Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 13.11.2005.
Grčka mitologija
Adonis – (grč. Adonis, lat. Adonis, sin Ciparskog kralja Kinire i njegove kćeri Mire)
Još jedan mitološki smrtnik za čijom su smrću žalili i bogovi drevnog i mitskog Olimpa. Adonis je muški pandan Persefone, pa se i poradi njega priroda mijenja. Kada je on u Podzemnom Svijetu u carstvu Sjena priroda je tužna, a kada on u proljeće živi s Afroditom priroda se raduje , te se oblači u cvijeće i zelenilo. Dakle, nitko Adonisu u ljepoti nije bio ravan. Nitko od ljudi, ali i nitko od bogova, pa je razumljivo da se u njega zaljubila najveća ljepotica među božicama, božica ljepote i ljubavi Afrodita. Zaljubljena božica često je silazila s Olimpa među smrtnike kako bi uživala u svojoj ljubavi s Adonisom. Poradi ljubavi prema Adonisu božica Afrodita čak je počela da se bavi lovom, jer je Adonis bio strastven lovac, a Afrodita mu je zaljubljena pomagala u lovu. Ipak, Afrodita je strahovala za svog izabranika, pa mu je više puta savjetovala da se okani lova na divlje zvijeri. Naime, zvijeri ne prepoznaju ljepotu. Tako je Afrodita jednom prilikom Adonisu ovako rekla: 'Dovoljno je da si odvažan prema pitomoj divljači koja je plašljiva. Budi oprezan prema divljim zvijerima koje su hrabre!' Naime, Afrodita je dobro znala da je jako opasno prema hrabrima biti hrabar. No, Adonis to nije uzimao u obzir, pa se jednom prilikom kada Afrodita nije bila u njegovoj blizini, prepustio čarima lova na divlje veprove. Taj lov je za njega bio sudbonosan. Ranjeni vepar je pobjesnio i svojim dugim očnjacima nanio smrtne rane Adonisu. Nakon Adonisove smrti Afrodita je bila shrvana bolom, pa je napala i proklela božicu Sudbinu, koja je i od bogova moćnija. Ne zna se kako bi Afrodita prošla u okršaju sa moćnom Sudbinom, da se u sve nije umiješao i cijelu stvar izgladio sam Zeus. Zeus je osobno zamolio svog brata Hada, boga podzemnog Svijeta i carstva Sjena, da dopusti Adonisu boravak s Afroditom barem pola godine. Dakako, Had nije želio i nije ni smio odbiti zamolbu svog moćnog božanskog brata, pa je dopustio da u proljeće Adonis mrsi prekrasne uvojke predivne božice Afrodite. Tako još i danas kada se Adonis i Afrodita sretnu u svom ljubavnom zagrljaju počinje proljeće i priroda se stane buditi, oblačiti zeleno ruho i kititi se raznobojnim cvijećem, a kada Adonis mora otići natrag u Podzemni Svijet, priroda postane tužna, umire i miruje tijekom cijele zime.
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...