Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 04.11.2005.
Mitologija Sibirskih naroda
Ulgan i Erlik – od blata stvoreni
Ova priča koju će Vam Athumanunh napisati potječe iz Sibira, golemog područja Rusije, koje obuhvaća oko 7 511 000 četvornih kilometara. U nekim njegovim dijelovima, poput Kamčatke, ne raste drveće. To područje naziva se tundra, a zemlja zdravica ispod površine neprekidno je zamrznuta. Tijekom kratkog ljeta u tundri nastanu mnoge močvare u kojima obitavaju komarci, a sve te nezdrave močvare stvorio je smutljivac Erlik. Dobro, krenimo onda od početka. Dakle, u početku kada nije bilo ničega s Neba se spusti Ulgan (Yryn ai tojon), naziva ga narod Jakuti, a znači 'Bijeli Gospod Stvoritelj'. Tako Ulgan poželi stvoriti Svijet, ali se nikako nije mogao dosjetiti na koji način bi to učinio. Tada opazi ispod površine vode neki obris koji mu se učini poput tijela i lica. Ulgan tada oživi blato i nazove ga Erlik, te ga učini svojim prijateljem i pratiteljem. Jednoga dana, prerušeni u divlje crne guske, Ulgan i Erlik polete iznad neprekidnog vodenog prostranstva. Ponosan i ohol, Erlik poleti previsoko, te iscrpljen padne u vodu. Erlik počne tonuti. Utapajući se pozove Ulgana u pomoć da ga izvuče iz blata. Ulgan zapovijedi kamenu da se digne na površinu vode, kako bi Erlik imao kamo sjesti, a potom ga izvuče iz blata. Ulgan tada zatraži od Erlika da zaroni i dohvati nešto blata s dna, kako bi on mogao od blata stvoriti Svijet. Erlik posluša Ulgana, ali je svaki put sakrio nešto blata u ustima u namjeri da sam stvara svoj Svijet nakon što tu tajnu sazna od Ulgana. Ulgan zapovijedi blatu neka nabuja, blato stane bujati, ali i u ustima Erlika. Erlik se zamalo uguši od blata, pa ga ispljune. Od tog trenutka na Zemlji nastanu blatna i močvarna mjesta. Ulgan od blata načini meso, od kamena kosti, te oblikuje prvog čovjeka. Od njegova rebra načini mu ženu družicu njegovu za sva vremena, ali im još ne udahne živoga duha. Dok je Ulgan tražio živi duh za ljudski par, ostavio je psa da čuva beživotna tijela prvih ljudi. Kako je pas bio bez krzna drhturio je od zime, pa se Erlik ponudi da mu pribavi krzno ako na trenutak zažmiri. Erlik tada kroz trstiku udahne život ljudskom paru i tako on postane ocem čovječanstva, a ne Ulgan. Kad se Ulgan vratio i vidio što je Erlik učinio, nije mogao odlučiti što da učini. Da li da uništi prvi ljudski par i počne sve ispočetka ili nešto drugo. Tada se Ulganu obrati žaba i mirno ga savjetovala: 'Ako žive pusti ih neka žive, a ako umru, pusti ih neka umru.' Ulgan posluša savjet žabe i postupi tako, a psu zapovijedi da dovijeka stražari i čuva ljude na studeni, a ako oni budu s njim loše postupali, za to će biti sam kriv. Ulgan nikada nije Erliku oprostio što je ljudima udahnuo život, a Erlik pak to nije shvatio kao opomenu, već je i dalje sitnim smicalicama podvaljivao Ulganu Stvoritelju. Napokon Ulganu dosade te silne nepodopštine Erlikove, pa ga on progna u Podzemni Svijet. Tako još i danas po vjerovanju naroda Jakuti Erlik sjedi na crnom prijestolju Podzemnog Svijeta okružen zlim duhovima koje on odašilje svake noći da mu donose duše umrlih ljudi.
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...