Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 25.11.2005.

Grčka mitologija

Zakonita supruga Zeusa bila je prelijepa i dostojanstvena božica Hera. S Herom, Zeus je imao troje djece boga jarosnog (divljačkog, koljačkog) rata Aresa, božanskog kovača i oružara boga Hefesta i božicu vječne mladosti predivnu Hebu. Zeus je doista visoko cijenio Heru i iskazivao joj sve dužne počasti. (No, to mu nije bila zapreka da je prevari čim bi se našao u društvu neke božice ili smrtne žene – po Athumanunhu) Doista, taj nepopravljivi ženskaroš Zeus, birao je ljubavnice jednakim redom kako među božicama, tako i među smrtnim ženama. Sada će Vam Athumanunh ispisati poduži popis tih njegovih ljubavnih avantura iz kojih su rođeni mnogobrojni bogovi i junaci, mnogobrojne božice i smrtne ljepotice. Idemo onda nekim redom: s Demetrom imao je kćer Persefonu, s Mnemosinom božicom pamćenja imao je devet kćeri, devet predivnih i očaravajućih muza (Talija – muza komedije, Uranija – muza astronomije, Melpomena – muza tragedije, Polihimnija – muza lirike, Erato – muza poezije, Klio – muza povijesti, Kaliopa – muza deklamacije (glasnogovorništva), Euterpa – muza muzike i Terpsihora – muza plesa), s Eurinomom imao je Harite, s Tetidom (ovo nije božica Tetida majka Ahilova – po Athumanunhu) je imao četiri kćeri imena Hore – božice godišnjih doba, Moire i Diku, s Dionom Afroditu, s Majom Hermesa, s Letom božanske blizance (po njima je i znak u horoskopu – po Athumanunhu) Apolona i Artemidu. Veliki broj Zeusovih ljubavnica uopće nisu uopće marile za Zeusa, ali je on uvijek iznalazio način da im se približi i potom se s njima sjedini. (Mnoge od smrtnih žena Zeus je zapravo prevario pretvarajući se u njihove muževe, pa su mu one ne znajući dopuštale seksualno sjedinjenje – po Athumanunhu). Ako je ono gore popis Zeusovih božanskih ljubavnica, onda će sada Athumanunh napisati popis smrtnih ljubavnica. Tako je u tom nizu Zesu sa smrtnicom Alkmenom izrodio sina Herkula (samo da Vas podsjetim da se iz veze boga i smrtnice rađaju najveći junaci mitologije i gotovo uvijek oni su kraljevi u svom narodu, pa u ponekim slučajevima oni postaju polubogovi ili čak bogovi, dok je kod veze božica i smrtnika gotovo uvijek rođeno niže božansko biće.), sa Semelom Zeus je izrodio Dioniza boga vina, s Danajom silnog Perzeja, s Europom Minosa, Sarpedona i Radamanta, s amazonskom kraljicom Antiopom blizance Amfiona i Zeta, s Ledeom sina Poliduka i kćer Helenu (najljepšu od svih smrtnih žena, ljepoticu zbog koje je izbio strašan i bespoštedan rat u kome padoše silni i vrli junaci, poradi ljepote Helenine i gluposti Parisove propade neosvojiva Troja – po Athumanunhu). No, da na kraju ne bi ispalo da je samo Zeus varao. Mnoge su božice i smrtnice izmišljale priče i hvalile se da su bile u ljubavnom zagrljaju najvišeg boga, dakako mnoge su to izmislile i jednostavno se hvalisale. No, kćer koju je ipak volio najviše, kćer koja mu je bila najdraža, lukavi Zeus, izrodio je sam, bez pomoći žene. Naime, ljepokosa, prekrasna i mudra Atena, najdraže dijete Zeusa, iskočila je direktno iz Zeusove glave pod punom bojnom opremom, dakako, nakon silne glavobolje koju osjeti Zeus svemogući, te nakon udarca Hefestova teškim maljem direktno u glavu Zeusa. – po Athumanunhu). Na kraju Athumanunh će još napisati da je Zeus bio brižan otac, mnogo bolji nego suprug i ljubavnik. Za svu svoju djecu Zeus se doista brinuo velikom očinskom ljubavlju, dok za njihove majke uopće nakon rođenja djece nije mario. Ta nevjera i nebriga najviše je pogađala upravo njegovu zakonitu božansku družicu Heru koja se svom silom trudila da napakosti nevjernom božanskom supružniku. Rijetko koji bog usudio bi se u tim podvalama Herinim sudjelovati, no, bilo je i takvih. Jedan od njih je bog sna Hipnos koji je uvijek Zeusa omamljivao snom u kojem ga je Hera potanko preispitala o nevjerama i prijevarama ljubavnim. No, to nije ni bilo potrebito jer se Zeus upravo volio hvaliti svojim ljubavnim avanturama – po Athumanunhu. Još jedna božica rado je pomagala Heri, a to je bila Herina najbolja prijateljica, božica Ata ili božica prijevare. Upravo ona mnogo puta je pomogla Zeusu u prijevarama, da bi kasnije jedva dočekala da to ispriča Heri. (Athumanunh će napisati da Ata ne miruje niti danas, pa ona u obliku mnogih nazovi ih prijateljica 'došapne' djevojkama, ženama i ljubavnicama nekoliko nazovi ih 'povjerljivih' informacija, a kako današnji muškarci nisu moćni poput Zeusa, eto ti vraga, zlo i naopako, a stari se razvratnik Zeus grohotom smije s Olimpa i raduje se nevoljama ljudskim)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...