Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 17.07.2005.
Legenda o Alandiji
… 'Generale Kaybah, odmah zapovjedite prekid opsade i napade na grad! Kneginja Duna želi pregovarati.' Kaybah se blago nakloni:' Tvoja je želja za mene zapovijed princezo Sunca. Napadi će prestati, ali Unakasovi ratnici ostaju tamo gdje su i sada. Jednom su nas Galeryankhe već nadmudrile tražeći primirje, a svoju naivnost mi smo preskupo platili. Iskoristile su naše povjerenje i ranile nam Andraghonha usred Alandije i k tome su nam još i Tebe otele ispred našega nosa. Od samog Osvita vremena takvu sramotu ja proživio nisam. Naše opsade grada neće prestati tako dugo dok se u mom taboru ne pojavi sam Andraghonh, pa neka onda on odluči, a dokle god su u gradu Sywolykhy odredi napadi Unakasovih konjanika neće prestajati. Ti se moja princezo okupaj i odmori ispod moga šatora, a kneginja Duna bit će moja zarobljenica opet tako dugo dok se ne pojavi Andraghonh.' Sada se Sonsyreya u početku razbjesni, ali onda se naglo smiri, jer je shvatila da Kaybahovu upornost ništa neće pokolebati sada kada je on dobio direktne zapovjedi od samog Andraghonha. 'Dobro Kaybah, ali onda neka Duna bude sa mnom ispod tvojeg šatora.' Kaybah sa zagonetno osmjehne: 'Neka bude princezo moja, ali onda ispod šatora s vama ostaju i Unakasovi časnici kako bih ja bio siguran da je sve u najboljem redu. Ponavljam Ti princezo da kneginji Duni niti jedan Alanđanin nikada više vjerovati neće.' Sonsyreya ovaj puta, iako nevoljko, prihvati Kaybahov zahtjev tiho prošaputavši: 'Ah, izgleda da je Njegova tvrdoglavost zarazna i neizlječiva …'
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...