Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 28.11.2005.

Grčka mitologija

Dok je tako Posejdon u svom morskom carstvu uživao vrhovni autoritet na Olimpu je s ostalim bogovima imao dosta problema. Prvo je ušao u svađu s Atenom ljepokosom s kojom se sporio oko toga tko će vladati Atikom, pa je onda zapodjenuo svađu i s Heliosom oko Korinta, pa opet s Dionizom oko Naksa, s Apolonom je u svađi bio poradi Delfa, a s Herom oko Arga, na kraju se posvadio i sa samim Zeusom oko otoka Egine. Upravo Posejdon je podigao sve ostale bogove na pobunu protiv Zeusa kojeg je svezao za prijestolje. No, Zeusu je u pomoć priskočila upravo morska božica Tetida (Ovo je majka Ahilejeva – po Athumanunhu, a ona je na Olimp poslala strašnog storukog Posejdonovog sina Brijareja. Čim ga je Posejdon vidio na Olimpu odmah se bacio na njega, pa je ispustio konopac koji je držao Zeusa privezanog za prijestolje. Zeus se brzo oslobodio, rastjerao pobunjene bogove i smirio svoga brata Posejdona, jer ipak je on bio najviši bog na Olimpu). Inače, općenito gledajući, Posejdon je bio ugodan u društvu i činio je mnoge usluge ljudima. Ljudima je poklonio konja i podučio ih kako da ga upregnu i koriste ga u svakodnevnim teškim poslovima. Zemlji je podari kišu i vlagu kako bi biljke mogle rasti i bujati. Zemlju Tesaliju spasio je od nestanka pod vodama potopa jer je svojim trozupcem načinio korito rijeke Penej kojim je voda otekla do mora. Rimljani su ga štovali kao Neptuna i bez obzira što je u Trojanskom ratu bio na strani Ahejaca, Rimljani su mu bili zahvalni što je spasio Eneju jednog od trojanskih vojskovođa, a koji je opet kasnije u Italiji gdje se nastanio podigao prve pretke drevnih Rimljana. Supružnica i žena Posejdonova bila je morska božica Amfitrita, kćer starog morskog boga Nereja, odnosno jedna od pedeset nereidi.. S nereidom Amifitritom Posejdon je imao sina Tritona. Morski bog Triton bio je najomiljeniji Posejdonov sin. Dakako, poput mlađeg brata Zeusa i Posejdon je imao izvanbračne djece i mnogobrojno potomstvo (opet ne poput Zeusa kojeg bi tu bilo teško dostići čak i samom Posejdonu – po Athumanunhu) Tako je s nimfom Toosom Posejdon izrodio kiklope, s nimfom Libijom kralja Sidonije Agenora, s nimfom Naidom morskog boga Proteja, s božicom Gejom diva Anteja, Brijareja i druge. Mitologija ga je zapamtila i kao oca atenskog junaka Tezeja kojeg je imao iz odnosa s Etrom ženom atenskog kralja Egeja.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...