameša istodobno svlada slatki san, te on spavaše šest dana i sedam noći. Utnapištimova žena svakog je jutra pokraj Gilgameša polagala svježe ispečen kruh. Napokon Utnapištim probudi Gilgameša koji nije želio povjerovati da je spavao tako dugo, no, Utnapištim mu pokaže na kruh: 'Pogledaj kruh pored sebe! Samo je današnji svježe pečen, a ostali su se već dobrano posušili i ustajali.' Gilgameš se sada rastuži: 'Zar doista nema ničega što bih mogao učiniti da postanem besmrtan. Smrt mi se prikrada čak i u snu.' Utnapištim ipak utješi Gilgameša: 'Nisi uzalud prevalio toliki put. Na obalama mora gorčine raste biljka trnovita koja će ti ako je pojedeš vratiti mladost.' Tako Gilgameš ubere biljku koju prozva 'Starac iznova pomlađen' i ponese je sa sobom u grad Uruk u namjeri da je prvo iskuša na starcima grada Uruka, a potom na sebi. No, kada se zaustavio pored jezera da se umije i opere, zmija mu se prikrade i pojede mu biljku. Eto, tako od toga trenutka zmije svake godine presvlače svoju kožu i opetovano postaju mlade, a čovjek, koji je jednom izgubio biljku vječne mladosti više je nikada nije pronašao.

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...