Zeus – sin titana Krona i titanke Reje, najviši bog drevnih Grka
Zeus je moćni i najviši vladar bogova, gospodar ljudi, utemeljitelj i nepokolebljivi zaštitnik božanskih i ljudskih zakona. Drevni Grci zamišljali su ga i opisivali kao stasitog muškarca bujne brade, spokojnog pogleda i lica s kojeg zrači ponosna svijest vrhovne i nepokolebljive moći moćnog vladara. Simboli su mu gromovi i munje, orao i hrast. No, Zeus nije oduvijek bio moćan i pravedan. Vlast je prigrabio ustankom i pobunom protiv vlastitog oca Krona, koji je na isti način s prijestolja zbacio svog oca Urana, Zeusovog djeda. (Athumanunh bi jednostavno rekao da im je to bilo u krvi.) Zeus je posjedovao, dakle, zapravo ljudske osobine, osobine kraljeva toga doba iako su one, razumije se i zašto, mnogo puta uveličane. Zeus se rodio u pećini gore Dikte na otoku Kreti. Majka titanka Reja rodila ga u tajnosti i malom prijevarom spasila ga od sudbine koja je zadesila njegovu stariju braću. (Hestije, Demetre, Here, Hada i Posejdona) Naime, kako se Reja nije mogla brinuti za maloga Zeusa brigu o njemu preuzele su nimfe (prirodne sile koje su u mitologiji drugorazredna božanstva) Adrastiji i Idaji kojima su opet svesrdno pomagali gorski demoni Kureti. Dok su nimfe dojile Zeusa mlijekom božanske koze Amalteje i hranile ga medom šumskih pčela, demoni (o demonima će Athumanunh već jednom pisati, no, sada trebate znati da postoje aghatodaimoni (dobri demoni) i kakodaimoni (zli demoni)) bi u trenutku kada bi mali Zeus zaplakao iscenirali tuču, podizali bi galamu i graju, udarali mačevima po štitovima i divlje urlajući plesali do besvijesti, a sve je to imalo za cilj da Kron ne čuje plač malog Zeusa. Kad je stasao u mladića Zeus je odlučio podići ustanak i pobunu protiv oca. Prvo ga je natjerao da povrati njegovu braću i sestre koje je Kron odmah nakon rođenja progutao. No, kako su to bila božanska bića, oni su nastavili živjeti u njegovoj utrobi, pa su, u trenutku kada ih je Kron povratio pod prisilom Zeusa, oni bili odrasli bogovi. Dok je svoje sestre Hestiju, Demetru i Heru sklonio na sigurno (na kraj Svijeta), braću Hada i Posejdona pozvao je da mu se pridruže u bitkama koje će uskoro uslijediti. Dakako da su Had i Posejdon na to pristali. Kron je u pomoć pozvao svu svoju braću i sestre, titane i titanke, da mu pomognu u ratu protiv neposlušnog sina. Iako se veći broj titana i titanki odazvao Kronovom pozivu, to nisu učinili svi. U strašnim bitkama Kron je potisnuo Zeusa na Olimp gdje se on našao u škripcu. (Athumanunh će opet ovako napisati – loše su stvari krenule za Zeusa, ali u posljednji trenutak Zeusu su u pomoć priskočili divovski jednooki kiklopi.) Naime, kiklopi su Zeusu iskovali munje i gromove kojima je Zeus ipak zaustavio Kronov napad. Kasnije se još nekoliko titana pobunilo protiv Krona jer je on naprosto sišao s pameti i zdravog razuma. Pobunjenici su bili Ocean, Stiks i Prometej koji su prešli na Zeusovu stranu. No, Kron i vjerni mu titani ipak nisu bili lagani plijen, pa su se teške borbe nastavile slijedećih deset godina.
< | studeni, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...