Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 10.07.2005.

Legenda o Alandiji

Amazonska heraldica

Dok Alandska heraldica zrači snagom, moći i vojničkim vrlinama, na drugoj strani Amazonska heraldica razvija nježnost, ljubav, čistoću i otvorenost. Tako su temeljne amazonske boje tirkizna, ružičasta, zelena i bijela. Tirkizna boja temeljna je boja Dyadonskyh Amazonki i jasno govori o njihovoj radosti, svježini i nadi, ružičasta prevladava kod Apyonskyh i Dyasparskyh Amazonki kojom one jasno ističu svoju samostalnost, pravdu i kraljevsku veličanstvenost. Zelena boja prevladava u heraldici Anubyskyh, Vulkanyskyh i Amaryanskyh Amazonki koja označava njihovu vjernost i ljubav. Kod svih je Amazonskih plemena (saveza) bijela boja oznaka djevičanske čistoće i nježnosti (ženstvenosti), a pored simbola Sunca koji ih povezuje s mitskim vilama Charyzmamha (kćerima Sunca), neizostavni su simboli krune (samostalnost i neovisnost), te leptira kojim Amazonke simboliziraju nježnost i otvorenost svoje duše i srca. Dok sve ostale Amazonke čvrsto ostaju u okvirima tradicionalnih amazonskih simbola, Sonsyreyne Dyadonkhe otvoreno prihvaćaju u svojoj heraldici i simbole svojih muških životnih suputnika. Tako se na Sonsyreynom grbu i štitu lako može pronaći mnoštvo simbola koji pripadaju Andraghonhu (…neka ti božica Izydya bude u pomoći, jer ti nemaš Njegove oznake na odori… više te ni plahe šumske životinje, ni divlje zvijeri prepoznati neće, jer ne vide Njegove znakove na tvojim zastavama … ako skineš Njegove boje kako ćeš pronaći vrata Zimskog bedema … dok u tvojim očima počiva Njegov lik, u njegovom krilu spava grad… ti slijedi ritam svoga srca i prati njegove oznake…) Dakako, Dyadonkhe su shvatile da Sonsyreya mora imati Njegove oznake, jer jedino tada bi je strašni i nezaustavljivi ratnici opijeni žarom bitke i zasljepljeni brigom za Njegovu sigurnost sigurno prepoznali, pa bi je tada i njihove opasne oštrice i navale zaobišle, a njihovi oklopi pružili bi joj potrebitu zaštitu i sigurnost kada bi joj noć ukrala dan, a svijetlost milijuna zvijezda poklonila bi joj san. Tako dok bi se sve više alandskih oznaka, simbola i znakova miješalo s tradicionalnim amazonskim simbolima, Sonsyreya bi polako, ali sigurno, preuzimala davno prije zapisanu ulogu koju su joj dodijelile mitske vile Charysmhe. U tajnovitom i zagonetnom noćnom vremenu koje su Alanđani nazivali Alanthanunh, Sonsyreya bi postala Reyamhanunha, ili da bi bilo lakše razumljivo – djevojka nježne i svijetle puti koja zna i razumije nestašne igre Andraghonha, pa bi na trenutak i tajna Alanđana u prekrasnoj krošnji srebrenog bora bila vidljiva i stvarna…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...