Djeca boga Sunca – legende Sjevernoameričkih naroda, pleme Navajo
Ovo je Peti Svijet po redu. Preci naroda Navajo živjeli su u Četvrtom Svijetu, koji se nalazio ispod ovog Petog, kadli ih je zadesio golemi potop, s valovima visokim poput planina. Preci Navajo načinili su rupu u Nebu i spasili se prelaskom u Peti Svijet. Tako počinju Legende plemena Navajo. Jednoga dana ljudi Navajo začuju slabašno dozivanje iz velike daljine: 'Vu 'hu 'hu 'hu 'u' bio je to glas Hastseyaltija, boga koji govori. Malo-pomalo glas je bi sve čujniji, a tada se začuju i koraci nogu obuvenih u mokasine. Doista, bog koji govori Hastseyaltij stajao je ispred Navaja. Od komada tirkiza on stvori Estsanatlehi – ženu koja se mijenja. Od dva klipa kukuruza načini Dječaka bijelog kukuruza i Djevojčicu žutog kukuruza. Estsanatlehi udala se za Tsohanoaia – boga Sunca, koji na svojim leđima nosi Sunce, te ga svake noći vješa na zapadni zid svoje kuće. Tsohanoai za Estsanatlehi sagradi kuću na otoku, daleko na Zapadu, a prema vjerovanju naroda Navaja Estsanatlehi još i danas tamo živi. S toga mjesta u proljeće uvijek pušu svježi vjetrovi i dolaze kiše da natope žednu zemlju naroda Navaja. Estsanatlehi je rodila Tsohanoaiau dva sina imena Ubilac Neprijatelja i Dijete Vode. No, Tsohanoai nije ni želio čuti za svoja dva sina, a kada su dječaci izrasli u snažne mladiće, oni potraže pomoć svoga oca u borbi protiv mnogobrojne vojske Zlih duhova koji su ugnjetavali i mučili narod Navaja. Na putu potrage za svojim ocem dvojica mladića ugledala su perjanicu dima koja se dizala iz zemlje. Oni odluče spustiti se u podzemnu zemunicu. Tamo pronađu staricu Ženu pauka, staricu neizmjerne mudrosti koja ih poduči kako će pronaći boga Sunca. Žena pauka pokloni im naročiti talisman koji ih je trebao štititi od svih zala, a dala im je i dva pera života, koja su pripadala orlu koji leti u velikim visinama. Braća napokon pronađu kuću boga Sunca na obali nekog jezera. Bog Sunca nije bio kod kuće, ali su braća odlučila da ga čekaju i pri povratku da ga iznenade. Vrata kuće boga Sunca čuvala su dva velika medvjeda, ali podučeni od Žene pauka, braća izgovore čarobne riječi nakon čega ih medvjedi puste u kuću. Braća odluče da se sakriju po prostirač, a taj prostirač bio je prostirač Tame. Kad se Tsohanoai vratio kući, odmah je osjetio da se netko nalazi u njoj. Tsohanoai razmota prostirač Svitanja, pa prostirač Neba, potom prostirač Večernjeg Svijetla, a na kraju i prostirač Tame. Mladići ispadnu iz prostirača, što silno razgnjevi Tsohanoaia koji ih baci na istok, na stijene bijele školjke, pa ih baci na jug, na stijene tirkiza, pa na zapad, na stijene majke bisera i napokon na sjever, na crne stijene. No, braća su čvrsto u rukama držala svoja dva pera života, te su ostali živi. Napokon, gnjev Tsohanoaia se utiša i on prihvati mladiće kao svoje sinove, pokloni im čarobne strijele kojima će se boriti protiv Zlih duhova, Teelgete – antilope koja se hranila ljudskim mesom, Tsenhalea – golemih ptica grabljivica i ljuskave Yeitso. Sinovi boga Sunca Ubilac Neprijatelja i Dijete Vode zapodjenuli su silne bitke i bojeve sa Zlim duhovima koji su ugnjetavali narod Navaja, pa iako su mnoge uništili neki od tih zlih duhova ipak su preživjeli i dalje muče narod Navaja. Ti Zli duhovi su: Starost, Hladnoća i Glad. Oni još i danas muče narod Navaja, a djeca boga Sunca nikako da ih pronađu i napokon ih unište.
< | studeni, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...