Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 23.07.2005.

Legenda o Alandiji

…Čim su prvi odredi Nantyana izbili na obalu rijeke Taweghe dočeka ih iznenađenje. Tihi poput sjena, teško oklopljeni s crvenim ogrtačima koje je vjetar razgrtao i pri tomu bi na trenutak bljesnuli savršeno izrađeni i ulašteni oklopi, da bi onda opet na trenutak nestali, pa se opetovano pojavili. Poput kakvih davno prije zaboravljenih mitskih jahača, poput božanskih silueta, tog su trenutka Alanđani doista mogli izgledati zbunjenim nantskym ratnicima. Njihov besprijekoran red, zapanjujuća mirnoća ratnika i konja, nijema tišina koja je izgledala kao da vrišti u to prekrasno jutro, sigurno su govorili da će se uskoro na mirnim vodama Taweghe dogoditi nešto strašno i neočekivano. Odjednom, na desnom krilu nantyanskog bojnog složaja pojave se mnogobrojne konjaničke falange Sywolykyh odreda. Zaglušujući topot konja i veliki oblak prašine koji su podigli jasno su govorili da ih ima doista veliki broj. No, toga trenutka na proplanku šume Mayrha pojave se novi odredi Alanđana. Bili su to teško oklopljeni pješaci generala Senkhe. Oni požure da zauzmu bojni složaj ispred svojeg konjaništva. Sada pak se na lijevom krilu nantyanskog bojnog složaja pojave mnogobrojni odredi Kotyanskog pješaštva. Nantyany ih gromoglasno pozdrave. No, šuma Mayrhe krila je još alandskih pukovnija. U zaglušujućem galopu, u besprijekornom redu i tišini pojave se alandske pukovnije imena Sekwoya, Susekha i Wokerahm. Sve su one bile itekako dobro poznate Sywolykym odredima iz tisuću bitaka u dolini Neberaskhe, gdje su im nanijele teške poraze na predivnoj rijeci zelenog Mandraghonha. Kao da to nije bilo dovoljno, sada se pojave brojni Amazonski odredi među kojima je bila i Sonsyreya. Sonsyreya ipak opetovano upozori: 'Sve ovo neće izaći na dobro. Izgleda da smo se do sada tukli s Njegovim pukovnicima i generalima, ali čini mi se da je i On sada tu negdje. Osjećam Ga u predivnim mirisima šume Mayrhe, mada Ga još ne vidim.' Kad je Sonsyreya dojahala u središte nantyanskog bojnog složaja ona se zaprepasti: 'Oh, ne! Ovome se ipak nisam nadala! Brzo Moskytho dovedi oca odmah ovamo, a i ti Anthyopho ne udaljavaj se od mene! Vidim zastave svih dvadeset alandskih pukovnija koje su sada zajedno nakon dužeg vremena. Jedino što nigdje ne vidim su Unakasovi Krilati jahači, Paskine Šumske patrole, Zumahovi Čuvari Zimskog bedema, Peksovi Crni streličari. Nema ni Kaybahowyh Modrih oklopnjaka, nema Protyronowyh Noćnih očiju, Wowokynyh Jutarnjih ptica … Nigdje ne vidim Panđine Vitezove vjetra, a to jasno govori da su ti najelitniji Alanđani zapravo uz Njega, dobro skriveni i samo čekaju na naš pogrešan potez. Ovo bi doista mogla biti naša posljednja bitka, katastrofa kakvu nismo doživjeli od vremena Bitki Suzha, no ipak se nadam da će On na kraju odlučiti da nas samo zastraši, jer ako do ove bitke i dođe vjerujte mi izgubili smo je i prije nego smo je počeli. Njegov gnjev preći će na Njegove ratnike koji će lomiti naše oružje i probijati nam najčvršće oklope. U našim će redovima nastati strašni kaos i pomutnja, jer se nikada nismo borili zajedno, dok su svi Alanđani već danima prije ovog trenutka izvanredno uvježbani negdje u prostranstvima Sylenca baš za ovakav kaos i žestoki karijer.' …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...