Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 27.11.2005.

Grčka mitologija

Posejdon – bog mora, sin titana Krona i titanke Reje, brat Zeusov

Posejdon je bio jedan od trojice (Zeus, Posejdon, Had) najmoćnijih grčkih bogova i najviši vladar velikog morskog carstva. Svi ostali morski bogovi bili su u podređenom položaju Posejdona, a bio je i gospodar svih morskih životinja. Bespogovorno Posejdon je odlučivao o svemu što se događalo na moru i u moru. Oružje mu je bio strašan trozubac kojim je mogao ukrotiti najsilnije i najveće valove koji su u mitološko doba bili prevrtljive ćudi. Kada bi Posejdon bijesno udario svojim trozubcem u kopnu nastajao bi strahovit zemljotres. Posejdon je bio žestoke, silovite, ali i nestalne naravi, baš kao i bića kojima je vladao (plahovita - ribe, silovita – morski predatori i umiljata – dupini, kitovi, po Athumanunhu). Posejdona su se najviše plašili i štovali ga pomorci i narodi pomorskih krajeva drevne Grčke. Svoju veliku vlast i moć Posejdon je dobio nasljednim pravom i kockom. (Athumanunh vam je kod Zeusa opisao da su braća nakon svrgavanja oca Krona s vlasti i ratom protiv titana kockom odlučili tko će od njih gdje vladati) Kasnije u sporovima sa ostalim bogovima Olimpa Posejdon je mnogo puta isticao da je i on 'jednak u pravu' s najvišim bogom, mlađim bratom njegovim, Zeusom. Posejdon je također držao do toga da vlast nad morem i pod morem nije dobio Zeusovom milošću, pa mu na tom području nije priznavao vlast niti je želio da se pokori njegovoj volji na tom području. Posejdonovo sjedište bila je predivna palača u Ajgeji (po Athumanunhu i mitologiji njegovoj to mjesto je negdje na području zapadne obale Eubeje, ili pak možda na sjevernoj obali Aheje. Kad Athumanunh bude siguran onda Vam to napiše, a do tada neka bude tako kako je sada napisao) Iz svoje Ajgeje Posejdon bi na Olimp odlazio u svojim morskim kolima koja su vukli zlatogrivi konji. Kada se Posejdon vozio po moru pratili bi ga svi morski bogovi i mnogobrojni morski stvorovi, a zaštitu su mu pružali najstrašniji stvorovi mora. Bile su to morske nemani koje su osjećale da bi možda mogle zatrebati strašnom gospodaru svome i biti mu u pomoći. Tako je jednu morsku neman Posejdon poslao protiv mitskog grada Troje (to nije bilo tijekom rata Trojanaca i Ahejaca, bilo je to nešto prije kada su Trojanci odbili isplatiti obećanu nagradu Posejdonu za pomoć tijekom gradnje neosvojivih zidina grada Troje – prema Athumanunhu), a drugi put neman je poslao Posejdon u zemlju kralja Kefeja, jer njegova je žena svojom pretjeranom hvalisavošću uvrijedila morske nimfe miljenice Posejdonove. (Dakle, dva puta je Posejdon u osveti rabio strašne morske nemani, jednom protiv Troje kada je neman trebala usmrtiti predivnu Laomedontovu kćer Hesionu, a drugi put protiv kralja Kefeja kada je druga morska neman trebala usmrtiti lijepu Andromedu. Kako je to sve prošlo jednom će Vam i to napisati Athumanunh) No, prgavi Posejdon znao se osvećivati i osobno, pa je tako i razorio svojim trozupcem trojanske bedema, osobno je progonio i Odiseja koji mu je na povratku iz Trojanskog rata oslijepio strašnog jednookog kiklopa Polifema. (Iako se Odisej pobrinuo da lažnim imenom sakrije svoj trag to mu je uspjelo jedino kod kiklopa braće Polifemove, no Posejdon je proniknuo u Odisejevu prijevaru i zato ga neumorno proganjao deset godina. Sve do trenutka kada se nije umiješao Zeus, kojem se napokon smilio Odisej, te prevario Posejdona u trenutku njegove nepažnje i Odiseju konačno osigurao put do Itake. Naime Athumanunh Vam priča u trenutku kada je Polifem pitao Odiseja za ime, ovaj mu je bez razmišljanja rekao da mu je ime NITKO, pa kad ga je Odisej oslijepio i tako omogućio svojim mornarima da pobjegnu iz pećine Polifema, te kad su na Polifemovo urlanje stigla braća njegova, ostali jednooki kiklopi i upitali Polifema tko mu je to učinio ovaj se derao iz sveg glasa – NITKO! Kiklopi su se brzo razišli misleći da im je brat malo skrenuo, a Odisej je to iskoristio, te se otisnuo na otvoreno more. No, tamo ga je dočekao Posejdon koji nije nasjeo na njegovu prijevaru).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...