Utnapištim daruje biljku vječne mladosti Gilgamešu
… 'Čim je Enlil namirisao miomirisni dim moje žrtve, on se razgnjevi: - zar se netko od tih bučnih smrtnika spasio? Trebali su svi do jednoga izginuti! Netko ih je sigurno upozorio. – Mudri Ea mu odgovori: - Potop je sudbina odviše okrutna da stigne cijelo čovječanstvo. Barem ovaj čovjek zaslužio je da se spasi. Ipak ja ga nisam upozorio. Čovjek je usnio san. – Enlilov gnjev tada se odjednom stiša. On me uzme za ruku i pored mene postavi moju ženu. Mi kleknusmo i dodirnusmo svoja čela, a Enlil tada kaza: - Sve dosad Utnapištim bijaše smrtan. Odsada će on i njegova žena biti poput bogova.' Sada Utnapištim strogo pogleda Gilgameša: 'E, pa Gilgamešu, kako ćeš ti privoljeti bogove da ti podare vječni život? Za početak moraš ostati budan šest dana i sedam noći.' No, čim je Utnapištim to dorekao, Gilgameša istodobno svlada slatki san, te on spavaše šest dana i sedam noći. Utnapištimova žena svakog je jutra pokraj Gilgameša polagala svježe ispečen kruh. Napokon Utnapištim probudi Gilgameša koji nije želio povjerovati da je spavao tako dugo, no, Utnapištim mu pokaže na kruh: 'Pogledaj kruh pored sebe! Samo je današnji svježe pečen, a ostali su se već dobrano posušili i ustajali.' Gilgameš se sada rastuži: 'Zar doista nema ničega što bih mogao učiniti da postanem besmrtan. Smrt mi se prikrada čak i u snu.' Utnapištim ipak utješi Gilgameša: 'Nisi uzalud prevalio toliki put. Na obalama mora gorčine raste biljka trnovita koja će ti ako je pojedeš vratiti mladost.' Tako Gilgameš ubere biljku koju prozva 'Starac iznova pomlađen' i ponese je sa sobom u grad Uruk u namjeri da je prvo iskuša na starcima grada Uruka, a potom na sebi. No, kada se zaustavio pored jezera da se umije i opere, zmija mu se prikrade i pojede mu biljku. Eto, tako od toga trenutka zmije svake godine presvlače svoju kožu i opetovano postaju mlade, a čovjek, koji je jednom izgubio biljku vječne mladosti više je nikada nije pronašao.
Post je objavljen 10.01.2006. u 20:35 sati.